Wolfwood's Crowd

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Why?
Kritika il' hvala hrvatskog informatičkog košmara.

K R A T I C E

JPKBN - je.eš programera koji bloga nema

PHP
e-mail: stjepan at gmail dot com

2:381/161 RIP

Jezici i alati
Mono dan
Clarion dan
PHP dan
Python dan
Java dan




Linkovi

Literatura

26.07.2005., utorak

Oni

Sjećam se kad sam ih prvi put vidio. Informatička učionica na faksu. Iza mene je sjedila kolegica s prve godine koja je jako emotivno reagirala na prizor koji se odigravao na ekranu. U to vrijeme nije bilo divx-a, mpeg nije bio baš raširen pa nije bilo ni govora da pod vježbama gleda snimljenu epizodu neke sapunice. Suza koja joj je pobjegla niz obraz smekšala je srce starog romantičara. Neću sad o ženskim suzama i njihovim značenju. Okrenuo sam se u nakani da joj pokušam pomoći.

S vrha ekrana padali su mali likovi s čuperkom na feder. Spretno su se dočekali na noge i onda krenuli u lijevo. Nakon par koraka nailazili bi na rotirajuću napravu koja bi ih samljela u piksele. Kolegica je bila očajna. Jecajući mi je objasnila koji je zadatak malih likova i kako se njima upravlja. Rješenje njezinog problema bilo je vrlo jednostavno, prije naprave trebalo je postaviti balvana koji će blokirati ostale i natjerati ih da se okrenu. Nakon što su svi likovi nestali iza ciljnih vratiju kolegica je kliknula na balvana koji se nakon par sekundi mahnitog glavotresa raznio u piksele. Zabezeknuto sam očekivao nove suze, ali kolegica ga je otpisala kao kolateralnu žrtvu i krenula na slijedeći nivo.

Jedino što sam uspio dobiti od nje je nekoliko trenutaka za kopiranje malih likova na moje računalo.

Riječ je o jednoj od najboljih i najorginalnijih igara za računala svih vremena. Ali pravi razlog zbog kojeg ovo pišem krije se na ovoj adresi. Tko je rekao da se u JavaScriptu ne mogu raditi izvrsne arkadno-logičke igre?

- 13:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.07.2005., ponedjeljak

Dva bbserska bloga

Novopečeni bloger of Gujda fejm i cacanov web(r)log.

- 08:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blogovi i posao

Da li u svoj CVS stavljate i adresu svojeg bloga, jasno, ukoliko ga imate? Smatrate li da vam u nalaženju posla blog može pomoći ili je on samo vaš mali, anonimni odušak kojeg radije tržite u tajnosti? Poznavajući hrvatske prilike i prosječnog poslodavca nameće se zaključak da je bolje da ga ne upoznate s činjenicom da pišete blog. Državne i javne službe, te poslodavce iz velikih tvrti spominjenje bloga sigurno bi navelo da vašu molbu prebace na stranu odbijenih.

Prije nekog vremena čitao sam članak jednog anonimnog profesora koji se raspisao o kandidatima za posao koji su pisali blog. Nijedan od takvih kandidata nije ušao u završni izbor. Profesoru se nije dopadao neakademski život nekih kandidata, a zaključio je i da bi kandidati za posao trebali eliminirati što više negativnosti. Njemu se nije dopalo to što je uz pomoć bloga bolje i neposrednije upoznao kandidate. Posao su dobili 'klasičari' koji su najbolje pogodili ulogu idealnog kandidata i sakrili svoje negativnosti. Blogeri su odmah u početku imali nenadoknadivi zaostatak. Poštenje i iskrenost nije nešto što se cijeni u današnjem poslovnom svijetu.

Poslodavci žele izbjeći svaku mogućnost kompromitacije i curenja povjerljivih informacija. Danas je lakše nego ikada pustiti neku informaciju u javnost. Ako je ta informacija i netočna, ona može napraviti dosta štete prije nego što ju demantirate. Zato nije čudno to nepovjerenje prema web skribomanima.

