Za one koji žele kraći uvid u priču.
A svima koji blagdane slave i ne idu im, kao meni, na živce, sve najbolje!
Što vam svima želim i inače.
Na temelju znakova kojima su se služile razne životinje, Dolittle je stvorio neku vrstu univerzalnog pisanog govora za životinje, ili, kako je on to nazvao, životinjskog škrabanja. Primijetio je da je majmune najlakše obučavati u pisanju, te je nekoliko njih namjestio kao pomoćne učitelje. Tako su životinje sve više koristile poštu. Doktor Dolittle je, nakon što je smislio životinjsku abecedu, pisao i knjige za životinje. Napisao je, na primjer, Knjigu o lijepom ponašanju životinja.
Životinje su često pisale doktoru, pitajući ga svakakve stvari, a on je odgovarao na svako pismo. Jedna svinja iz Patagonije napisala je:
DRAGI DOKTORE!
Čitala sam Vašu Knjigu o lijepom ponašanju životinja, koja mi se jako svidjela. Uskoro ću se vjenčati, te Vas stoga pitam, pristoji li se zamoliti svoje uzvanike da mi umjesto cvijeća donesu repu kao vjenčani dar?
S veleštovanjem
Šunkica Šunković
PS Ja sam uvijek nosila svoj zaručnički prsten u nosu. Je li to ispravno?
Doktor joj je odgovorio sljedeće:
DRAGA ŠUNKICE! Držim da je repa doličan svadbeni dar. Također mislim da je posve u redu da zaručnički prsten nosite u nosu.
S veleštovanjem
John Dolittle
Doktorova pošta uskoro je, po ideji Gic-Gica, počela dostavljati i pakete. Tako je svinja dobivala rotkvice i prokulice iz Engleske, a kralju Koku čak je dostavljen bicikl u dijelovima.
Nije poznato je li Hugh Lofting volio voziti bicikl. Taj dio njegove biografije obavijen je velom tajne. Poznato je da je 1936. godine Lofting počeo pisati knjigu Doktor Dolitte i tajno jezero, koju će dovršiti tek za dvanaest godina. Sljedeće godine Lofting je napisao pismo novom njemačkom državniku, Adolfu Hitleru.
Gospodine kancelare,
Obraćam Vam se kao vođi naroda koji je brojnim tehničkim, znanstvenim, filozofskim i umjetničkim dostignućima znatno zadužio našu zapadnu civilizaciju, kao i cijelo čovječanstvo.
Sudjelovao sam u prošlom ratu u kojem su se naše dvije (ili tri, budući da sam ja i Britanac i Amerikanac) zemlje sudjelovale, nažalost na suprotnim stranama. Nadam se i vjerujem da ćete se, budući da sam pročitao vaše izjave, složiti sa mnom da nam se takvo što ni pod koju cijenu više ne smije dogoditi.
Vjerujem također i da glasine o vašim teritorijalnim pretenzijama, pripremama za rat i omalovažavanju drugih rasa i naroda nisu utemeljene, budući takvo što nikako nije u duhu Vašega naroda.
Htio sam Vas upozoriti na neke važne probleme. Brzi razvoj Vaše industrije s jedne mi je strane, kao inženjeru, zanimljiv, no on donosi mnoge opasnosti kojih, bojim se, niste dovoljno svjesni, što, uostalom, nije Vaša krivica. Zagađenje, kao i masovno uništavanje životinja za potrebe mesne industrije velike su opasnosti ubrzanog razvoja Vaše i ostalih država.
Uvjeren sam kako je naš odnos prema prirodi neodvojiv od našeg odnosa prema ljudima. Također, htio bih Vas obavijestiti kako rezultati nekih istraživanja upućuju na znatne prednosti biljne pred životinjskom ishranom.
Ne znam koliko ste upoznati s mojim knjigama, budući da su one, nažalost, svrstane u dječju književnost. Pokušavam njima uputiti ljude, a djeca su naši najvažniji ljudi, na poštivanje prirode i svih živih bića.
I ja sam grješnik, priznajem, budući da moj glavni lik, unatoč svojoj ljubavi prema životinjama, ipak jede njihovo meso, to jest svinjska rebarca, što je, priznajem, i moje omiljeno jelo. U sljedećim knjigama koje namjeravam napisati, ispravit ću taj, kao i neke druge propuste.
Ako je Vaša ekscelencija zainteresirana, rado ću joj poslati jedan primjerak knjige kao moj skromni prilog svjetskom miru i razumijevanju među narodima, nacijama i vrstama života uopće.
Sa štovanjem,
Hugh Lofting
Nakon toga, Lofting se bavio pisanjem pisama ostalim svjetskim vođama. Nekoliko tjedana kasnije, prije nego što je stigao poslati ijedno od tih pisama, u poštanskom sandučiću pronašao je pismo iz Njemačke.
Na listu sjajnog papira sa žigom Trećeg rajha pisaćim strojem bilo je napisano:
Vrlo cijenjeni gospodine Lofting,
Kancelar vrlo cijeni Vaše knjige i zahvaljuje Vam na pismu.
Uvijek se zalagao i zalagat će se za mir i u budućnosti te je, osobito zbog ljudi poput Vas, uvjeren u dobre odnose i suradnju s našim angloameričkim prijateljima.
