31.08.2005., srijeda
Opera časti
- 08:14 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
29.08.2005., ponedjeljak
Igre i edukacija
Pročitao sam na teletekstu kako će se u 4 britanske srednje škole provesti projekt uz pomoć kojeg se želi istražiti kako video igre mogu pomoći u učenju. O ulozi i mogućnosti primjene video igara u edukaciji pisao sam još na samom početku ovog bloga.
Miroslav Ambruš Kiš (još jedan bbs veteran) je svoju kolumnu u Vidiju (113/114, str. 36.) posvetio čovjeku koji se zove Marc Pensky, autoru "pedagoškog koncepta utemeljenog na video igrama". Dok nisam pročitao Makovu kolumnu nisam prije čuo za Marca. Nije potrebno da kupujete njegovu najpoznatiju knjigu "Digital Game - Based Learning" (DGBL) da bi se upoznali s njegovim razmišljanjima, na njegovim stranicama ima dosta materijala za pročitati, među člancima je i nekoliko poglavlja iz spomenute knjige.
Jedna od najvažnijih Marcovih premisa je da su se učenici promijenili na nekoliko osnovnih i temeljnih načina. Stasale su generacije koje se igraju na jedan novi način, i ta nova forma zabave oblikovala je njihove interese i sposobnosti i povečala njihove potencijale za učenje. Razloge za neuspjeh edukacije naše djece vidi u činjenici da tu novu generaciju učimo na stari način. Okruženje u kojem su odrasli promijenilo je njihov način razmišljanja i način obrade informacija. Prensky ih naziva digitalnim urođenicima, a nas ostale naziva digitalnim doseljenicima. Ja se ne bih složio s Prenskym da je to isključivo generacijska podjela. Ta podjela bi prije bila na razini svijesti. Jasno je da među mlađom populacijom ima puno više urođenika, ali ni mi stari nismo svi doseljenici, kao što ni svi mlađi nisu urođenici. Ili se ja to samo tješim. ;-)
Jako je zanimljiva činjenica da je vojska SAD jedan od najvećih sljedbenika DGBL-a, troše najviše novca na njega i najveći su svjetski DGBL korisnik. Igra America's Army nije slučajno nastala.
U našim školama je informatika još uvijek relativna egzotika, nije čak ni obavezan predmet, ali će, prema riječima ministra Primorca, to biti do kraja njegovog mandata. Računala se upotrebljavaju samo u nastavi informatike, ali čak ni u tom slučaju ne uvijek. Upotreba računala u drugim predmetima? To je rijedak slučaj, ali upotreba računala u edukaciji dostići će svoj pravi smisao tek onda kad ona postanu samo običan, mada vrlo moćan, alat u nastavi. Poput ostalog školskog pribora i sredstava.
Informatika ne treba biti produženi tečaj za uredske Microsoft alate, već predmet na kojem će učenici naučiti kako na učinkovit način koristiti to računalo u nastavi. S obzirom da učitelji-doseljenici nisu osposobljeni za izradu modernih DGBL alata, mogli bi to raditi učenici-urođenici. Treba iskoristiti potencijal i kreativnost nove generacije. Teško je očekivati da će se to dogoditi u učmaloj močvari u kojoj živimo, ali možemo se nadati.
|
- 09:18 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
28.08.2005., nedjelja
Vremeplov
Jedna od omiljenih tema u Star Trek serijama su i zavrzlame u vremenu. Baš sam odgledao epizodu, tj. dobar dio njezinog završnog dijela, o još jednoj Enterprise avanturi u kojoj su spriječeni zločesti vanzemaljci da uz malu pomoć Hitlera (koji je već osvojio dobar dio istočne obale SAD-a) naprave veliku vremensku svinjariju. Sve te epizode uglavnom prikazuju lošiju prošlost koja se nakon intervencije posade opet mijenja u svoj glavi tok, kao da ničega nije ni bilo. Neki SF pisci smatraju da se prošlost može mijenjati, drugi (a ti su u manjini) smatraju da se sve već dogodilo i da nije moguće promijeniti prošlost. I jedni i drugi smatraju da je put kroz vrijeme moguć. Jasno, u SF literaturi. Ja sam na strani onih drugih, za nepromjenjljivu prošlost. A put kroz vrijeme je moguć, makar i u formi vremenske razglednice. Kad bi se u ovom trenutku našli u orbiti nama najbliže zvijezde, slika Zemlje koju bi vidjeli bila bi stara 4 i nešto sitno godina. Prava vremenska razglednica. Sporno je samo koliko bi se toga na njoj moglo vidjeti.
Promjenljiva prošlost je vrlo zgodna zbog vremenski paradoksa koje su često zloupotrebljavali pisci SF-a u svrhu izrade kratke, ali efektne priče s neočekivanim završetkom. Iako sam za nepromjeljivost ipak mi je u srednjoškolskim danima omiljeni film bio 'Back to the Future', on je iz drugog tabora, ali je vrlo zabavan, a to ponekad očekujete od nekog filma.
Vremenarije u Star Treku su uglavnom predvidljive i nisu mi baš zanimljive niti previše zabavne. Večerašnja epizoda bila mi je zanimljiva samo zbog nekih eksternih scena s avionima nad panoramom New Yorka. Vizualno dosta zanimljivo, ali definitivno su sfušali u sceni eksplozije onog pogona na kraju. One komade betona, koji su se razletjeli, neki bi šegrt 3D animacije bolje napravio.
|
- 22:19 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
27.08.2005., subota
Freespire
Lindows/Linspire distribucija me nikada nije privlačila. Nemam baš previše razumijevanja za tipa koji misli da će se uz pomoć Linuxa više obogatiti nego što je to bio slučaj s mp3.com-om. Danas sam naletio na Freespire koji je kao free inačica Linspirea pa sam joj posvetio nešto vremena. Freespire je live cd, a navodno postoji i mogućnost instaliranja na hdd, ali time se nisam zabavljao. Dizanje sustava i prepoznavanja očvrsja traje duže nego što je to slučaj s Ubuntu Live CD-om koji je jedan od sporijih. Neke uređaje je prepoznao, neki postoje na popisu ali ne rade, a nekih uopće nije bio svjestan. Linspire, pa tako i Freespire radi pod root korisničkim računom i to je još jedan od razloga zbog čega mi se ne sviđa. Freespire podiže KDE sučelje, a u izbornicima suša, jedva ima nekoliko programa. Ispod haube ima ih malo više, ali i to je slabo. Zašto je uopće nastala ova distribucija? Zato što je nekome bilo zgodno da kaže Freespire kao što je prije nekome drugome bilo zgodno da kaže Lindows na račun čega se uskovitlala prašina i privukla znatnu medijsku pažnju.
