zaposlena mama

Provela sam stvarno pakleni prošli tjedan.
Spavanje otprilike 2 sata na noć.
Dječica su se razbolila.
Prvo sam ih u utorak oboje odvela kod doktora koji je malenoj dijagnosticirao gnjojnu anginu i prepisao antibiotik , a malenom rekao da mu nije ništa . Čim smo se vratili kući i njemu je temperatura skočila preko 39. Naravno u srijedu smo ponovo otišli kod doktora . Sada je i njemu gnjojna angina i dobio je ceporex , ali samo mu je grlo pogleda , uopće ga nije posluša iako sam mu rekla da noć prije nisam mogla zaspat od načina na koji je maleni disao .
I tako je mali pija lijek , temperatura se i dalje nije spuštala , a njemu je bilo sve lošije .
U petak sam ga ponovo odvela doktoru . E sad ima spastični bronhitis . Da ga je u sridu posluša vjerojatno bi već čuja pa bi sve bilo na vrime rješeno nekakvim jačim antibiotikom od ceporexa . Ovako su usljedile inekcije i inhalacije cili vikend i tek mu je danas malo bolje.
Nije mi jasno šta je s tim doktorima . Pa zar nije osnovna stvar kad je dite bolesno poslušat ga, moga je tako imat i upalu pluća , a on je slušalice upotrijebija tek na trećem pregledu u 4 dana.
Ozbiljno razmišljam da ga prebacim kod nekog drugog doktora koji će biti odgovorniji i ozbiljniji .
Imate li i vi ovakvih situacija sa lječnicima?
Meni ovo nije prvi put da se događaju ovakve stvari .
Jednom kad je maleni imao tri miseca dovodila sam ga 3 dana zaredom i tvrdila da ga boli uho , a on bi me poslao kući sa tobože zdravim ditetom da bi tek treći dan stvarno ustanovija upalu uha.
Kakva mi se tek stvar sa malenom događala. Ona ima savijen palac na lijevoj ruci . Poslani smo kod dječjeg kirurga koji je operirao . Nakon operacije stavljen joj je gips 2 tjedna i nakon toga 2 mjeseca fizikalne terapije i prst je sada mnogo gori nego prije. Njen pedijatar , oni isti ko i od malog , je reka da je dijagnoza dosta čudna , nekakav triger finger , te da on za to nikad nije čuja . I ja ti onda nakon svega toga pošaljen na pliva.zdravlje pitanje vezano za tu dijagnozu i oni me upute na ortopeda za šaku . Kad sam došla tamo i doktorici ispričala sve o operaciji i gipsu i fizikalnoj terapiji ona je skupila kolege da vide šta su maloj napravili . Kaže da operacija koju treba napravit traje 10 minuta i da se nakon nje postiže trenutno izlječenje nakon kojeg nema nikakvih terapija , a kamoli gipsa i takvih stvari samo da to nije bio posal kirurga nego ortopeda i da uopće ne zna šta joj je on operira kad ništa nije napravija.
To nam je naše zdravstvo .
Ovo su sve sitni problemi . Šta bi bilo da su u pitanju neki stvarno veliki i ozbiljni .
Bili se i dalje poigravali sa zdravljem djece ?
I da li možemo imati povjerenja u naše liječnike?