27.09.2005., utorak
Tko to mrzi open source?
Korisnici i ljubitelji Microsoft programa trebali bi biti sretni zato što postoji open source. Uzlet open source operativnih sustava i pojedinih aplikacija ide i njima na ruku. Ključna riječ je konkurencija. Nakon sloma OS/2 sustava Microsoft nije imao ozbiljnije konkurencije i samo ga je potreba za novcem tjerala da što ćešće izbacuje nove proizvode. Važno je bilo samo da je novo, a kvaliteta je bila u drugom planu.
Popularnost Linuxa (BSD-ovi su previše samozatajni da bi mu bili konkurentni) natjerala je Microsoft da se više pozabavi kvalitativnim i sigurnosnim komponentama svojih proizvoda. Kad im se njihov monopolistički položaj pomalo počeo ljuljati bili su prisiljeni i na korekciju cijena. Cijena je oduvijek bila Microsoftovo oružje koje je bilo vrlo učinkovito protiv komercijalnih neprijatelja, uljuljkanih u svoj položaj, s visokim cijenama. Protiv open source programa nisu se mogli boriti na taj način. Nije da nisu pokušali, izmišljali su niži TCO, ali bilo im je jasno da moraju promijeniti taktiku.
Najbolja ilustracija svega toga je IE. Nakon što je osvojio više od 90% tržišta Microsoft je raspustio tim koji se bavio njegovim razvojem. Da Firefox ozbiljno nije počeo grickati dio po dio tržišnog kolača, Microsoft bi novu inačicu IE-a predstavio tek u Visti/Longhornu, ali najvjerojatnije ne bi donijela ništa novo niti napredno već bi se radilo samo o kozmetičkim “poboljšanjima”. Ovako su bili prisiljeni pokrenuti IE tim i započeti rad na novoj inačici. Pri tome nisu trebali izmišljati ništa novo niti inovativno već su samo kopirali sve one dobre stvari koje je imala konkurencija. Nedavno se pojavio i Internet Explorer Developer Toolbar. Radi se o jako korisnom proširenju s kojim je možete vrlo jednostavno analizirati neku web stranicu. Developeri nisu imali težak posao. Preslikali su Web developer toolbar, čak imaju i iste stavke u izborniku.
Zahvaljujući open source prijetnji Microsoft korisnici dobivaju dva nova opojna elementa: brzu reakciju i veću pažnju.
Brza reakcija najbolje se očituje u slučaju Ajaxa/Atlasa. Na početku godine Ajax nije ni postojao. Sve potrebne tehnologije postojale su godinama, ali nisu se masovnije koristile. Microsoft je predvidio podršku za XMLHttpRequest objekt tek za 2.1 inačicu ASP.NET okruženja. Ajax puknuo poput bombe, a Microsoft je iznenađujuće brzo reagirao pa će se Atlas (njihov naziv za ono što drugi nazivaju Ajax) pojaviti već u 2.0 inačici ASP.NET-a, najvjerojatnije kao posebno proširenje. Olakšavajuća okolnost je ta što je sva potrebna tehnologija već prisutna, samo ju je trebalo učiniti dostupnijom običnim developerima. One manijake koji Ajax implementiraju “ručno” Microsoft uspoređuje s nuklearnim fizičarima. ;-)
Microsft sluša više nego ikada, primjetili su njegovi korisnici. Naročito su se u to osvjedočili korisnici razvojnih alata. Microsoft je uvidio i važnost zajednice, pa je još više pažnje posvetio udrugama korisnika. Što mislite, na čijem je primjeru vidio kako zajednica može biti korisna?
Cijene padaju. Kada ste prije mogli kupiti alat tipa Visual Studio Express za samo 50$? Najjednostavnija inačica SQL servera je besplatna, a ima čak i GUI alate za administraciju što njegov prethodnik, MSDE nije imao. :-)
Microsoft ima svoje razloge da mrzi open source i da se bori protiv njega. Korisnik Microsoft programa nema pravo na to. Open source konkurencija tjera Microsoft da svoje proizvode učini boljima, pristupačnijima, više po mjeri korisnika. Više ćete koristi imate ako povremeno koketirate s open source rješenjima, i to jasno stavite do znanja Microsoftu, nego da ga grlato potpomažete i nosite njegovu zastavu na bojnom polju.
U vašem je interesu da dobijete što više za vaše novce. Ali nećete vi natjerati Microsoft na to. To može samo konkurencija.
