|
|
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah
Kakav divan sunčan dan. Pravi zagrebački. Osim sunca koje nas je sve ugodno iznenadilo, u ovom danu divno je i to što se on zove petak.
Danas počinje i Autoshow. Nakon dvije godine ponovo imamo priliku sliniti za autima koje nikad nećemo imati. Već sam čula da je sajam prekrasan. Čula sam i da su cure prekrasne. Čula sam da neke imaju minjake do minđe i topiće s dekolteom do pupka. Prigodno, moram priznati.
Kad sam prije 2g bila na izboru za hostesu, od nas 600 izabrano je 10 cura. Radi se za dnevnicu od 350 pa do nekih 500-600 kuna, zavisi ko plaća. I kak izgledaš. Na primjer, missice i manekenke rade i za 1000 kuna. Pa si ti to lijepo zbroji. Min dnevnica 350 kn puta deset dana. I dobiješ skoro prosječnu hrvatsku plaću u samo deset dana. Nije ni čudo da se cure trgaju za to.
Ipak, postoji i druga strana priče. Kažu da je to najlakši posao na svijetu. Ali to mogu reći samo oni koji to nikad nisu probali raditi. Dobro, ne možeš to usporediti sa kopanjem kanala, ali svejedno nije lako.
Kad jednom prođeš izbor, ideš na mjerenja za kostimić. Onda te utegnu u neku minicu, i majčicu, topić ili šta već. Upute za uporabu: izbaci cice, uvuci trbuh, ispravi se, obuci visoke pete, izdepiliraj se (molim bez točkica), isfriziraj se, osunčaj se, lijepo se našminkaj, budi ljubazna s posjetiteljima, smiješi se, poziraj po potrebi (molim ispred auta).
Hostese uvijek moraju biti pic-pic, što podrazumijeva i peturine od kojih 8, 10 ili 12 cm. Pa ako netko misli da je lako, neka proba stajati u petama od 10 cm više od 4 sata. Uz to, smiješiti se, razgovarati s tupanima, slušati primitivne komentare i praviti se da ih ne čuješ. I na sve to ostati potpuno sabrana, svježa kao da si maloprije došla, s frizuricom i šminkicom. Uz to, neki traže od hostesa da stalno stoje, nema sjedenja, neki daju da sjede u autu, ili cure same polude, pa sjednu, a neki (koji valjda kuže kak je hostesama) donesu i barsku stolicu, pa se hostese mijenjaju prema nogobolji. Radi se od 9 ujutro do 20 navečer. Ako ima malo cura, ne stigneš ići ni jesti. To se posebno odnosi na vikende. Pa nek mi netko kaže da im je lako. Uz to, nitko te ne pita za odjeću. Minjak do mindje, minjak do mindje. Gola leđa, izbačene cice, ma ko te pita. Nećeš? Hvala, doviđenja. Ima ko oće.
Da ne ispadne da mi ih je baš tako žao, ipak one dobiju dobre pare za 10 dana. Sve se to na kraju isplati pretrpiti. Jedno tri dana nakon u komadu spavaš, žuljevi na nogama prođu za tjedan dana, a kad sjedne lova na račun, ne znaš di bi prije potrošila. Ah ti divni studentsko-hostesni dani.
Tužan je ovo dan za Hrvatsku. Dan kada smo shvatili da je prosječni građanin Hrvatske ustvari obična seljačina koja poslije posla pije po birtijama slušajući narodnjake, koji teži tome da upozna Cecu i koji svoju djecu odgaja u starim manirama braće s istočne strane.
Tužan će tek biti kada negdje u petom mjesecu na pozornicu u Ateni izađe Seve nacionale i počne pjevati : jer još trava nije nikla tamo gdje je stala moja štikla...
Tog dana možemo se pokriti ušima preko glave i posramljeno reći I ja sam Hrvat! Dosad se Hrvatska mogla ponositi onima koji su je predstavljali vani, pred očima svijeta (ili Europe) – svojim uspješnim sportašima (nogomet, skijanje, rukomet, plivanje…), glazbenicima (Maxim Mrvica npr.), manekenkama i missicama i ostalim ljepoticama (Anica npr.), znanstvenicima, glumcima, umjetnicima… Ali ono što ćemo doživjeti kada Europa čuje cupa, cupa, zumba, zumba, sijeno, slama, sir, salama bit će ravno kao da smo si pucali u glavu. I nema tog Gorana Višnjića koji će moći ispraviti balkansku sliku o Hrvatskoj.
U cijeloj priči najvažnije pitanje je zapravo ovo: A tko je to prosječni hrvatski građanin? Tko je ta/taj koji je okrenuo broj telefona kako bi glasao za Seve? Jer prema mišljenju publike ova je pjesma dobila 15 glasova od mogućih 16. Na stranu „stručni“ ocjenjivački žiri koji je također dodijelio 15 bodova. U njemu je samo nekolicina ljudi, ali što je s ostalima, s onom većinom koja se priklonila hopa cupa pjesmici?
Dakle, tko je taj? Upravo onaj koji sluša turbo-folk i kojem je od svih pjesama ova bila najbliža. Upravo onaj koji petkom i subotom odlazi u Ludnicu na narodnjake, upravo onaj koji će na nedjeljnom roštilju pustiti Mile Kitića i Seku Aleksić. Upravo onaj koji je gledajući u Severinine sise čuo u pozadini neki poznati melos iz dobrih starih dana, iz dobrih jugoslavenskih dana. I koji je onda rekao: pa da, čitao sam, u Europi je popularan taj etno, ma ne samo to, taj istočnjački melos, da, da, to je to, svi to vole. Recimo, jednom Francuzu to je totalno blisko. Ili jednom Nijemcu. Yeah, my ass. Bodove će nam dati Slovenci, Srbi i Bosanci. Kao i mi njima. Oni su nam susjedi. Braća po krvi, pa zašto da ne? Prepoznali ste se u opisu? Žao mi je što to čujem. Ali da vas utješim, vi ste u većini. Očito.
Težimo Europi? Da, svakako. Ona je neminovna. Ali samo nas pustite da si malo zapjevamo: sviraj nešto narodno, ponašaj se prirodno…