Freespire u ovom stupnju razvoja možete slobodno zaobići u širokom luku. Sumnjam da će i u budućnosti biti nešto od ove distribucije, s obzirom na to u koga se uvrgla.
|
- 19:20 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
25.08.2005., četvrtak
Ajax
Tekst koji slijedi bio je namijenjen objavljivanju, ali na kraju nije doživio tu sudbinu, pa ga u skraćenom i aktualiziranom obliku objavljujem ovdje. Udahnite, popijte čašu vode, slijedi hrpa teksta... :-)
Mitologija
Kad se spomene Ajax zacijelo vam je prva asocijacija slavni nogometni klub koji na svojem grbu nosi lik jednog antičkog junaka. Ajax je bio jedan od najvećih grčkih junaka pod Trojom. Sukobio se i sa samim Hektorom, izvukao je remi pa su izmijenili darove. Ajax je dobio Hektorov mač. Ljubav prema oružju bijaše jaka u Ajaxa pa se s Odisejom nadmetao oko toga kome će pripasti Ahilejovo oružje koji je poginuo na dobro poznat način baš u skladu s najboljim Murphyjevim zakonima. Ajax nije bio zadovoljan odlukom suda koji je smatrao da je Odisej hrabriji i da on zaslužuje oružje pa počeše smišljati osvetu. Božica Atena ga je spriječila u njegovom naumu učinivši ga mahnitim i bezumnim pa je siroti Ajax navalio na stado ovaca misleći da su Danajci, a najvećeg ovna je svezao umislivši si da je to Odisej. Kad mu je Atena vratila razum i kad je vidio što je napravio, Ajax se ubio, bacivši se na Hektorov mač. Ako u svojem starom prašnjavom Schwabu tražite Ajaxa nećete ga naći jer je on tamo naveden kao Ajant.
Novi način izrade web aplikacija
Čisto sumnjam da su kumovi iz kompanije “Adaptive Path” bili nadahnuti spomenutim antičkim junakom, najvjerojatnije im je kratica “sjela na volej” dok su nabrajali tehnologije koje se koriste u izradi web aplikacija. Jesse James Garrett, osnivač kompanije Adaptive Path, napisao je članak u kojem predstavlja novu tehnologiju i objašnjava njezino ime. Taj članak je imao vrlo velik utjecaj među web developerima pa je većina njih prihvatila naziv, a Ajax je postao vrlo popularan i često spominjani termin.
Ajax je kratica od Asynchronous JavaScript + XML i riječ je o zajedničkom nazivu za već postojeće tehnologije uz pomoć kojih se rade interaktivne web aplikacije.
Njegovi sastojci su:
- XHTML i CSS za prezentacijski sloj
- DOM (Document Object Model) za pristup, stvaranje i rad s objektima na stranici
- XML i XSLT za prijenos podataka
- XMLHttpRequest objekt za asinhroni dohvat podataka sa servera
- JavaScript koji objedinjuje sve spomenute tehnologije i omogućava izvršavanje aplikacije na klijentskoj strani
Ajax nije skup strogo definiranih procedura ili protokola po kojima se rade aplikacije. To je samo zajednički naziv za web aplikacije koje se rade na način koji uključuje korištenje pet navedenih elemenata. Ajax je postojao i prije nego što je doživio svoje krštenje.
Osnovna razlika između “starih” web aplikacija i “klasičnih” (desktop) programa je brzina izvođenja i odaziva na korisničke zahtjeve. Promjene prikaza, učitavanje novog skupa podataka, provjera unosa, sve to zahtjeva slanje zahtjeva prema web serveru, njegovu obradu te slanje novostvorene stranice natrag u korisnikov web preglednik. Čak i na lokalnoj mreži takve web aplikacije su spore i nespretne za korištenje. Složenije aplikacije s puno zahtjeva u Internet okruženju skoro su neupotrebljive jer od korisnika zahtjevaju puno čekanja, a o potrošnji bandwidth-a da i ne govorimo. Iako postoje mehanizmi provjere podataka na korisničkoj strani (uz pomoć JavaScript-a), svaka ozbiljnija aplikacija mora odraditi provjeru i na serverskoj strani što znači dupli posao za developere i veća mogućnost pojavljivanja grešaka i sigurnosnih propusta.
Ajax omogućava developerima izbjegavanje višestrukog učitavanja cijele stranice. Cijela stranica s osnovnim elementima učitava se na samom početku, a zatim se komunikacija s web serverom svodi na niz manjih asinhronih zahtjeva i odgovora pri čemu se smanjuje ili u većoj mjeri eliminira vrijeme korisničke neaktivnosti i čekanja na odgovor koje je jedan od uzroka nespretnosti “starih” web aplikacija.
U “pravom životu”
“Gdje ima tih Ajax aplikacija, to još nisam nigdje vidio?” možda se pitate nakon cijele ove priče. Sigurno ste već koristili Ajax aplikaciju, a da uopće niste znali da ju koristite. Google je predvodnik u razvoju takvih aplikacija. Gmail, Google Groups, Google Maps, samo su neke od njih. Jeste li zavirili u njihov izvorni kod?
Dolazak u Google nekih ključnih ljudi, koji su sudjelovali u razvoju Mozille ili Internet Explorera, svojedobno je protumačen kao nastojanje da Google napravi svoj preglednik. U svjetlu novih aplikacija sada je izvjesno da je to malo vjerojatno. Google-u nije bitno da napravi još jedan preglednik koji bi se trebao boriti za svoje korisnike, već mu je puno važnije da napravi razvojnu okolinu i aplikacije koje će se izvršavati u već postojećim preglednicima.