Pojedine tvrtke su shvatile da blogovi mogu biti i korisni pa su se pojavili i koorporativni blogovi u kojima djelatnici pišu o onome čime se bave na poslu. Taj trend je osobito raširen u velikim informatičkih tvrtkama. Nekima taj zadatak nije teško pao jer su već i prije sudjelovali u različitim online zajednicama, drugima se između redova lako može isčitati kako pišu samo po službenoj dužnosti. Osobito se to vidi u Microsoft blogovima. U zadnje vrijeme nemam vremena za praćenje domaće blog scene, ali čini mi se da baš i nema domaćih tvrtki koje slijede taj trend.

Reklamokratija je uhvatila maha pa su se pojavili i flogovi. Flogovi su blogovi koje kreiraju marketinška odjeljenja u težnji da promoviraju i hvale proizvod ili svoj brand. Neki domaći političari pokušali su iskoristiti blogove u izbornoj trci. Sve je više i plaćenih blogera koji pišu po narudžbi.

Najnesretniji su oni koji su zbog svojih blogova dobili otkaz na poslu. Oni su na svojoj koži naučili da se djelatnicima ne toleriraju takvi javni ispadi. Neki blogeri nisu dovoljno svjesni činjenice da je, unatoč relativno maloj posjećenosti, sadržaj njihovog bloga, uz pomoć tražilica, dostupan svakome tko se spoji na Internet. Glavni naputak prilikom objavljivanja stvari na blogu je da objavljujete samo ono što bi mogli reći i prvoj osobi na koju naletite na ulici, prilikom izlaska iz kuće ili stana. Anonimni blogeri možda misle da su oni zaštićeni pa da mogu obajavljivati što hoće, bez ikakve opasnosti. Nemojte se uzdati u svoj lažni osjećaj anonimnosti, pa da na svojoj koži osjetite kako je jednostavno otkriti nečiji identitet...

- 07:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.07.2005., petak

Kamo ide ovaj svijet?

Ekskluzivni razgovor s Branimirom Johnny-em Štulićem objavila je Gloria. U neka stara vremena taj razgovor bi obavila JJ iz Rock-a haklajući s Štulićem na dva mala. Ili bi barem izmislila da je to tako bilo, kao što je to nekada bio slučaj s Richie Blackmooreom.

- 16:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blicevi iz Microsofta

Službeno ime za Longhorn je: Vista.

Govore ljudi da je Dave Lemphers (Microsoft evanđelista, Melbourne) govoreći o VS-u 2005 izjavio "For those that don't know, ASP.NET is our PHP-style technology".

- 08:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Zašto Linux nije spreman za 'desktops'?

Sezona je kiselih krastavaca. Novinari u domaćih dnevnim glasilima tako će na pola stranice razvući tekst kako je sirota mačkica bila 17 sati na drvetu, a neki strani informatički novinari će ponovno razvlačiti trakavicu zvanu “Why Linux isn't ready for desktops”.

Prva stvar koju jedan takav novinar mora spomenuti je da koristi Linux najmanje 5 godina. Obično se to 'korištenje' svodi na povremeno instaliranje neke distribucije i brzu šetnju po izbornicima. Slijedeći korak je odabir neke distribucije koja baš i nije među najdorađenijima. Neki novinari ne vide dalje od RedHat-a, dok neki i Linspire smatraju Linux distribucijom. Fedora nije zaokružen i kompletan produkt, to je testni poligon za RedHat. Linspire je napravljen i pokrenut samo s jednim ciljem, da jedan slučajni bogataš postane još bogatiji.

I onda slijedi dokazivanje. Linux nije spreman jer ne može prenijeti sve ili skoro sve postavke i podatke iz Windows aplikacija. Većina datoteka s podacima je čitljiva i na Linuxu, a prijenos postavki iz jednog programa u drugi, sasvim različit program zaista nema smisla. Osim ukoliko se radi o e-mail klijentu ili pregledniku, a alati za tu migraciju postoje.

