šiŠanje&bRijANJE

Razgovor s Tobićem i vašim gawrunom, malko debilno, ali bolje nego što zaslužismo. Glas Istre, 25.9.'05.





GORAN BOGUNOVIĆ I IVAN TOBIĆ, KNJIŽEVNI DVOJAC IZ ZAGREBA I SMEDEREVA

Dnevnik jedne ljubavi



PULA - S dvojicom perspektivnih mladih pisaca, Goranom Bogunovićem iz Zagreba i Ivanom Tobićem iz Smedereva, razgovarali smo nakon njihova nedavnog zajedničkog nastupa na večeri poezije i koječeg još u pulskom kafiću »P 14«. Goran Bogunović rođen je 1972. u Zagrebu, završio je elektrotehniku i ekonomiju i zaposlen je na Hrvatskoj televiziji, u tehnici. Dosad je objavio zbirku pjesama »Ovdje« 2002. godine, knjigu priča »Sve će biti u redu« 2003. i »Područje pojačanog naoblačenja« 2004.
Goran: - Trenutno radim na zbirci priča, koje su većim dijelom priče o životinjama (o ljenjivcima, ribama, kornjači…) i privodim kraju jedan roman. Priče su dosta nadrealne, a veliku ulogu u njima ima mašta. Mogu se naći na web stranici wrunga.blog.hr.
- Kako su nastale te priče?
Goran: - Priča o kornjači nastala je tako što mi je sada već bivša djevojka poklonila kornjaču. Tako sam napisao pomalo nadrealnu priču u kojoj djevojka poklanja mladiću kornjaču i, kada ga djevojka napusti, on postaje patološki ovisan o toj životinji. Zanimljivo je da sam nakon što me djevojka napustila ponovno pročitao tu priču i odlučio joj vratiti kornjaču. (smijeh)
- Ivane Tobiću, idolu mladih, reci nam sad ti nešto o sebi.
Ivan: - Imam 80 kilograma, a visok sam 1,82 i pol. Najpoznatiji sam astrolog i književnik u Srbiji, zbog toga što svakoga dana pišem po jednu priču u budućem vremenu, što nije karakteristično za noviju hrvatsku i srpsku književnost. Radi se o horoskopu koji pišem za »Kurir«, najtiražnije dnevne novine u Srbiji, pa sam stoga najčitaniji pisac. Objavio sam zbirku pjesama »Injekcije za pletenježnosti mi dajte« i zbirku priča »Građen sam ko sveti lonci«. Romantičan sam lik, avanturist, desperados, radio sam sve i svašta i svakome bio dobar drug. Posebno ističem da sam apsolutno protiv sporta, jer on samo širi agresivnost.
- Kako to da si od svih mjesta na ovome svijetu odlučio posjetiti upravo Pulu i stvoriti nove fanove i u ovom dijelu svijeta?
Ivan: - U Pulu sam stigao nakon što sam u lipnju preživio busolom kod Rijeke. Naime, jednoga sam dana primio poziv Marija Kovača iz Zagreba, koji me pozvao da dođem vidjeti Istru, jer je tu jako lijepo a ja je još nisam vidio, i da sudjelujem na pulskom kazališnom festivalu - PUF-u. I tako sam došao, upoznao drage ljude i pronašao jednu dragu osobu.
- Kako je došlo do ove ubitačne kombinacije, odnosno vašeg zajedničkog nastupa?
Goran: - Upoznali smo se u Tuzli i moram priznati da prvi dojam i nije bio baš neki. Na moje vidno iznenađenje Tobić je počeo dolaziti u Zagreb. Zatim smo se ponovno našli u Puli, to je bilo ljetos, i budući da on ima bolje mišljenje o meni no ja o njemu, pozvao me da nastupimo zajedno. Ja sam svirao gitaru, a on je pričao - što je loša kombinacija.
Ivan: - Kad sam ga prvi put vidio, lebdjelo mu je neko svjetlo oko glave i rekao sam: »To je taj.« Bogunović - pisac, književnik, junačina.
- Imate li goruću potrebu još nešto istaknuti?
Ivan: - To da mi je najomiljeniji pisac Boris Starešina.
Goran: - Slažem se s Tobićem. Pametan je on i nemam što dodati, osim da je web stranica Starešine sanatorijum.mojblog.co.yu.

I. N. TURKOVIĆ