Predviđanja govore da će operativni sustavi postati sve manje važni, a da će njihovu ulogu polako preuzimati preglednici. Google se, uz pomoć Ajaxa, sprema za to novo vrijeme. Već sada neki korisnici širokopojasnih veza kažu kako je rad u Gmailu puno brži nego u nekim konkurentskim aplikacijama (npr. Outlook), pogotovo ako nešto tražite u hrpi svojih starih poruka. Onda svaka dvojba o brzini prestaje.
Ajax.NET
VisualStudio i ASP.NET pojednostavnili su razvoj web aplikacija. Developerima “klasičnih” desktop aplikacija prijelaz u vode web programiranja postao je lakši nego ikada. Rezultirajuće web aplikacije su “event driven”. Za svaku kontrolu na stranici vi možete definirati jedan ili više događaja. Sve je lijepo i krasno. Da li je stvarno riječ o raju, kako nov način rada i tehnologiju nazivaju neki informatički novinari?
Ne, bliže je čistilištu. ASP.NET koristi ponovno učitavanje stranice kod obrade događaja. JavaScript se uglavnom koristi za slanje glavne forme i poprilično je zapostavljen. Implementacija i korištenje XMLHttpRequest objekta bilo je predviđeno tek za 2.1 inačicu ASP.NET-a. Ekipa iz Redmonda na samom početku Ajax hajke zaostajala je za vodećim trendovima.
Tamo gdje veliki zakažu, uskaču mali nezavisni developeri. Ajax.NET već postoji, a rad na njemu započeo je jedan nezavisni developer. Činilo se da bi se lako moglo dogoditi da Schwarz uskoro postane Microsoft djelatnik, a da Ajax.NET ugledamo u 2.0 inačici ASP.NET-a. Ali nešto se izjalovilo, Schwarz je Ajax.NET izdao kao open source, a Microsoft je započeo razvoj na svojem rješenju kojeg je nazvao Atlas.
Najpoznatija Java inačica Ajaxa zove se Direct Web Remoting, ili kraće DWR.
Jedini pravi alat
Developeri koji koriste vizualne alate teško da u ovom trenutku mogu pomišljati na razvoj Ajax aplikacija, potrebno je otvoriti haubu i uprljati ruke sirovim kodom. Takva situacija je samo trenutno, sutra će se zacijelo pojaviti alati koji će omogućiti jednostavan klikabilan razvoj takvih aplikacija. Google je jedan od najboljih kandidata za izdavanje nekog novog svetog grala za developere novog doba. U ovom trenutku jedini pravi alat za razvoj Ajax aplikacija je običan uređivač teksta/koda.
To ne predstavlja nikakav problem jednom PHP developeru jer je on naviknut na takav način rada, ali korisnik VisualStudia koji vuče i ispušta kontrole te rijetko kada pogleda u html kod, on bi mogao imati problema. To je shvatio i Microsoft, ali malo su pretjerali u opisivanju složenosti takvog, 'starog' načina razvoja, pa su ga počeli uspoređivati s nuklearnom fizikom. Njihov Atlas će biti rješenje za one koji nisu nuklearni fizičari. ;-)
Peti element
JavaScript objedinjuje sve navedene tehnologije koje čine Ajax, ali pravi peti element koji je novi način razvoja aplikacija učinio mogućim je XMLHttpRequest objekt. On omogućuje da uz pomoć JavaScript-a uputite serveru HTTP zahtjev pri čemu čekanje na odgovor ne znači zaglavljivanje aplikacije već se ona i nakon zahtjeva normalno izvršava, a odgovor se obrađuje kad pristigne.
XMLHttpRequest je prvi put implementiran od strane Microsofta u Internet Exploreru kao ActiveX objekt, a kasnije je implementiran kao sastavni objekt u Mozilla porodici preglednika. Tim koji radi na Operi dugo je ignorirao postojanje tog objekta, ali su, unatoč tome što on nije bio dio važećih web standarda kojih se oni dosta čvrsto drže, bili prisiljeni poraditi na njegovoj implementaciji.
Bilo bi zanimljivo doznati unutarnje priče iz Microsofta koje bi objasnile nastanak tog objekta i razloge za njegovo dugo nekorištenje. Netko u Microsoftu napravio je dobar posao, ali izgleda da to drugi nisu uvidjeli. Zacijelo je tom zapostavljanju kumovao i zastoj u razvoju IE-a koji je nastao nakon što je do nogu potukao Netscape i postao vodeći preglednik.
Nakon detaljnog upoznavanja s ASP.NET-om i njegovim eventima jedna od prvih stvari koja mi je pala na pamet i koju sam rekao kolegi je bila: 'pa zašto to nisu napravili uz pomoć XMLHttpRequest objekta, kad im stranice ionako ne rade bez JavaScripta'. Bilo je to nekoliko mjeseci B.A. (before Ajax). Nisam ni slutio da će Microsoft tako brzo reagirati...
Korištenje ovog objekta preporuča se samo u web aplikacijama, ali ne i kod običnih web stranica koje moraju biti dostupne što većem broju posjetitelja neovisno o tome kakav preglednik i na kakvom uređaju oni koriste. Web stranice sastoje se od niza stranica povezanih linkovima, a njihov slijed i lokaciju možete pratiti i birati u svojem pregledniku. Kod Ajax web aplikacije vi niste u mogućnosti vratiti prethodno stanje pritiskom na gumb back u pregledniku, a niti spremanje u bookmark neće vam osigurati povratak na istu stranicu s istim podacima. Za razliku od “starog” načina, s osvježavanjem cijele stranice, u popisu posjećenih stranica vašeg preglednika neće se više puta ponavljati ista adresa iste stranice već će u njemu samo jednom biti navedena početna adresa aplikacije koju koristite.
Sudbina web Ajaxa i njegovi protivnici?
Ajax je način rada uz pomoć kojeg vaša web aplikacija može svojom brzinom i upotrebljivošću postati konkurentna klasičnim desktop aplikacijama. Dok podrška za Ajax tehnologije ne postane prisutna u većini preglednika i uređaja koji pristupaju vašem web serveru, zaboravite na njegovo korištenje na običnim web stranicama.
Ono što nam omogućuje Ajax moguće je napraviti i uz pomoć nekih drugih tehnologija koje su se udomaćile u web preglednicima. Flash i Java appleti također nam omogućuju stvaranje tankog klijenta koji će raditi na sličan način, ali rad s njima je bliži klasičnoj izradi desktop aplikacija pa gubimo konfigurabilnost i mogučnost dinamičkog kreiranja stranica i mijenjanja njihovog izgleda na onaj način kako nam to omogućavaju XHTML, CSS, DOM...