Linux nije spreman jer se aplikacije ne mogu jednostavno skinuti s Download.com stranica. Molim za kratku stanku dok korisnici Linuxa dođu k sebi od silnog smijeha. Hvala. Valjda se nitko nije ugušio. Iskusan novinar još će spomenti i kako nije na njemu da skida i zna skinuti libtajitaj.2.3.12. Sve raširenije distribucije imaju mogućnost potpuno automatske instalacije programa zajedno sa svim potrebnim bibliotekama. Ubuntu, kao primjer Linuxa koji je spreman, ima Synaptic Package Manager (imaju ga i druge distribucije) koji je jednostavniji za korištenje od skidanja programa s Download.com stranica. Prosječan korisnik, čiji profil odgovara profilu zamišljenog korisnika kojemu Linux nije spreman, ionako ne zna gdje se nalazi datoteka koju je upravo skinuo.

Linux nije spreman jer nije jednostavan. Nije spreman jer nema jedinstveni MediaPlayer iz kojega se mogu gledati filmovi, slušati glazba, ripati audio CD-ovi i opet snimati iz wma formata na CD. Hm, zar nije upravo taj MediaPlayer predmet nekih monopolističkih rasprava pa je čak donesena odluka da se korisnicima mora omogućiti kupnja Windowsa koji ga ne sadrže? Napredni korisnici i pod Windowsima koriste više programa za navedene radnje jer oni svoj posao obavljaju bolje i mogu se prilagoditi potrebama. Novinar će spomenuti i kako Gedit ima puno postavki koje su se raširile preko 5 tabova dok Notepad ima samo 3. To je stvarno krunski argument u raspravi koja treba dokazati spremnost.

Malo informiraniji novinar će spomenuti kako je glupo od korisnika zahtijevati da se zna koristiti mount naredbom. Prosječan korisnik Ubuntu distribucije nema pojma da postoji neka mount naredba. Meni se još nije dogodilo da se Ubuntu zaglavi prilikom priključivanja USB sticka dok se to pod XP-om povremeno događa, s različitim stickovima na različitim računalima.

Neki smatraju da je (ne)postojanje My Documents direktorija jedan od najvažnijih dokaza spremnosti Linuxa. Na stranu to što je princip s home direktorijem, u kojeg sve aplikacije spremaju postavke vezane uz korisnika, puno jednostavniji, pogotovo kada ga treba migrirati na drugo računalo ili se prelazi na neku drugu distribuciju. A i Microsoft odustaje od My i ostaje samo Documents direktorij.

Za spomenute novinare zaključak je vrlo jednostavan: Linux nije spreman jer nije potpuni preslikač trenutno aktualne inačice Windowsa.

Kratki podsjetnik iz povijesti: nakon izlaska OS/2 Warp-a ljudi iz korisničke podrške su se nabrijali da će odgovarati na pitanja kako upogoniti TCP/IP, kako se povezati na Novell, kako instalirati DB2....a najčešće pitanje bilo je “Kako potjerati Doom 2 i osposobiti zvuk”.

Ni OS/2 nije bio dovoljno spreman.

- 07:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

16.07.2005., subota

Iskustvo, majstori i alati

U nekoj drugoj struci iskustvo je zacijelo značajna stavka, vrijedna poštivanja. I u programiranju, kao i u ostalim granama informatike, iskustvo vam može pomoći, ali samo ukoliko je riječ o svježem, novom iskustvu. Stvari se jako brzo mijenjaju, morate cijelo vrijeme pratiti što se događa i biti u toku jer inače nećete biti konkurentni na tržištu. U zadnje vrijeme sve se više potencira jedan drugi problem, alati i programi postaju sve kompleksniji pa ne stignete upoznati mogućnosti stare inačice, a već nova kuca na vrata i donosi nove stvari.