P.S. Zbog integracije IE s operativnim sustavom nakon instalacije IE Developer Toolbara morate restartati računalo. Valjda će uskoro Microsoft shvatiti da feature 'restartaj računalo za svaku glupost' konkurencija nema, a nema ni namjeru implementirati. Microsoft evanđelisti imaju spreman odgovor 'a zašto inzistirate na tome da se operativni sustav ne restarta?'! ;-)
|
- 08:29 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
26.09.2005., ponedjeljak
Izgubljeni u prijevodu
Imam Nokijim mobitel koji je po defaultu došao s hrvatskim prijevodom koji je bio nenametljiv i odlično pogođen pa nisam ni pomišljao da ga vratim na engleski. Sve dok mi neke sitnice nisu počele smetati. Npr. postavka za Bluetooth vezu. Piše isključi, što po nekoj zdravoj logici znači da je uključen. Ako aktivirate postavku pojavljuje se natpis uključi što znači da ste ga isključili i da bi ga ponovnim aktiviranjem postavke uključili. Pa, nije baš tako. Prebacivanjem na engleski doznajem da isključi znači off, a uključi znači on. Pravilan prijevod glasio bi isključeno i uključeno jer opis postavke označava njezino stanje, a ne ono što će se dogoditi ukoliko je aktivirate, na što vas navodi hrvatski prijevod.
Kod prevođenja programa i sučelja prevoditelj bi uvijek trebao vidjeti kako njegov prijevod izgleda u ciljnom sučelju kojeg prevodi. Kod hrpe open source, shareware i sličnih programa, u kojima obični korisnici mogu jednostavno prevesti sučelje na svoj jezik, javlja se isti problem. Prevoditelj obično ima datoteku s orginalnim tekstom kojeg zatim prevodi na svoj jezik. Ono na što većina od njih ne obraća pažnju, ili čak nije u mogućnosti, je kontekst u kojem se neki tekst nalazi. Doslovni prijevod ne mora uvijek biti i točan. Ista riječ u engleskom može se upotrebljavati na više mjesta, dok to najvjerojatnije nije slučaj s našim prijevodom te riječi. Slobodnim prevoditeljima problem predstavlja i struktura našeg jezika koji je složeniji i bogatiji od engleskog. Dodatni problem su riječi za koje nema odgovarajućeg prijevoda u našem jeziku. Kako bi preveli default koristeći pri tome samo jednu, jednostavnu riječ? Prijevodi koje sam susretao bili su: podrazumijevane postavke, unaprijed zadano, prethodno postavljeno. Sve je to duže i kompliciranije od orginala. Default je vrijednost neke postavke koja će biti vrijediti ukoliko je korisnik ne promijeni. Kako to na najefikasniji način skratiti?
Neki prevoditelji ostavljaju takve riječi neprevedenima, pa imamo čudan gemišt dva ili više jezika, dok drugi inzistiraju na prijevodu svih riječi, čak i onih koje stvarno nema smisla prevoditi. U nekim svojim prijevodima pokušao sam u što većoj mjeri koristiti hrvatske riječi, ali pazio sam da pri tome ne odem u nakaradnost i neprirodne konstrukcije.
Hrvatski prijevod instalacije Ubuntua je loš. Očito je da se radi o doslovnom prijevodu na brzinu. Ubuntu ima web sučelje za prijevod, izaberete program/paket, dobijete spisak riječi i prevodite jednu po jednu. Klasičan problem s prijevodom bez uvida u kontekst. Dva bisera iz spomenute instalacije, kojih se sad sjećam, su 'rabi – ne rabi' (umjesto koristi – ne koristi) i 'instaliram sržne pakete'. Mogli su isto tako biti i 'jezgreni paketi', ali puno sretniji prijevod bio bi [bitni|suštinski] paketi. Najprikladnija riječ bila bi osnovni paketi, svima je razumljiva, a i koristi se dosta često u sličnim situacijama. Drugi problem su složenice, ako se neka engleska riječ sastoji od dvije ili više riječi onda prevoditelji prevedu jednu i drugu riječ i od nje stvore našu složenicu. U večini slučajeva takva novostvorena riječ ne postoji u našem jeziku ili nije u duhu našega jezika.
Padeži i rodovi su tu da unesu dodatnu zbrku. Kako se obraćati korisniku? U muškom ili u ženskom rodu? Ili oboje. Po zbog toga dragi(a) čitatelju(ice) imamo ovakve složenice. Ovako bi drag[i|a] čitatelj[u|ice] bilo pravilnije, ali nečitljivije. Ili da se radi poseban prijevod za muške, a poseban prijevod za ženske korisni[k|c]e?
