šiŠanje&bRijANJE

DODATAK: Obećavam da više neću pisati ovako duge rečenice, ali ne jamičim da ću obećanje i održati!


Prvo vas želim uputiti na nešto kraći opis ovoga dana, dana koji sam preživio, a potom krećem na opis kaosa koji me snašao i koji je počeo čim sam se probudio, a budio sam se iz pet puta, tlak je pao, zatoplilo, a ja, kao što bi rekao naš narod i jedan sportski komentator, meteoropat par ekselans, slabo sam spavao i jedva sam se dokoturao do posla, a na poslu me čekao sudar hrpe stvari koje su mi odvlačile pažnju jedna od druge, i sad mi se čini da sam se na kraju dobro i snašao, sutra idemo dalje, nastavljamo, vrijeme će se popraviti, ili ću ja na njega naviknuti, ne na vrijeme koje ne postoji, nego na vrijeme u smislu vremenske prognoze na kojoj kažu zahladnjenje, a ne zahlađenje, jer kažu da zahladiti znači postojanjem svojim i rastom napraviti hlad, kao na primjer drvo što zahladi šumski puteljak, da pročitam što sam napisao, da, pročitah, i idem dalje, a dalje me čekao prometni kolaps kad sam nakon posla krenuo u Jankomir servisirati svoj lijepi crveni auto francuske proizvodnje, Jankomir raskopan, moraš ići okolo naokolo, auto na autu, i ja potroših sat i pol da stignem do servisa, gdje me ipak primiše, iako im radno vrijeme pri kraju bijaše, onda pričekao auto i usput prošetao do obližnje pumpe cigareta kupiti kojih mi je bilo ponestalo, nakon toga bilo je lakše, iako sam morao gacati po blatu na kojem se nekada nalazio nogostup Škorpikove ulice, ali cige su olakšale stvar, bez njih bi me možda i zadržali u Jankomiru, auto gotov, 1400 kunića na sunce, pridodao još nešto para da ljudi popiju piće u moje ime kad su već radili duže, nakon toga u grad, platiti Tascamovu analogno digitalnu spravu za proizvodnju milozvučja na sobnom kompijutaru, pa platiti stambenu štednju, pa parkiranje, pa još parkiranje, pa još još parkiranje, a drug Zajec već počeo s čitanjem, mislim se dok se mjesta otvaraju onima ispred mene, četrdeset minuta kruženja centrom, i kad u KIC stigoh, nema nikoga, stolice izvrnute, zovem zbunjen da vidim što se zbiva, kad ispadne da čitanja praktički nije ni bilo, nitko živ nije došao pa se sve pretvorilo u razgovor koji se nastavio u Pifu, nakon čega dođoh kući u kojoj ne bijah od jutra prerana da vam kažem - sram vas bilo, nitko od blogera ne dođe, a dobra je to knjiga, dobar pisac i čovjek dobar, dobro ajde, i ja zakasnih ali namjera je bila bitna, namjera plemenita, i ljut sam sad na vas, ali proći će me, dobar sam ja čovjek, manje-više, a odobrovoljilo me i to što sam danas dobio novu knjigu Ivice Prtenjače koja se zove "Uzimaj sve što te smiruje", pa ću sad zapaliti cigiratu i prelistati tu knjigu, jer za ozbiljno čitanje nisam spreman.