Iskustvo je važno ukoliko ga stalno hranite novim i novim saznanjima. Ako se kojim slučajem umirite i odlučite pauzirati 5 godina, zacijelo ćete imati poteškoća sa snalaženjem, 10 godina zaostatka već bi značilo ozbiljne probleme, a možda vam naučeno i ne bi previše koristilo.

Zato je važno učiti osnove, poznavati tehnologiju, a ne pojedine alate. Netko tko je prije 10 godina radio web stranice u tekstualnom editoru koristeći html, sigurno će se brže prilagoditi i uhvatiti korak sa zbivanjima nego onaj koji je koristio neki wysiwyg alat. Korisnici RAD alata će se naći na velikim mukama, ne znam nijedan RAD alat koji danas izgleda slično i ima iste funkcionalnosti kao njihovi prethodnici od prije 10 godina. Programer koji je dobro naučio poneki programski jezik moći će s više uspjeha iskoristiti svoje znanje. Iako svako malo osvane neka nova metodologija, one još uvijek imaju duži rok trajanja. Pogotovo ukoliko se više bave samim radom s ljudima. Zanimljiv je slučaj knjige “The Mythical Man-Month”, Fredericka P. Brooksa, koja je i poslije 30 godina još uvijek čitana i citirana.

I zbog takvog iskustva, koje se može reciklirati, više mi se dopadaju open source rješenja od onoga što nam nude iz Redmonda. Microsoft radi sve da razmazi developere, tako da oni imaju što manje prljavog posla ispod haube oko poznavanja tehnologija. Microsoft potiče lijenost kod developera samo što to nije produktivna lijenost već pokušavaju napraviti što više stvari umjesto njega pa će on, ako slijedi taj put, postati nekonkurentan na tržištu budući da će znati raditi samo s njihovim alatima. Open source vas tjera da naučite kako stvari rade jer inače nećete ništa moći napraviti.

Nisu sva rješenja za sve ljude, nekome je Microsoft jedini mogući izbor jer im odgovara upravo takav način rada. Drugima će smetati da Microsoft razmišlja umjesto njih. Svatko neka odabere svoj put. Jedino u što svi mogu biti sigurni je da moraju i dalje učiti, i učiti, i učiti...

- 10:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.07.2005., petak

Žene programeri

Kakve su žene programeri? Ne dolazimo baš često u priliku da vidimo programerku, pogotovo kod nas. Osim, navodno, u Zagrebačkoj banci gdje su programerke u velikoj većini. Većina programera nema baš osobito mišljenje o kolegicama. Ali ti i inače nemaju nikakvo osobito mišljenje o bilo čemu pa se njihovo mišljenje ignorira.

Venera, Mars, različiti mentalni sklopovi, sve to ima svoj utjecaj pa su žene programeri različite od svojih kolega. Barem one koje sam ja imao priliku susresti i vidjeti kako rade. Marljivije su i pedantnije od kolega. Ako im točno definirate zadatak možete biti sigurni da će upravo tako i nikako drugačije biti napravljen. Idealne su za situacije gdje se sve radi 'by the book'.

Ali ako nije sve kao po knjizi onda nastanu problemi. Treba li izmišljati nove stvari, tražiti zaobilazna rješenja, probijati granice?! Tu se baš ne snalaze najbolje pa je to bolje prepustiti programerima. Nisu lijene kao programeri. To je naizgled pozitivna osobina jer lijenčina od programera će ili odbiti zadatak ili ga šlampavo i na brzinu riješiti. Vrijedna programerka će se prema svakom problemu postaviti na isti način. Ali poneki lijeni programer će optimizirati rutinu, promijeniti način rada ili napisati program tako da se riješi zamornog posla. S ženama će vam se rijetko dogoditi da imaju napadaj produktivne lijenosti koji će vam na kraju uštedjeti vrijeme.

Produktivnost programera je slična valovitoj crti, ima uspone i padove, produktivnost programerke je sličnija ravnoj crti, bez nepredviđenih talasanja.