Pod Linuxom (meni je taj problem najočitiji u Gnome aplikacijama, ali pretpostavljam da ni KDE nije toga pošteđen) je najiritantniji sučaj s prijevodom kad je aplikacija pola na engleskom, a pola na hrvatskom jeziku. Taj problem se najjednostavnije rješava tako da se sve postavi na engleski, ali pretpostavljam da su ljudi radili prijevod s namjerom da se on i koristi, a problematične stvari s vremenom postanu manje iritantne, a netko će možda biti i dovoljno iziritiran da probleme sam ispravi.
|
- 07:40 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
25.09.2005., nedjelja
3 zablude (slučajni odabir)
Cijena kao garancija kvalitete
U velikom broju slučajeva cijena nekog proizvoda ima kvalitetno opravdanje, ali ipak ima i slučajeva kada se za velike svote prodaju proizvodi koji ne vrijede novca koji je dan za njih. Taj problem je osobito prisutan na domaćem tržištu programa gdje se pojedini programi ili rješenja prodaju za cifre od kojih boli glava, a njihova stvarna vrijednost (i upotrebljivost) je daleko manja. To je možda tako, ali u surovom kapitalizmu vrijedi pravilo da nešto vrijedi onoliko koliko je kupac voljan platiti.
Ako namjeravate otvoriti firmu koja će proizvoditi programe za domaće tržište i pri tome želite zaraditi brdo love, onda vam nije najvažnije zaposliti najbolje programere, već su vam najvažniji dobri marketinški stručnjaci ili garancija u vidu pravih poznanstava na pravim mjestima. Što će vam savršen program ako ga niste u stanju prodati za odgovarajuću hrpu novčanica? Zato se nemojte iznenaditi kad u najuspješnijim domaćim firmama sretnete tek prosječne informatičare ili još nešto gore od toga. Čast iznimkama, ali takvi obično nisu orjentirani na domaće tržište.
Uzmimo kao primjer jedan od naših najprodavanijih i najskupljih CMS-ova. On je već odavno trn u oku malih web firmica koja rade kvalitetnija rješenja, ali ih ne mogu prodati ni za 10% cijene koju dostiže taj gigant. Zanimljivo je da on ni u najnovijoj i najtežoj inačici još uvijek nema mogućnost automatskog kreiranja sličica (thumbnail-ova) za unesenu sliku ili promjene njezine stvarne veličine ukoliko operater promijeni tu veličinu u WYSIWYG editoru. Zato su česti slučajevi na web stranicama, koje “tjera” taj CMS, da je promjena veličine slike prepuštena web pregledniku koji to obavi brzo i ružno. Npr. slika na stranici je veličine 200x150 točkica, a stvarna veličina slike je 1600x1200 točkica i “teška” je nekoliko stotina kilobajta. Čak i najjednostavniji open source CMS-ovi imaju riješen taj problem. To je tek samo jedan od niza očitih propusta kojih u tako cijenjenom programu ne bi smjelo biti.
Bez kontrole kvalitete i odgovarajućeg strukovnog udruženja, koje bi bilo sposobno napraviti malo reda na tržištu, domaća informatička scena je raj za lovce u mutnom.
U zadnje vrijeme sve veći dio kolača na domaćem tržištu uzimaju strane kompanije. Da li je stvarno riječ o kvalitetnijim proizvodima ili se pod krinkom poznatih i velikih imena prodaju polovična i neprilagođena rješenja?
Open source == besplatno
“Bacio sam program na binariese kao open source”, reče učesnik jedne grupe. Nisam skidao njegov program, ali drugi su primjetili kako uz program nije išao source pa je njegova klasifikacija potpuno pogrešna. Ne znam zbog čega, ali ljudi često izjednačavaju pojamove besplatno i open source. Postoje freeware programi. To su besplatni programi, uz koje možda ponekad i dođe izvorni kod, ali u pravilu to nije slučaj.
Ljudi koji znaju što je open source već su umorni od objašnjavanja i ponavljanja priče o besplatnom pivu i slobodi govora. Ono koji su sva pogrešno shvatili druge ljude plaše pričama kako zločesti open source vragovi žele poništavanje autorskih prava i zahtjevaju da svi programi moraju biti besplatni. To su netočne tvrdnje, a neke open source licence će vas čak poticati da prodajete te programe.