Nedostaci
Ajax nije skup točno definiranih pravila i procedura pa je svaka diskusija o njegovim nedostacima ili prednostima pomalo izlišna jer neki od developera može u svojoj implementaciji izbjeći nedostatke dok će ih drugi potencirati, a možda dodati i nove.
Kritičari najčešće zamjeraju Ajax aplikacijama što se ne ponašaju poput klasičnih web stranica, tj. da ne radi back gumb, trenutno stanje stranice ne možete dodati u bookmark/favorites jer se ne može jednoznačno odrediti s onime što je navedeno kao trenutna adresa (URL). Po meni te primjedbe nemaju previše smisla jer od web aplikacije očekujemo da ona sama vodi korisnika i da sadrži kompletnu navigaciju. Svi oni koji su radili makar i jednostavne web aplikacije, znaju da im je back gumb uzrokovao više problema nego što im je koristio. URL bi se mogao izmjeniti na taj način da u sebi sadrži podatke potrebne za rekonstrukciju bilo kojeg stanja stranice, ali na taj način bi se drastično smanjila sigurnost stranice i omogućilo zlonamjernicima vrlo lako hackiranje aplikacije.
Ajax je daleko od idealne tehnologije i teško da možete očekivati da ćete sada u kratkom roku vrlo efikasno svoje klasične aplikacije zamijeniti web aplikacijama. Medvjeđu uslugu Ajaxu će učiniti svi oni koji će ga koristiti tamo gdje treba i gdje ne treba samo da dokažu svijetu da oni to mogu. Ali to je problem s kojim se nose sve nove tehnologije.
Da li treba koristiti Ajax? Ukoliko u svojem poslu još niste koristili nijednu od tehnologija koje ga sačinjavaju, najvjerojatnije vam Ajax ne treba. Ako ste koristili te tehnologije onda možda već i koristite Ajax. Početnik ste i u nedoumici ste kuda i kako krenuti. Upoznajte najprije spomenute tehnologije. Kad ih dobro upoznate sami ćete doći do odgovora na ovo pitanje.
|
- 11:29 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
24.08.2005., srijeda
Sve svoje sa sobom nosim
Bili ste na moru? U planinama? U nekoj stranoj zemlji? Niste izdržali bez svoje dnevne doze pa ste grozničavo tražili cyber caffe? Željeli ste provjeriti mail, ali nije vam se dalo podešavati postavke. Otvorili ste preglednik web stranica, ali nema vašeg bookmarka? Niste se željeli prijavljivati na forum da ne bi slučajno/po navici kliknuli da vaši podaci ostanu zapamćeni?
Imate USB štapić i pomislili ste kako bi bilo dobro da sve svoje podatke držite na njemu, dođete u neki CCaffe, upiknete ga i imate svoje mailove, svoj bookmark i svoje pomoćne programe (npr. wget, ftp klijent). Ako ne možete bez Outlooka i IE-a onda je to malo teže za izvesti, zacijelo ne bi imali ni dovoljna prava na računalu, a to bi i potrajalo... Postoje i jednostavnija rješenja. PortableThunderbird i PortableFirefox. Raspakirate u neki direktorij, pokrenete, definirate postavke i to je to. Ukoliko proxy nije automatski postavljen onda morate definirati i njega, a i server za slanje maila ćete možda morati promijeniti (osim ukoliko ne koristite neki server koji vam dopušta da pošaljete mail od bilo kuda).
PT i PF s USB-a rade zadovoljavajućom brzinom. PF je podešen tako da ne radi cache na disku (USB-u) i kad ga jednom pokrenete radi normalno. PT je malo problematičniji, tj. Junk Mail Control dosta usporava rad jer intenzivno piše i čita s diska. Ja sam ga isključio pa sada ručno brišem spam kojeg i nema toliko puno i uglavnom mi stiže samo u jedan sandučić. Message Filtersi ne rade takve probleme pa ako imate volje i želje za njihovo definiranje možete ih slobodno koristiti. Ako brišete mailove, a pogotovo ukoliko su oni dosta veliki, poželjno je povremeno pokrenuti opciju 'Compact Folders' (File izbornik). Budući se se sve poruke nekog foldera nalaze u jednoj datoteci, PT (a tako radi i običan Thunderbird) prilikom brisanja ne briše i samu poruku iz te datoteke već ju samo izbacuje iz sadržaja/kazala. Ona i dalje i zauzima prostor, 'Compact Folder' prepisuje sadržaj te datoteke, ali pri tome izostavlja 'obrisane' poruke. Ukoliko imate premalo prostora na USB-u može vam se dogoditi da zbog toga 'Compact Folder' nema dovoljno mjesta za prepisivanje. Ako ne možete osloboditi više mjesta na USB-u prekopirajte direktorij s PT-om na tvrdi disk, napravite što trebate i vratite ga natrag.
Iako ima i drugih programa koje možete jednostavno prilagoditi radu na prijenosnom disku, teško da je ijedan od njih ima više mogućnosti od dvojca PT/PF.
Nekima bi bilo jednostavnije da se na USB stavi manja Linux distribucija (npr. ZipSlack) i da se na nju instaliraju programi koje koriste. Ta mogućnost je i meni najzgodnija, ali teško da ćete u nekom CC-u dobiti dopuštenje da podignete 'tamo neki Linux'.
|
- 12:44 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
USB XP
Danas je normalno da računalo ima više USB priključaka, a mi imamo i razne USB uređaje. Ja imam stalno priključen tiskač, štapić kao velepamtilo, plavozubi nastavak i još poneki kabel za poneki USB uređaj. Obično tih uređaja ima više nego raspoloživih utičnica pa ne ide uvijek isti štapić u istu utičnicu. Ono što me nervira kod XP-a je što će on prepoznati neki štapić kao novi uređaj svaki put kad ga utaknem u neku utičnicu u kojoj još nije bio. Sva sreća da se ne mora svaki put ubaciti i CD s upogoniteljima za taj uređaj već je ipak dovoljno pametan da automatski preuzme/instalira postojeće.
