|
|
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah
Dugo nisam ništa pisala. Zbog umora, zbog nedostatka vremena, zbog manjka inspiracije, zbog lošeg vremena.
Ne može se svaki petak feštati, ne može. Neke vikende jednostavno treba prespavati. Ne znam da li je stvar u meni ili u drugima, ali jednostavno mi nije gusht vise tulumariti po klubovima. Uđem tako prošle subote u jedan poznati zagrebački klub smješten na jarunskoj rivijeri, a ono unutra curice do max 18,5 godina. Dečki prilično stariji od njih. Jedna trudnica koja je toliko plesala da sam mislila da će se poroditi. Njezino razulareno društvo smješteno odmah do D.J.-a, sa puno previše alkohola u krvi. Ona s tim ogromnim trbuhom mlatara okolo ljude, puši cigaretu za cigeretom, pije puno previše. Prvo sam mislila, ajde neka joj je, cura se valjda uskoro udaje pa joj je to možda neka zadnja noć kad sama vani divlja. Ali stvarno je bilo ružno vidjeti kako se ponašala. Curice, one maloljetne (a kao ulaz zabranjen ispod 21 godine), sve u traper suknjicama, sve jedna kraća od druge, lascivno plešu po stolovima, uvaljuju se svima po redu. Dečki čak i prilično suzdržani i pristojni za takav klub. Osim pred ženskim wc-om. Tamo su padali komentari, pozivi na piće, kave, a moglo se čuti i prilično originalnih upada. Ne, dečki, nije originalno kad kažete: sigurno te bole noge od trčanja po mojim mislima cijelu večer.
Da, bila sam na cajkama. i još sam u šoku. Kao idemo tamo, tamo je super muzika. Mogla sam si misliti kak će biti nešto normalno, strano. Aha. Kad ono cajke da ne mogu biti gore. I onda poslije pitaju, pa kaj ti je bilo večeras, nisi se baš zabavljala. Pa normalno da nisam kad nisam ni jednu od tih stvari šta su puštali ikad čula. Uspjela sam natjerati ekipu na prerani odlazak iz tog kao kluba, i zaputili smo se prema aquariusu, na nečiju pametnu ideju. Halo?!!! Prema Aquariusu??!!! Nekad ultra urbanom, popularnom i vrlo posjećenom. Sada?? Pa tamo nema žive duše. Čuju se samo basovi, opet neka partijana drma unutra. Na parkingu pet autiju, od toga dva su od osoblja. Da li postoji koji normalni klub u zg? Neki u koje izlaze ljudi iznad 21 godine? I u kojem je strana glazba, a da nije retro, rock, partijana, nego jednostavno jebena komercijala? Puno tražim? Vjerojatno.
Tako sam ovaj vikend prespavala. Cijeli skoro. Osim malo shoppingiranja u subotu. U četvrtak putujem. Ovaj put privatno. Konačno napuštam Zagreb. I to na četiri dana. Idem na kupanje. I masaže. I saune. Mmmm, jedva čekam.
Zagreb se nedavno zabijelio. Svega par centimetara snijega koji se tako i tako rastopio nakon jednog dana. Ali lijepo je proći centrom grada, gotovo sve je već ukrašeno. Mirišu kesteni i kuhano vino, iz kafića čuje se Last christmas i All I want for … Ne puno dalje od toga, u nekom kvartu u predgrađu mirišu drva za ogrijev. Pomiješani miris hladnoće i smoga, sjeverac sa Sljemena, miris parfema na šalu, i topla čokolada dok gledaš kako se vani sve magli. Ono poznato sivilo, kada sunce danima ne može prodrijeti do nas malih ljudi. Grozno ukrašen bor na glavnom trgu, vrećice sa već zamotanim poklonima, gužva u Importanneu i mrak već u četiri popodne. Da, to je zima u Zagrebu.