Najbitnije u cijeloj toj priči je sloboda i dostupnost izvornog koda. Interesantno je kako anđeli čuvari komercijalnih programa nemaju ništa protiv BSD tipa licence koja im omogućava da s izvornim kodom učine što žele, mogu ga uzeti, promijeniti i tako promijenjene prodavati. Promijenjeni kod niste dužni staviti na raspolaganje. To je veća nepravda prema autorima jer se iskorištava njihov rad bez ikakve obveze da se vrati dug zajednici ili autorima. GPL licenca , koja je pod najjačim udarom komercijalaca, traži od vas, ukoliko mijenjate taj kod, da drugima omogućite ista prava koja ste i vi imali prilikom njegovog preuzimanja. Ako objavljujete taj kod, morate ga učiniti javno dostupnim. Što je poštenije? Ukoliko mijenjate kod za svoje vlastite potrebe, bez namjere da program javno distribuirate, niste dužni objaviti izvorni kod.
BSD kod možete naći i u proizvodima zakletih neprijatelja open source programa. Kod za mrežne protokole, u prijašnjim inačicama Windowsa, preuzet je iz FreeSBD-a. Zbog toga Microsoft BSD porodicu ne doživljava kao prijetnju, čak je izdao i jednu inačicu svojeg .NET okruženja za tu platformu.
Što je to DOS?
“Linux ne valjda jer se sve u njemu mora raditi u DOS-u”. Nećete vjerovati koliko sam puta tu tvrdnju čuo od raznih informatičkih “stručnjaka”. Ako je Linux nije DOS. :-) Ali DOS je nekim ljudima sinonim za aplikacije koje rade u tekstualnom modu ili tako nazivaju bilo što gdje se u bilo kojem pojavnom obliku pojavljuje komandna linija i potreba da se znak po znak unose naredbe i njihovi parametri. Naravno, “DOS” je za njih zastarjeli način rada.
Često sam predmet čuđenja jer za upravljanje datotekama, pod Windowsima, najčešće koristim Far. Mnogi misle da je to još uvijek stari nc, ali riječ je o čistokrvnoj 32 bitnoj aplikaciji koja je itekako svjesna okoline u kojoj se izvršava i moćnija je od većine svojih konkurenata. “Nedostatak” joj je taj što ima samo tekstualno sučelje, koje kod GUI generacije izaziva alergične reakcije.
|
- 19:36 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
22.09.2005., četvrtak
Laptop: Windows vs. Ubuntu
'Ivoks' je jedan od naših najaktivnijih Ubuntu korisnika i promicatelja. Njegov kratak dokument o usporednoj instalaciji Windowsa i Ubuntua na Dell Inspiron laptop pronašao sam na jednom stranom blogu. Iako se radi o nekoliko kraćih zapažanja, a ne o ozbiljnoj analizi, ipak iz njega možemo doznati ono što sam ja već u nekoliko navrata tvrdio: većina glavnih Linux distribucija ima bolju podršku za razne dodatne uređaje od Windowsa kod kojih će vam uz instalacijski CD operativnog sustava u pravilu trebati i nekoliko CD-a od proizvođača tih uređaja.
|
- 08:45 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
19.09.2005., ponedjeljak
PHP on Rails, music by Django
PHP nikada nije bio u boljem položaju, zavladao je svjetskim web serverima, pojavio se PHP5 i objektno se obogatio i upristojio, veliki igrači su se počeli baviti njime....idila?
Zadnjih par mjeseci učestalo se širom Interneta pojavljuju članci koji govore o tome kako PHP-u pada popularnost, kako programeri prelaze na druge alate i kako su dani njegove slave pošli. Na web serverima širom svijeta PHP5 se pojavljuje previše stidljivo i previše sporo.
Neke nove struje osvježile su vode open source web programiranja. RubyOnRails je najsvježija od njih. Navodno su za njegov nastanak zaslužni PHP programeri kojima je već bio pun kurfer i napravili su ROR. Otkad sam čuo za njega čitam samo hvalospjeve. ROR je killer aplikacija koja će zacijelo pomoći da se broj Ruby programera značajno poveća. Sličnu, ali manje bučnu ulogu, za Python je odigrao Zope. Ali najviše buke u svijetu Python programera podigao je Django. Nije direktno inspiriran ROR-om, ali često se poteže usporedba ta dva okruženja, njihovi poklonici čak se i međusobno sastaju. Trenutno najveća prepreka širenju Djanga je to što nema službenog i zapakiranog izdanja, već je dostupan samo preko svn (Subversion) respozitorija. Unatoč tome već se pojavio prvi oglas za posao u kojem je kao jedan od uvjeta naveden i Django.