Da sad ne pričam kako onaj mitski opjevan sustav, koji ima lošiju podršku za hardware, bez problema radi s uređajima bez obzira gdje se nalaze. ;-)
|
- 12:43 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
19.08.2005., petak
Gnjavaža o desktopu i OSevima
U svim tim pričama o desktopu ljudi kao da zaboravljaju da Linux, OS X i Windowsi nisu ista stvar. Stvari u Linuxu su organizirane na drugačiji način, Windowsi se nešto drugo a OS X je posebna priča. Jedan od najčešćih prigovora nakon što Windows korisnika posjednete pred Linux mašinu je: "to nije isto kao pod Windowsima." I nije. I ne treba da bude. I zato mi uopće ne 'leži' KDE jer u svojem nastojanju da budu bolji i od samih Windowsa odlaze u jednu kompliciranu nakaradnost. Ako su vam Windowsi dobri, neka su vam, ne morate zbog toga tražiti da se i Linux ponaša na isti način. Filozofija koju je Linux naslijedio iz Unixa je da postoji puno malih alata koji rade samo svoj posao, ali ga rade vrlo dobro. U Windowsima imate glomazne alate koji rade svakojake poslove.
Nekada davno ( eh..;-) ) recenzent priča u Siriusu imao je pravilo da 'svemirom ne lete budale'. To je slučaj s Linuxom ili još više s nekim od BSD Unixa. Morate znati kako nešto radi, a ne da uz malo sreće sve proradi običnim pritiskom na neki gumb. Da je kojim slučajem Bill Gates slao priče u Sirius zacijelo bi se zakrvio s Darijem Đokićem i tvrdio kako 'će oni raditi svemirske brodove koje će moći voziti i budale.' Budale i neznalice nisu odgovarajući izrazi za prosječnog Windows korisnika ili budućeg pilota klikabilnog svemirskog broda. Koja je hrvatska riječ za 'one koji ne žele znati' ili 'oni koji nemaju vremena saznati' ili 'oni kojima bi to znanje bilo nepotrebno opterećenje' ili 'oni koji ne trebaju znati'? Kod Microsoft proizvoda uvijek mi je smetalo to nastojanje da se razmišlja umjesto korisnika, tj. da korisnik ne treba razmišljati. Za neke kategorije korisnika takav pristup je opravdan. Meni osobno on ne odgovara. Microsoft je tek zadnjih godina počeo malo pozornije slušati korisnike i pokazuje inicijativu da se korisnički zahtjevi, molbe i kritike više uvažavaju. Prije to nije bio slučaj, smatrali su da oni znaju što je najbolje za korisnike.
S Linuxom (ne mislim na kernel već na sve ono što čini jednu distribuciju) je malo drugačija priča. Njegovi korisnici su jednim dijelom i developeri, testeri te ljudi koji na različite načine pridonose njegovom razvoju i promociji. Zato nije ni čudno da je on njima bliži i funkcionalniji. Linux je izrastao u zajednici, a ta je zajednica usmjeravala njegov razvoj. Linux više nije David, svojim obimom sve više podsjeća na Golijata i njegov razvoj ide u nekoliko smjerova koji se ponekad isprepliću pa malo idu usporedo pa ponekad i okomito... Ali u toj gomili uvijek se nađe neki smjer čiji gabariti odgovaraju vašim zahtjevima.
Linux nije spreman da zamijeni Windows Desktop, mada neki smjerovi vode u tom pravcu. Ali Linux može uspješno, za većinu korisnika, poslužiti kao operativni sustav na stolnom računalu. I točka.
Ovih mjeseci hit su postali widgetsi. Nenad Nikolić u Vidiju je cijelu svoju kolumnu posvetio njima. Za njega su widgetsi novija stvar i od riječi blog. Yahoo je kupio Konfabulator i promijenio mu status u freeware. Groznica se širi preko Windows radnih površina. Nisam istraživao njihovu povijest, ali 'widgetsi' su već odavno poznati korisnicima unixoidnih window/desktop managera za X-e. Prije godinu dana na ovom blogu sam pisao o gDeskletsima, ali ne zbog toga što je to bila nova stvar već zato jer su napisani u Pythonu. Za X-ere su takvi slatkiši s radnih površina stara stvar iz prošlog milenija. Ja sam dugo vremena koristio WindowMaker koji je imao cijelu gomilu appleta (nema veze s Javom, to je njihov naziv za widgetse) koji nisu izgledali tako sjajno kao njihovi mlađahni rođaci s Windows platforme, ali radili su isti posao. Postoji i applet za WM koji vam omogućava da u njegovom sićušnom prozoru igrate Doom. Još jedna stvar koju su nespremni kandidati imali prije jedinog spremnog. ;-)
Promjena rezolucije. Windowsi su uspjeli dostići točku u razvoju kada za promjenu rezolucije nije potrebno ponovno pokrenuti sustav. Od prvog susreta s X-ima oduševio me način brze promjene rezolucije uz pomoć tipki Ctrl, Alt i minus, plus tipki na numeričkom dijelu tipkovnice. Ta demonstracija 'sile' ostavljala je bez daha korisnike 95-ice. Bila je efektnija i od one 'gle mogu formatirati disketu i istovremeno raditi nešto drugo'. Simptomatično je da večina korisnika Desktop Managera pod Linuxom rezoluciju mijenja klikajući na odgovarajuće postavke i ne znaju za stari način. :-)
Desktop. Spremnost? Bolje je govoriti o pristajanju. Windowsi teže tome da pristaju svima. One size fits all. Linux i X-i imaju cijelu paletu krojeva. Dosta njih je nedovršeno, vide se tragovi krede i prešivavanja, ali imate mogućnost prilagođavanja.
Ili uopće ne želite razmišljati o tome. Koristite Windowse. Ako vam je stas u granicama normale to je to. One size fits all. Oni koji se tako ne nose su nespremni. Valjda. ;-)
|
- 18:55 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
18.08.2005., četvrtak
TOra
Žabac je bio jako popularan među Oracle developerima u firmi gdje sam radio. Tada to nije bio moj posao, a kasnije se nisam bavio Oracleom pa sam spoznaju o Žabcu pospremio na neku prašnjavu policu u glavi. Prije dva-tri mjeseca sam slučajno naletio na informaciju da postoji i Žabac za MS SQL server, a njegova cijena (free) me natjerala na upoznavanje.
