Marketing
seve internacionale
Tužan je ovo dan za Hrvatsku. Dan kada smo shvatili da je prosječni građanin Hrvatske ustvari obična seljačina koja poslije posla pije po birtijama slušajući narodnjake, koji teži tome da upozna Cecu i koji svoju djecu odgaja u starim manirama braće s istočne strane.
Tužan će tek biti kada negdje u petom mjesecu na pozornicu u Ateni izađe Seve nacionale i počne pjevati : jer još trava nije nikla tamo gdje je stala moja štikla...
Tog dana možemo se pokriti ušima preko glave i posramljeno reći I ja sam Hrvat! Dosad se Hrvatska mogla ponositi onima koji su je predstavljali vani, pred očima svijeta (ili Europe) – svojim uspješnim sportašima (nogomet, skijanje, rukomet, plivanje…), glazbenicima (Maxim Mrvica npr.), manekenkama i missicama i ostalim ljepoticama (Anica npr.), znanstvenicima, glumcima, umjetnicima… Ali ono što ćemo doživjeti kada Europa čuje cupa, cupa, zumba, zumba, sijeno, slama, sir, salama bit će ravno kao da smo si pucali u glavu. I nema tog Gorana Višnjića koji će moći ispraviti balkansku sliku o Hrvatskoj.
U cijeloj priči najvažnije pitanje je zapravo ovo: A tko je to prosječni hrvatski građanin? Tko je ta/taj koji je okrenuo broj telefona kako bi glasao za Seve? Jer prema mišljenju publike ova je pjesma dobila 15 glasova od mogućih 16. Na stranu „stručni“ ocjenjivački žiri koji je također dodijelio 15 bodova. U njemu je samo nekolicina ljudi, ali što je s ostalima, s onom većinom koja se priklonila hopa cupa pjesmici?
Dakle, tko je taj? Upravo onaj koji sluša turbo-folk i kojem je od svih pjesama ova bila najbliža. Upravo onaj koji petkom i subotom odlazi u Ludnicu na narodnjake, upravo onaj koji će na nedjeljnom roštilju pustiti Mile Kitića i Seku Aleksić. Upravo onaj koji je gledajući u Severinine sise čuo u pozadini neki poznati melos iz dobrih starih dana, iz dobrih jugoslavenskih dana. I koji je onda rekao: pa da, čitao sam, u Europi je popularan taj etno, ma ne samo to, taj istočnjački melos, da, da, to je to, svi to vole. Recimo, jednom Francuzu to je totalno blisko. Ili jednom Nijemcu. Yeah, my ass. Bodove će nam dati Slovenci, Srbi i Bosanci. Kao i mi njima. Oni su nam susjedi. Braća po krvi, pa zašto da ne? Prepoznali ste se u opisu? Žao mi je što to čujem. Ali da vas utješim, vi ste u većini. Očito.
Težimo Europi? Da, svakako. Ona je neminovna. Ali samo nas pustite da si malo zapjevamo: sviraj nešto narodno, ponašaj se prirodno…
Post je objavljen 08.03.2006. u 13:32 sati.