Nisam još isprobao nijedan od navedenih okruženja. Rails arhiva negdje čeka u prikrajku, Django redovno 'čekautiram' barem jednom tjednom da vidim kako im ide i jesu li unutra uglavili nešto zanimljivo. A PHP? Imam u pripremi nekoliko projekata, ali nisu u prvom planu pa čekam da moji hosting provideri stave PHP5 na servere, nekako mi se neda producirati kod koji će uskoro biti nekompatibilan s novom inačicom. A i neke stvari koje sam zamislio jednostavnije je izvesti uz pomoć novina koje donosi 5ica.
Zašto se nešto poput ROR-a ili Djanga nije pojavilo i za PHP? Ne mislim sad tu na projekte tipa 'vidjela žaba da konje potkivaju pa i ona digla nogu'. Ako u Google ukucate php i rails zacijelo će isplivati nekoliko php klonova koji su direktno inspirirani ROR-em. Ali ono što sam ja vidio u nekima od ponuđenih projekata, to su samo igrarije. Da li je PHP stvarno izgubio početni zalet, a štakori već pakiraju kofere?
I da li je stvarno ROR mogao nastati samo na Ruby-u. Neki njegovi evanđelisti stoje iza tvrdnje da neće biti Railsa na drugim jezicima jer njegova jednostavnost i elegancija nemaju premca?! Ruby je dobar jezik, neki Smalltalk programeri mogli bi biti oduševljeni viđenim, ali sumnjam da je baš nenadjebivo dobar. Navodno ROR odražava upravo sve ono što je Rubijevsko, u duhu jezika.
Jedna od najvećih zamjerki ZOPE2 okruženju bila je to što je bio previše 'un-Pythonic', i sigurno je to pogodovalo poplavi pythonovskih web razvojnih okruženja, od kojih nijedno nije privuklo veći broj programera/developera. Meni se prije Djanga, od Python rješenja, najviše dopao SkunkWeb (i njegov PyDO). Bio je više pythonovski.
PHP. Još uvijek je on najsigurniji izbor ukoliko razvijate ili imate potrebu za dinamičkim web aplikacijama.
Pogodan je za početnike, dovoljno je moćan za napredne, na raspolaganju vam je gomila open source aplikacija koje možete koristiti, dorađivati ili učiti na njima. Ako pogledate oglase domaćih poslodavaca onda ćete vidjeti da je PHP među prvih 5 najtraženijih jezika. I vrijedi još uvijek ona narodna: 'hvali RubyOnRails/Django, drž se PHP-a.' To će vam potvrditi i Microsoft. Nisu oni bezveze bacili silne novce na hrpu 'ASP.NET for PHP programmers' materijala. ;-)
|
- 08:15 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
13.09.2005., utorak
Blogeri u književnosti
I dok neke informatičke tiskovine ignoriraju blogove ili pokušavaju umanjiti njihov značaj poslušajmo izjavu za televiziju glavnog junaka Radakovićevog romana 'Virusi': “Ipak, upravo se rađa i nov naraštaj mlađih autora koji sve više rade za elektronske medije i koji ostvaruju vlastitu tradiciju i koji su, paradoksalno, bliži životu. Među njima se pojavio fenomen bloggera koji kao nekoć pankeri sa svojim fanzinima mahom ispisuju književno irelevantne tekstove, ali stvaraju podlogu iz koje će se kroz neko vrijeme izdvojiti neki novi autori.”
|
- 09:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
12.09.2005., ponedjeljak
Ubuntu 5.10 RC1
U posljednja tri tjedna na mojem računalu su se izmijenile 4 različite testne inačice Ubuntu 5.10 distribucije. Danas sam instalirao RC1 koji je valjda najbliži onome što će nas dočekati u pravoj inačici. Prvo što će vam upasti u oči je k00l uvodni ekran prilikom podizanja sustava (vidi sliku). Nakon što sam vratio svoj home direktorij i našao se u poznatom okruženju, prvo sam provjerio evince (preglednik dokumenata – pdf, ps, djvu, dvi). Nepodnošljiva tromost prilikom renderiranja stranica je izlijećena. Skoro...i dalje se javljaju pauze koje su puno kraće nego kod prethodnih inačica. Malo sam se pozabavio temama i otkrio da ukoliko odaberete neku skromniju temu (ja sam instalirao gtk2-engines-xfce i odabrao Xfce-kolors za kontrole) brzina odaziva sučelja može primjetno porasti. Problemi s potrganim paketima su nestali, jedino mi se Synaptic malo čudno ponaša, ponekad prilikom traženja 'zaboravi' pakete koje je imao pa ga ponovno pokrenite ukoliko vaš upit vrati nula rezultata, a vi ste sigurni da traženi paket postoji.