U usporedbi sa standardnim Microsoft alatima za SQL server (Query Analizer, Enterprise Manager) Žabac je pokazao puno više, intuitivniji je, ima hrpu dodatnih mogućnosti. Ima i code completition (Microsoft bi to nazvao intelli sense), ali ne radi baš svugdje. Napisan je u .Net-u pa je malo tromiji i proždrljiviji od svojih supranika. Nemam najnoviju inačicu pa nije isključeno da su neke stvari popravljene. Prije korištenje preporučujem da se dobro prouče postavke jer one koje su postavljene nisu baš najsretnije pogođene. Kako Žabac dolazi iz drugog svijeta najvjerojatnije neće baš dobro sjesti klasičnim Microsoft developerima koji su naučeni na svoj način rada. Ali ukoliko koristite MSDE i nemate mogućnost korištenja Microsoft klijentskih alata, Žabac je najbolje što možete dobiti. Zaboravite MSDEQuery i druge slične alatke. Nisam se još upoznao s alatima koji dolaze s SQLServerom 2005 (CTP DVD strpljivo čeka u ladici), ali pretpostavljam da će im Žabac biti dostojna konkurencija. A još kad ga malo ispeglaju. Tada će ga najvjerojatnije početi i dobro naplaćivati. Ali Žabac vrijedi love koju ćete dati za njega.
Znao je to Henrik "Mauritz" Johnson. Koristio je Linux i bio je jako ljubomoran na svoje kolege koje su pod Windowsima koristili Žabca za pristup Oracleu. U prosincu 2000. započeo je rad na TOra projektu. Razvoj je započeo munjevitom brzinom i za mjesec dana TOra (toolkit for oracle) je imala funkcionalnosti koje nije imao nijedan drugi open source projekt. Pojavom QT Free inačice za Windowse, TOra je napravila i ozbiljan korak i prema Windows platformi. S 1.2 inačicom pojavila se i prva komercijalna inačica TOre. HMJ je želio napraviti najbolji mogući alat za developere i administratore Oraclea, ali planirao je podršku i za druge baze.
Quest Software je shvatio da TOra ugrožava Žabca pa je početkom 2004. godine otkupio TOru, a HMJ je postao njihov djelatnik. Najavljeno je da bi moglo biti promjena s Windows inačicom, ali Linux/Unix/Mac inačice su ostale pod GPL-om. Jasno je bilo da je QS imao jedan, jedini motiv prilikom te kupnje: zaustaviti razvoj TOre. A još su dobili i iznimno kvalitetnog developera.
Ne koristim Oracle. Nisam ga nikada ni pokušao instalirati. Ponekad se znam suzdržati i ne miješam se tamo gdje mi nije mjesto. Ali koristim MySQL i PostgreSQL, a TOra ima podršku za njih. Ona nije tako dobra kao što je to slučaj s Oracleom, ali još uvijek je to alat koji je daleko bolji od većine onoga što se nudi na open source sceni u toj kategoriji. Koristite li MySQL i PostgreSQL isprobajte TOru. Ako znate za neki bolji alat volio bih znati za njega. Interesantno je da TOra ima puno bolji code completition od onog u Žabcu za MS SQL. Žabac ima probleme s aliasima dok kod TOre sve radi bez ikakvih problema. Ubuntu i Debian imaju TOru među dostupnim paketima, inačica u Debianu je nešto novija, a želite li pristupati navedenim bazama morate instalirati i MySQL i PostgreSQL database driver za Qt3 (u Ubuntuu je naziv paketa libqt3c102-mt-[mys|ps]sql).
|
- 16:12 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
17.08.2005., srijeda
Out of this world II
Ne treba ići na nenaljuđenu planetu, dovoljno je otići na neki zabačeni kutak naše planete. Npr. kao svjetioničar ne neki naš otok. U sličnom ste položaju i kao gost negdje na našem Jadranu. Možete biti out of this world i u centru Zagreba ako nemate vezu na Internet. Nemam više ISDN, očekujem ADSL i uživam u tom autsajderskom statusu. Čak sam razmišljao da pokušam zainteresirati susjede za ADSL pa da to malo ubrzam, ali nisam ja tip za nagovaranje. Nemam tog marketinško-mafijaškog duha i sigurno bih bolje prošao u životu da sam se znao bolje prodati.
Kako sam si već prije osigurao kopiju cijelog Ubuntu respozitorija (tj. samo i386 dio, Hoary) ne moram čupati kosu ukoliko me zanima neki program kojeg nemam instaliranog ili ako za kompajliranje trebam include datoteke iz nekog dev paketa. U prethodnom zapisu spominjao sam Debian, a jedini razloga što nisam spomenuo Ubuntu je taj što nema službene DVD slike. Ili možda ima? Ne znam, nisam online. A Ubuntu je ionako samo ispeglani Debian.
Debian 3.1 nisam preporučio napamet. Malo sam se poigrao s njime prije desetak dana. Zadnjih godina napustila me manija isprobavanja svih novoizašlih znanih i manje znanih distribucija, pa instalacija Debiana nije bila odjek te manije već sam ga želio usporediti s Ubuntuom. Ono po čemu se ove dvije distribucije razlikuju su ulazna vrata iliti instalacija. Kod Ubuntua je taj proces jednostavan i relativno brz, nema odabira paketa, možete instalirati samo osnovne pakete bez grafičkog sučelja ili cijelu distribucij (tj. ono što je definirano u ovisnostima za paket ubuntu-desktop). I Debian ima jednostavnu instalaciju (odabrao sam linux, a ne expert), najprije instalira osnovne pakete, a nakon prvog podizanja odabirete ostatak. Nisam se želio zamarati s ručnim odabirom paketa pa sam odabrao da mu zadatak (tasksel) bude samo desktop. Čini mi se da su ponuđene grupe u 3.0 inačici bile bolje složene.