Vaše nazore smatra osobito zanimljivim i vrlo će rado pročitati vašu knjigu.
Primite mnogo srdačnih pozdrava,
Kancelar
Adolf Hitler.
Lofting je primijetio kako je pismo bilo potpisao faksimilom, a treće lice iz pisma nije odgovaralo kancelarovu potpisu. Svejedno, usprkos općenitosti odgovora, bio je relativno zadovoljan. Sve u svemu, to ga ipak nije dovoljno ohrabrilo da bi nastavio, te ostala pisma koja je napisao Chamberlainu, Mussoliniju, Rooseweltu i Staljinu nikada nije poslao. Umjesto toga, nastavio se baviti knjigom o Tajnom jezeru.
Nekoliko godina kasnije i njegove knjige gorjele su na ulicama njemačkih gradova. Lofting tada nije pisao Hitleru. Slanje knjige bilo bi potpuno bespredmetno, sve da je i bila dovršena. Bio je potpuno uvjeren da u Njemačkoj nema više ni jedne jedine njegove knjige. Nekoliko godina kasnije pokazat će se kako je bio gotovo u pravu.
Hugh Lofting sve je više postajao svjestan grubih propusta u svojim knjigama. Pitao se je li moguće otići do kraja. Može li, bar u knjizi, stvoriti svijet u kojem nitko nikoga ne jede? Uzeo je svoju drugu i najbolju knjigu. Nasumice je iščitavao njene odlomke, osjećajući grižnju savjesti. Prema svojim vlastitim riječima imao je sasvim drugačiji odnos nego drugi, prema njima oduvijek je bio stroži.
Nisam mislio ništa loše. Ništa loše.
Doktor Dolittle izražavao se vrlo pristojno i rijetko je gubio prisebnost. Međutim, njegove kolebljive tvrdnje bilo bi pogrešno smatrati znacima kolebljivosti. Poštovanje svih živih i neživih bića nipošto nije bilo znak slabosti.
Lofting se prenuo iz stanja začitanosti. Jadni Bumpo, pomislio je, možda ipak nisam bio pravedan prema tebi. Nisam mislio ništa loše, doista nisam mislio ništa loše. Pročitao je naglas ulomak iz svoje knjige. Autor knjige Cirkus doktora Dolittlea osluškivao je zvuk koji je izlazio iz njegovih usta i činilo mu se kao da iz njih govori netko drugi.
- Bijeli čovječe, nesretan sam ti ja kraljević. Prije mnogo godina pošao sam u potragu za Trnoružicom o kojoj sam čitao u nekoj knjizi. I putujući tako svijetom mnogo dana, napokon sam je pronašao i poljubio djevu vrlo nježno, da je probudim… kao što knjiga reče da učinim. I probudila se, istina. Ali kad je ugledala moje lice, vrisne: - Oh, crn je!
I otrči, nije htjela poći za mene, radije je otišla na neko drugo mjesto da tamo ponovno usne. I tako sam se vratio, shrvan tugom, u očevo kraljevstvo. Sada čujem da si ti čarobnjak kakva nema po svijetu i da imaš mnogo moćnih napitaka. Zato sam došao tebi da mi pomogneš. Ako me učiniš bijelim, pa da se mogu vratiti Trnoružici, dat ću ti pola svog kraljevstva i povrh toga sve što poželiš.
- Kraljeviću Bumpo - reče doktor, zamišljeno gledajući bočice u svojoj doktorskoj torbi, ne bi li te usrećilo da umjesto toga, recimo, učinim da ti kosa postane krasne plave boje?
- Ne bi.
- Vrlo je teško, znaš, promijeniti boju jednog kraljevića - reče doktor. To je nešto najteže što čarobnjak može učiniti. Želiš da ti samo lice bude bijelo, zar ne?
- Da, i ništa drugo - potvrdi Bumpo - Jer imat ću na sebi blistavi oklop i čelične rukavice, kao ostali bijeli kraljevići, i jahat ću na konju.
- Mora li ti lice posvuda biti bijelo? – upita dr. Dolittle.
- Da, posvuda, reče Bumpo. A volio bih i da mi oči budu plave, ali mislim da bi to bilo vrlo teško izvesti.
Lofting je zaklopio knjigu i rekao:
- Zaključujem da ovdje nema ničega lošeg.
Tu doista nije bilo ničega lošeg. Odložio sam papire i dlanom ugasio svijeću. Opekla me jer je pokret bio prespor. Kao da sam zadrijemao dok sam je gasio. Šunkica Šunković. Ružno ime za jednu svinju. Ruka me pekla. Sutra ću je namazati nečim. Bio sam siguran da ću u kući pronaći prikladan melem.
Doktor Dolittle volio je svinjska rebarca. Zašto nije bio vegetarijanac? Nitko nije savršen. Bilo bi lijepo popričati o tome s dobrim doktorom. Prava je šteta što on nikada nije postojao. Odustao sam od razmišljanja i zaboravio na bol. Vatra koja me opekla bila je stvarna, za razliku od one koja me spriječila da odem. Možda je u hrani ili vinu bilo nešto što je uzrokovalo halucinacije. Odgovor me nije zanimao, znao sam što mi je činiti ako želim sačuvati razum. Dobar odmor nužan je prije puta. Debeli mekani tepih smjesta me uljuljkao u san.