Ubuntu se uz pomoć Gnome okruženja još više približio običnom korisniku. Prekaljenim Linux korisnicima se to možda neće dopasti, ali većina stvari na sistemu se može podesiti u grafičkom sučelju, uz par klikova mišem. To grafičko sučelje samo je kraći put prema dobrim, starim tekstualnim datotekama, ispod haube nema puno promjena.
Open Office 2.0 (tj. 1.9.125) izgleda bolje nego ikada, nova inačica radi možda i brže od prethodne. Ako vas to veseli, iz mrežnog skladišta možete preuzeti i njegov hrvatski prijevod. Nisam ga detaljno pregledao, ali na prvi pogled prijevod je i više nego zadovoljavajući. Još se ponađe neka neprevedena riječ, ali takvih je relativno malo.
Već sam spominjao kako odabir open source Jave nije baš najbolji izbor, dosta velik broj poruka i jadanja po forumima pokazuje da sam imao pravo. Nijedna od desktop Java aplikacija koje sam prije koristio ne radi s tom inačicom Jave.
Prepoznavanje uređaja prošlo je bez problema, jedino sam ručno morao podesiti postavke za bttv modul. Tu sam se malo zbunio kad sam otkrio da modules.conf datoteka više ne postoji. To je novost za one koji su takve stvari zadnji put radili na 2.4.x kernelu. Opcije za module nalaze se u /etc/modprobe.d direktoriju. Možete ih ubaciti u neku od postojećih datoteka ili napraviti novu. Eto, razmazio me Ubuntu, naviknuo me na situaciju 'instaliraj i radi'. Iako ga već dugo koristim, nikada se nisam isključivo bavio samim Linuxom, uglavnom sam se zadovoljio ulogom naprednog korisnika koji može sam održavati sustav, uz pomoć HOWTO dokumenata, man stranica i Googlea... :-)
Ubuntu polako postaje sve bolja distribucija. Pozicija na DistroWatch stranicama već i sama dovoljno govori. Nadam se da Ubuntu neće izgubiti početni zamah i da će sa svakom novom inačicom biti sve bolji. Uostalom tek će idući mjesec ugasiti prvu svijeću na rođendanskoj torti...
|
- 08:23 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
11.09.2005., nedjelja
2005 Tux's Readers Choice Awards
Novi broj TUXa donosi pregled godišnjih nagrada koje su dodijelili čitatelji. Najbolja distribucija je Kubuntu/Ubuntu, a slijede ju SUSE i PCLinuxOS. Jedino je SUSE 'prava' distribucija dok su ostale dvije nastale iz Debiana odnosno Mandrive (koja se opet u samim počecima bazirala na RedHat-u). Rodoslovlje Linux distribucija postaje sve zamršenije, baš me zanima da li je već netko izradio grafikon na kojem bi pokušao prikazati tko je koga?!
U kategorije Desktop Environment nije bilo iznenađenja, tu je velika trojka: KDE, Gnome, Xfce (tim redoslijedom). KDE je definitivno najpopularniji DE pod Linuxom, a zanimljivo je da ga više preferiraju obični korisnici dok među onima naprednijima ipak nema toliku premoć. Web browser: Firefox, Konqueror, Opera, bez iznenađenja. U kategoriji E-mail klijenata prvi je Thunderbird, a slijede ga KMail i Evolution. OpenOffice, Gaim i Xmms su prvi u svojim kategorijama, dok kategorija Digital Photo Management Tool donosi dva korisna i perspektivna alata: digiKam i F-spot.