Ono pri čemu je instalacija zastala je traženje paketa po DVD mediju (ne znam što ima tražiti ako ima odgovarajuće Packages datoteke na pravim mjestima, ali i ovo je bilo brže nego ubacivanje i čitanje 8 CD-a kod 3.0), a i exim (MTA) je imao kratki zastoj prilikom podizanja, ali nisam ispitivao uzroke. Ubuntu me razmazio pa sam bio mrzovoljan kad sam vidio da moram ručno dodavati rezolucije u konfiguracijsku datoteku; Debian je postavio samo 640x480 i 800x600 dok je Ubuntu lijepo složio sve moguće rezolucije i postavio najveću (1600x1200). Gnome sam podignuo tek toliko da ga vidim, a više sam se zabavljao s KDE-om. Razvlačeći one njegove izbornike s mnogobrojnim programima bilo mi je jasno zašto su predmet ismijavanja, ali i razlog zbunjivanja korisnika. To dokazuje opravdanost Ubuntu-Gnome minimalizma. Inačice paketa su iste ili vrlo slične u obje distribucije. Jasno, ukoliko vam je dostupan Ubuntu respozitorij. Ako ste odsječeni od svijeta onda je Debian bolji izbor. Na nenaljuđenoj planeti vam Ubuntu CD ne bi bio puno korisniji od Windows XP CD-a. Jedino što bi imali dobre preduvjete da se jako dobro upoznate s programiranjem u Pythonu.
|
- 16:11 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
16.08.2005., utorak
Out of this world
Zamislite situaciju, od odabranih komponenti slažite računalo bez operativnog sustava. Dobijete digitalnu kameru s firewire priključkom, digitalni fotić (usb), i šalju vas na nenaljuđenu planetu da istražujete, snimate, slikate i zapisujete. Struje imate dovoljno. Jedini je uvjet da možete ponijeti samo jedan, jedini CD/DVD. Ne možete sami sebi složiti neku opaku kombinaciju već morate uzeti isključivo jedan medij s legalnim sadržajem, onakav kakav se može kupiti ili skinuti s Interneta.
Za koji proizvod se odlučujete? Računalo bez operativnog sustava ne služi ničemu i mnogi će se odlučiti za Windows XP instalacijski CD. Ako imate sreće možda će vam svi uređaji proraditi. S onime što dolazi s Windowsima može se raditi dosta toga pa se možda naviknete na editiranje slika u Paintu ili uređivanju bilješki u WordPad-u. Ako ste programer možda nakon nekog vremena iz očaja počnete programirati složene BATCH skripte koristeći nenadmašni Notepad. Počinjete sumnjati u svoj odabir...
Puno bolji izbor bio bi novi Debian 3.1 DVD na kojem su 6552 paketa. Ukoliko niste odabrali nikakve najnovije ili egzotične komponente zasigurno nećete lupati glavom o kamen zato jer vam nedostaje CD s driverima. Neke komponente će trebati ručno podesiti, ali 'vakumirane kave...' (ispričavam se) ...dokumentacije ima dovoljno. Među paketima se nalazi i nekoliko kompletnih knjiga i sva izdanja Linux Gazette. Počeli ste snimati i ubrzo shvaćate da će sirovi video brzo ispuniti svih 8 diskova koje ste nagurali u kučište. Treba obraditi video, komprimirati ga. Za prebacivanje i editiranje koristite Kino koji ima odličnu podršku za firewire, a materijal kasnije prebacujete u mpeg4, kodirate u dva prolaza uz pomoć mencodera. Novo nebo vam je pomalo strano i uz pomoć kstarsa se prisjećate kako izgleda nebo osuto zvijezdama iznad Zemlje. Otkrivate novu vrstu jako sličnu našim zečevima, koja se jako brzo razmnožava, pa uz pomoć programa Gramps pratite njihov razvoj i vodite rodoslovlje. Otkrivate i DjVu pa slike spremate u tom formatu umjesto u tifove ili jpegove. Za skidanje slika s fotića koristite gtkam.
Uskoro vam stižu i znanstveni instrumenti koji produciraju hrpu podataka. Njihovo spajanje na računalo je vrlo jednostavno pa uskoro imate novu gomilu podataka. S oduševljenjem otkrivate da Debian sadrži i Cernlib za analizu podataka, programe za crtanje molekularnih struktura, programe za crtanje karata na osnovi podataka u DEM formatu koje vam šalju sateliti, dovoljno alata i biblioteka za vizualizaciju podataka...
Otkrivate i ruševine nepoznate civilizacije i ploče s natpisima. Natpise slikate, prebacujete u računalo. I prije provjere već ste bili sigurni da Debian ima OCR programa, a tu je još i posebna biblioteka uz pomoć koje pišete vlastiti OCR engine za dekodiranje nepoznatih natpisa.
Duge noćne sate koristite da naučite sve one programske jezike koje ste uvijek željeli, a nikada niste uspjeli naučiti. Zabavljanje sa Small Device C Compilerom jako će vam dobro doći mjesecima kasnije za ispravljanje grešaka na vašoj istraživačkoj opremi kojom upravljaju mikrokontroleri...
Mala je mogućnost da se netko nađe u opisanoj situaciji, ali iskoristio sam je da bi vam samo približno dočarao što sadrži novi Debian. U drugim zemljama znaju zašto se odlučuju na open source u školama i akademskim ustanovama. Kod nas su tečajevi Worda i Excela još uvijek vrhunac informatizacije. Kolegij na prvoj godini na jednom od naših fakulteta obrađuje Word, Excel, PowerPoint te osnove korištenja Interneta. Zar je za korištenje tih programa potrebno akademsko obrazovanje? I da li ta diploma vrijedi i nakon što Microsoft prestane podržavati inačice programa na kojima je stečena?
|
- 16:09 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
01.08.2005., ponedjeljak
Samo je jedan desktop (premalo)
Mogućnost koja me odmah oduševila pod X-ima, a Windowsi je još ni danas nemaju u osnovnoj instalaciji, je postojanje velikog broja radnih površina. Obično na računalu imam pokrenuto preko nekoliko aplikacija, od kojih neke imaju i više prozora, pa ubrzo na ekranu imam veliku zbrku.
