|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah
Da, ja sam nažalost u zagrebu dok se drugi brčkaju i odmaraju. Radim. I plačem. Da, Zagreb je opustošio. S jednog kraja grada na drugi možeš doći za ciglih 7,85 minuta, što za jednu wannabe metropolu nije ništa. Ali u svakoj nesreći ima i malo sreće – čujem da u Dalmaciji pada kiša i da je hladno. Hahahah. Odmah mi je bolje.
I šta se dogodilo sa svim velikim planovima…
Dakle, bikini je kupljen, i to čak dva primjerka. Tortura je ipak bila neizbježna. Jer kako drugačije objasniti prodavačici da trebaš veći gornji dio, a da želiš zadržati gaćice normalne veličine. Valjda glupe kokoške ne kuže da žena ne mora imati veliku guzicu ak ima velke cice. Zar ne?! Na kraju, u torbu je večer prije polaska spremljen bikini cvaj komad, dva različita modela iz dva različita dućana. Jedan bikini style bijele boje s crvenim cvijetom, a drugi kričavo ružičasti. Da me bolje vide.
Auto je registriran tog istog dana, samo u prijepodnevnim satima. Kako produktivan dan.
Pakirali smo se od 10 pm do 3 am. Krenuli smo u 9 am. Sat je zvonio naravno u 6 am. Ako ikada budete trebali poduku kako bilo gdje zakasniti, samo se javite meni. Jer ja mogu čak i na more zakasniti. A šta, bili smo navečer još na nekoj cugi i tako dok smo dovukli guzicu doma i počeli se pakirati, bilo je kasno. I normalno da se onda ne možemo dići rano ujutro. Jel dobra isprika? Majstorski…
I tako na jesen krećem u london school of…. (neću reći). U prvom trenutku kad sam vidjela prijavnicu, pomislila sam „o jebeno, šalju me u london, vidit ću onu xiolu, popit ću kavu s njom kod vrancuza“, ali nažalost glupa škola ima podružnicu ovdje. Pa kako i zašto neka londonska škola može i ovdi raditi. Umjesto da mi idemo tamo. Ne valja to.
Nakon više od godinu dana šta sam diplomirala, opet se moram obrazovati. Moj društveni život će patiti na veliko jer su predavanja nakon posla.
Da to proslavim, to i još neke dobre stvari odmah sam se zapila u lokalnoj birtiji s frendicom.
Ona je također imala razloga za piti. Dečko joj već mjesec dana partija u americi, svaku večer samo „go clubbin“. A nije joj ni dečko za baciti. A ako nije njoj za baciti, neće ni drugima biti. Tako da je sumnja u njegovu veliku vjernost uvelike prihvaćena kao punovažeća.
Tako smo raspravljale o tim velikim problemima, kadli pita ona mene da li imam ja kakvih problema, i da smo se samo s njom bavile. A ja njoj, ni pet ni šest, pod utjecajem alkohola i prejakog sunca što je taj dan pržilo po asfaltu mom ljubljenom, puknem „pa da, ekšli imam. Ali nemoj se smijati!“ i tako sam joj lijepo objasnila da mi ide na živce ovaj moj. A razlog je jedan jedini. „već smo 100 god zajedno“ počela sam ja, „a on me ne prestaje hvatati u svakoj slobodnoj sekundi. Pa taj bi se samo ševio svake božje sekunde. A meni je vruće, pa još da se znojim. Pa mu kažem de pričekaj da bar padne mrak da mi bude lakše. Ali ne mere on čekati. I tako stalno.“ I onda sam nastavila „trebala si vidjeti na moru. Pa na plaži, pa na klupici, u moru, pod tušem, u autu, na haubi, ma gdje god, samo me stiskao ko da smo klinci koji tek upoznaju seks“. nije ni čudo da sam se vratila umorna s mora. Frendica nije znala šta da kaže. Veli da ovaj njezin nije čovik od sexa, on bi se samo mazio. Sad ja nisam znala što bi rekla. Jer upoznali su se prije 3 mjeseca. ??? taj bi trebao samo skakati po njoj. Ne znam šta više reći. Morat ćemo nešto poduzeti. I ja i ona. I on i on.