Mplayer je i više nego zasluženo prvi u kategoriji MediaPlayer, dok Design Tool kategorija donosi veliku trojku: Gimp (obrada bitmapiranih slika), Scribus (dtp), Inkscape (vektorsko crtanje). Prva dva alata su već provjerena, dok se Inkscape tek mora dokazati. Kad sam prvi put čuo za njega pomislio sam da je to još jedan od pokušaja i da će Linux i dalje ostati bez dobrog programa za vektorsko ctanje. Prije par mjeseci trebao sam na temelju slike spremljene u .psd-u izvući konture i pripremiti .eps-ove. Inkscape je bez problema importirao .psd od 50MB, stavio sam ga u pozadinski sloj, definirao mu providnost tako da mogu crtati po postojećim obrisima i vidjeti što crtam. Nakon nekoliko desetaka minuta privikavanja i otkrivanja mogućnosti (tko još čita uputstva) mogao sam se punom snagom baciti na posao. Eps-ovi koje Inkscape generira bez problema sam importirao u picajzlasti program zbog kojega sam sve to i radio. Zanimljivo je da neki od najboljih komercijalnih programa za vektorsko crtanje pod Windowsima nisu bili u stanju eksportirati ispravan eps ili sam za ispravnu datoteku morao podesiti brdo opcija. Inkscape definitivno nije u rangu svoje konkurencije pod Windowsima, ali za jednostavnije stvari može itekako dobro poslužiti.
Kategorija Favorite Game izazvat' će podsmijeh ozbiljnih igrača pa neću spominjati dobitnike. ;-) Najbolji editor je vim, što je pomalo čudno s obzirom na profil čitatelja TUX-a, ali zato su tu KWrite i Kate da otkriju njihovo pravo lice.
Novi broj TUX-a donosi dosta zanimljivih stvari, a ja sam ga čitao u Evince-u, novom pregledniku dokumenata u Gnome-u. Za razliku od xpdf-a, evince baca TUX u fullscreen, kao što je to i zamišljeno. Izgled dokumenata je skoro pa savršen, ali ukupni dojam kvari nepodnošljivo spoooooroooo renderiranje. Nadam se da je taj problem nastao zbog alfa-beta stanja i zbrke s paketima i bibliotekama u kojem se nalazi moj Ubuntu. Evince koristi Cairo, a baš su mi ti paketi strgani. Tako je to kad sam nestrpljiv pa sam morao ići instalirati nešto što je u dubokoj alfi. Sad sam u nedoumici da li da instaliram RC1 koji je baš izašao, ili da čekam službeno izdanje. Sumnjam da ću izdržati tako dugo... :-)
Od zanimljivih stvari koje donosi novi Ubuntu korisnicima bi se mogao dopasti Gnome App Install. Naročito ako su im Synaptic ili aptitude prekomplicirani. Mono stiže u punom sjaju 1.1.8 inačice zajedno s najboljim aplikacijama (možda neće biti na osnovnom CD-u, ali nalazi se u respozitoriju), a tu je i PHP5, Eclipse...
|
- 12:11 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
08.09.2005., četvrtak
Najbolji antivirus
Norton je jedan od najzvučnijih imena u ušima hrvatskih korisnika računala. Još u drevnim vremenima Norton Commander bio je program kojeg ste mogli naći na svim računalima. Norton Utilities nisu bili tako rasprostranjeni, ali bili su daleko brojniji od konkurenata. Programeri su imali dokumentaciju u Norton Guide formatu. Kad je Norton na tržište izbacio antivirusni program to je bio logičan izbor prosječnog domaćeg korisnika računala. Prisutnosti Nortona pomoglo je i to što dolazi s većinom boljih matičnih ploča koje se prodaju na našem tržištu (radi se o vremenski ograničenoj inačici). Te ograničene inačice su najveći problem jer većina korisnika ne primjeti da se Norton prestao ažurirati. U današnje vrijeme, kad je najveći problem odabrati koji besplatni antivirusni program koristiti, inzistiranje na crackiranom komercijalnom programu, stvarno nema smisla. Ali Norton je Norton, reći će PHKR (prosječni hrvatski korisnik računala)...
Dok ovo pišem tu pokraj mene, na jednom računalu, vrti se skeniranje i detekcija virusa i ostalih malicioznih programa. U glavnoj ulozi je AntiVir. Jedan od onih besplatnih. Broj otkrivenih štetočina iznosi nešto preko 10 komada. U ulozi negativca je Norton koji je prije akcije čišćenja bio instaliran na tom računalu i nije otkrio ništa. Da li nam to govori o tome koliko je Norton loš, a AntiVir dobar? Ili je problem u tome što Norton nije redovno ažuriran? Možete imati super-turbo dobar i razvikan antivirus, ali ako su njegovi podaci zastarjeli on postaje potpuno beskoristan. A kod crackanih programa uvijek postoji i rizik da se to prilikom nadogradnje s Interneta otkrije, pa će program otkazati poslušnost.