S nekoliko radnih površina taj problem nestaje ili postaje potpuno beznačajan. Ja obično definiram 8 radnih stolova i po određenim pravilima razmjestim aplikacije po njima. Na prvom su xterm-ovi, na drugom neki razvojni alat, na trećem testiram to što razvijam, pa onda imam stol za e-mail i slične komunikacijske alatke, stol za preglednik, stol s kojega 'napadam' razne baze podataka, stol s kojeg se spajam na udaljena računala... Jako mi je važno da se uz pomoć tipkovnice mogu u svakom trenutku prebaciti na stol koji želim, kao i da mogu prebaciti aplikaciju na željeni stol. Kad jednom iskušate komociju koju vam omogućavaju ti radni stolovi, poslije ne znate kako ste živjeli bez njih. Jasno je da oni koji se uglavnom bave samo jednom aplikacijom nemaju potrebe za takvom funkcionalnošću.
Za Windowse se pojavilo preko nekoliko programa koji omogućuju tu funkcionalnost, ali još uvijek nisu dostigli potpunu funkcionalnost svojih uzora. Slijedi kratki osvrt na 3 najkompletnija, besplatna rješenja...
Virtual Desktop Manager
VDM možete pronaći na Microsoft PowerToys for WindowsXP stranicama. Instalacija je jednostavna, VDM se integrira u Windowse, aktivirate ga desnim klikom na taskabar i odabirom opcije Desktop Manager u izborniku Toolbars. Microsoft je odlučio da su 4 radna stola dovoljna pa ne možete odabrati niti manji niti veći broj. To je valjda napravljeno zbog preview-a koji je vrlo dobro napravljen, prikazuje se preko cijelog ekrana i podijeljen je na 4 dijela. Više ili manje stolova valjda bi narušilo vizualno savršenstvo. Svaki stol može imati svoju posebnu pozadinsku sliku, možete definirati tipkovničku kraticu koja će vas odmah prebaciti na željeni stol. Ako vam je preview malo prespor isključite animaciju. Prozore selite sa stola na stol tako da uključite opciju Shared desktop pa na odredišnom stolu vrtite Alt+Tab dok se ne pojavi prozor kojeg želite premjestiti. Ili na odredišnom stolu kliknite na program u taskbaru. U trayu možete aktivirati ikone koje predstavljaju stolove pa će vas klik na njih odvesti na željeni stol.
Dexpot
Dexpot je teška artiljerija među programima ove vrste, ima sve što vam treba, a i dosta toga što vam zacijelo neće trebati. Moguće je definirati do 20 radnih stolova, možete odabrati na kojem ćete se nalaziti prilikom pokretanja programa, ili odredite da to bude zadnji, aktivni radni stol. Dexpotu možete odrediti prioritet izvršavanja (standardne opcije iz TaskManagera). Ikone u trayu mogu biti različite: svi stolovi (klik na njih vodi vas na taj stol), samo trenutni stol, dvije ikone prethodni - slijedeći, bez ikona... Svaki stol može se zaštiti zaporkom, može se definirati zvuk za ulazak i odlazak sa stola, poseban zaštitnik ekrana, pozadinska slika, može se posebno podesiti prikaz pojedinih komponenti (ikone, taskbar, start button) za svaki stol, a moguće je i definirati da se pojedini programi automatski pokreću na pojedinom stolu. Svaki stol može imati svoju posebnu rezoluciju. Ta opcija možda ima smisla (npr. web dizajner na svakom stolu ima preglednik pod različitom rezolucijom), ali nije baš preporučljivo njezino intezivno korištenje.
Dexpot ima nekoliko pomoćnih komponenti: desktop manager (nepotreban ukoliko imate ikone stolova u trayu), desktop preview (grafički neatraktivan), slideshow (ako trebate automatski vrtjeti prikaz vaših stolova), desktop windows (prikaz aplikacija u trenutnom i na svim stolovima, izgubljeni prozori koji su nestali sa stolova), desktop rules (pravila za automatsko izvršavanje pojedinih radnjih ukoliko je ispunjen zadani uvjet).
Za skoro sve komponente i akcije moguće je definirati tipkovničku kraticu. Postavke programa su poprilično opširne što i ne čudi s obzirom na mogućnosti Dexpota.
Desni klik na naslovnu traku prozora otkriva Dexpot izbornik iz kojega je moguće premještati ili kopirati prozore te odrediti njihovu prozirnost (samo XP).
Dexpot je najsporiji i najzahtjevniji od ove trojke, prijelaz između stolova nije bio dovoljno brz...
Virtual Dimension 0.94
VD je jednostavan i brz program, pomalo spartanskog sučelja. Zbog toga sam u početku bio malo nepovjerljiv prema njemu, ali sam otkrio da on ima skoro sve što mi treba. Broj stolova je neograničen, ja sam ih za probu definirao preko stotinu i sve je radilo bez problema. Jedino su izbornici i preview prozor bili malo prenatrpani. Stolu možete odrediti ime, pozadinsku sliku, tipkovničku kraticu i boju pozadine. VD ima relativno mali broj tipkovničkih kratica, ali tu su sve koje su potrebne. Jedna od najkorisnijih je, ostali konkurenti ju nemaju, 'move window to some desk'. VD je moj izbor. Ne trebaju mi vizualni slatkiši i posebne pozadine (ionako se ne vide od programa), ni krasan preview prozor (znam gdje mi se što nalazi) ni ostale đinđe-minđe. Treba mi samo više radnih stolova, njihova brza izmjena i mogućnost jednostavnog slanja prozora na željeni stol. VD obavlja svoj posao najbolje od svih, osim...
Zajednički nedostaci
U samim Windowsima nije predviđeno više radnih stolova pa se ta funkcionalnost dobiva uz pomoć trikova (minimaliziranje prozora, njihovo sakrivanje i brisanje iz taskabara, promjena stola vraća prozore na njihova mjesta i sakriva prethodne...). Najčešći problem kod svih navedenih programa (a i kod ostalih, ovdje nespomenutih) su prozori koji obavljaju neki posao u pozadini ili su previše zauzeti nekim drugim poslom da bi se iscrtavali na ekranu. Nakon što oni dođu k sebi obično se pojave na svim radnim stolovima ili se pojave tamo gdje se ne bi trebali pojaviti. Najviše takvih problema meni izaziva Visual Studio. Problematični su i programi koji se sporije iscrtavaju nakon vraćanja iz minimaliziranog stanja.
Spreman za desktop
Ironično je kako 'apsolutni car desktopa' mora uz pomoć 3rd party rješenja nadomještati funkcionalnosti koje neki sustavi, nespremni za desktop, imaju još od prošlog milenija... ;-)
|
- 07:23 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
