šiŠanje&bRijANJE

Eto, jučerašnji dan provedoh uglavnom zabavljajući se antenama, na livadi blizu Save, što je znatno bolje nego da sam u sobi svojoj sjedio, jer soba moja u kojoj radim ima vrlo loš i ograničen pogled kroz prozor, da ne kažem da prozor gleda na zid udaljen tri-četiri metra, a dan je bio prelijep, čak mi ni pokošena trava nije šmrklje na nos natjerala, da, lijep dan, i ljudi nekako proljetno veseli, što znači da se meni sprema neko neraspoloženje, već ga osjećam, ali sitno, podmuklo, i još ga nisam u potpunosti svjestan, pa čekam da me obuzme i onda će biti dobro, jer nakon toga ide nabolje, samo se ne zna kada, jer vrijeme ne postoji, ali neka toga, poslije posla i kratkog popodnevnog sna bio sam na predstavljanju knjige djevojke mlade i, sudeći po prelistavanju njenog romana, obećavajuće, imenom i prezimenom Deša Jelavić, a nakon toga poslušah po sto i prvi put Milka Valenta, jednog od rijetkih kandidata za iberpisca u Hrvata, i eto, rimuje se to, rima ponekad pomaže i bit će bolje, bit će bolje, samo se ne zna kome.



NOVI POST TAMO - SVE ŠTO NISTE ZNALI O MENI

SVI SU MRTVI, KNJIGE, TEKSTOVI...


DODATAK: POJEO SAM PREVIŠE SLADOLEDA. DOBIT ĆU SRAĆKU.

DODATAK 2: BILA JE JEDNOKRATNA. U BITI, I NISAM GA POJEO TOLIKO PUNO.