Najbolji antivirus je onaj kojeg redovno ažurirate. Za kućnog korisnika nema potrebe za crackiranje komercijalnih programa. Besplatnih i kvalitetnih antivirusa ima i više nego dovoljno. Ako ne znate gdje da ih tražite, pogledajte na Softpedia stranici.
Postoji čak i open source antivirus (ClamAV), ali njegovo korištenje ne bih preporučio PHKRu jer postoji opasnost od spuštanja u tamnu provaliju komandne linije. ;-)
|
- 13:50 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
05.09.2005., ponedjeljak
Backup, Nautilus i Breezy Badger
Stari hard (Maxtor, 40GB) na kojem se nalazio moj glavni sustav i hrpa datoteka počeo je otkazivati poslušnost. U jednom trenutku se jednostavno zablokira, pa 'otpusti', pa onda počinje sve češće blokirati. Prvi put kad se to dogodilo odmah sam išao provjeriti što kaže S.M.A.R.T. Sve je bilo u redu pa sam isključio računalo, provjerio kablove i dalje nastavio normalno raditi. U subotu se to ponovilo, ali ovaj put je i pametnjaković shvatio da nešto nije u redu. Pokrenuo sam akciju spašavanja podataka (backup radim povremeno i on obuhvaća samo najvažnije podatke), dio njih sam premjestio na optičke medije (one važnije u dva primjerka), a drugi dio na drugi hard. Moj glavni sustav je iznenada postao nedavno instalirani Breezy Badger (beta Ubuntua 5.10), s drugog diska, koji je instaliran u testne svrhe.
Podatke na cd nisam snimao po redu već sam ih pokušao nekako klasificirati, da se stari DOS programi ne nađu zajedno s najnovijim Linux stvarima i slikama koje skidam s fotićima. U početku sam mislio bilježiti u jednu tekstualnu datoteku kamo što ide i kamo ću što snimiti, a onda sam iskoristio mogućnost Nautilusa (upravljač datotekama) da svaku datoteku ili direktorij može označiti nekim znakom (ikona) pa je posao raspoređivanja i označavanja bio puno lakši i pregledniji. I prženja sam obavio uz pomoć Nautilusa, to je valjda prvi program s kojim nešto pržim pod Linuxom, a da nisu moje prastare skripte za cdrecord. Sve se češće služim Nautilusom, na štetu mc-a, pogotovo onda kad trebam pregledati neki direktorij u kojem se nalaze različite datoteke, njegov preview je jako dobar i pomaže u nalaženju onoga što tražite, pogotovo ukoliko vam imena datoteka ne govore ništa o njihovom sadržaju. Osobito je koristan preview naslovne strane pdf dokumenata. Osim znakova, uz bilo koju datoteku možete staviti i bilješku koja će biti označena malim žutim papirićem s crvenom pribadačom (na slici uz članak). Bilo bi idealno kad bi postojao brži način da se vidi tekst te bilješke (klik na Propterties od datoteke pa klik na tab Notes), npr. da se on pojavi kad je miš duže od određenog razdoblja nad datotekom. Zgodna je i opcija 'Strech Icon' koja omogućava da povećate neku ikonu. Korisno je u slučajevima kada ikona ne pruža dovoljno informacija o sadržaju datoteke. Koristeći Nautilusove mogućnosti možete u organizaciju svojih datoteka dodati snažnu vizualnu komponentu. Ono što bih volio vidjeti u Nautilusu je mogućnost pisanja pluginova, tako da developeri mogu njegovu funkcionalnost proširiti prema svojim potrebama.
Novi Ubuntu je malo ispoliran, dodane su nove inačice programa (uključen je OpenOffice 2.0beta, Firefox 1.06), poneka nova opcija prilikom instalacije (grub omogućava definiranje zaporke za vrijeme instalacije), nekoliko novih stavki u sistemskom izborniku... Čini mi se da je ovaj Gnome (2.11.90) osjetno brži, izgleda da su priče i zahtjevi oko optimizacije koda urodili plodom. Novi Ubuntu je standardno dobar, ali moram priznati da sam očekivao malo više novosti, novih programa, rješenja... Ono što bih ja dodao je novi Mono i nekoliko njegovih killer aplikacija, npr.Beagle. Svaka čast open source Javi, ali u ispoliranoj distribuciji poput ove očekujem nešto što je potpuno funkcionalno, a ne polu-proizvod.
|
- 09:00 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