- 07:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.07.2005., utorak

Agilni jezici

Skriptni jezici već odavno nisu samo skriptni. Neki informatičari smatraju da bi ih prestali zvati takvima i da se zapravo radi o [a]agilnim[/a] jezicima. Njima je zajednička karakteristika da povećavaju produktivnost programera.

Usporedna analiza Jave i Pythona pokazuje kakva je razlika između agilnih i neagilnih jezika. Steve je i autor zanimljive prezentacije The Business Case for Agile Languages

Ako vas zanimaju agilne metode posjetite stranicu AgileAlliance.

- 07:15 - Komentari (25) - Isprintaj - #

11.07.2005., ponedjeljak

Tri laka i besplatna pdf komada

"Tux" u svojem podnaslovu ima navedeno 'the first and only magazine for the new linux user'. Zacijelo nije ni prvi ni jedini magazin za nove Linux korisnike, ali sigurno je najprofesionalnije napravljen. Nije ni čudno kad iza njega stoji SSC, izdavač poznatog Linux Journala. Tux je besplatan, distribuira se putem e-maila, a dan prije dolaska šalju najavu tako da možete pripremiti vaš poštanski sandučić za veliku pošiljku. Magazin je u potpunosti ispunjen korisnim sadržajem, bez ijedne reklame. U najnovijem broju zanimljiv je tekst na posljednjoj stranici Why Piracy Hurts Open Source koji je osobito aktualan u našoj situaciji gdje je postotak piratiziranih programa još uvijek jako velik.

GNUzilla je 'magazin za popularizaciju Slobodnog softvera, GNU, Linux i *BSD operativnih sistema'. Za razumijevanja sadržaja ovog magazina potrebno je poznavanje srpskog jezika. Po količini sadržaja GNUzilla je dosta slična Tuxu, ali nije orjentirana samo na početnike. Iako poneki detalji otkrivaju da se radi o volonterima koji ponekad na brzinu završavaju svoj tekst, ipak se radi o dobrim i kvalitetnim tekstovima. Pogotovo kad se usporede s gomilom novih Linux stranica na engleskom jeziku gdje svaka šuša koja je instalirala makar jednu distribuciju misli da može pisati o tome. Nekim autorima bih savjetovao da malo smanje navijačke strasti i dodaju dva-tri prsta objektivnosti. GNUzilla izlazi redovno i do sada je izašlo 7 brojeva (riječ je o 6 primjeraka jer je zadnji dvobroj).

SD Times je 'The Industry Newspaper for Software Development Managers'. Izlazi dva puta mjesečno, a čim je u igri menadžerija jasno vam je da tu ne možete proći bez reklama koje zauzimaju više prostora nego ostali, korisni sadržaj. Samo što su u ovom slučaju neke reklame zanimljivije i indikativnije nego neki tekstovi u drugim tiskovinama. 'Žive od reklama', ali tekstovi im nisu navijački već su poprilično objektivni. Microsoft se gotovo uvijek raširi na nekoliko stranica, iako ponekad nema nijednog teksta o njihovim proizvodima. Rijetko bi koja velika, domaća firma pristala na takav tretman u domaćim tiskovinama. Različito poimanje marketinga u domaćem i stranom svijetu najbolje se vidi iz činjenice da Microsoft zakupljuje reklame na SlashDot-u.

- 07:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.07.2005., četvrtak

Usporedbe i predrasude

Neki od onih koji nisu upoznali ljepotu i moć skriptnih jezika boluju od predrasude da je to sporo i ne previše zahvalno za veće projekte. Većina današnih poslovnih aplikacija je 'naslonjena' na neku bazu, potrebno je napraviti samo sučelje za unos i pregled podataka, a za to ne treba neka prevelika brzina jer je najsporija karika u tom lancu operater. Python i neki od gui toolkita su i više nego dovoljni za to. Čak se i aplikacijski server može bez problema napisati u njemu.

Na TinyErp.org forumu jedan od sudionika postavio je pitanje: Why Python and not Java..?

Odgovor je i više nego jednostavan:

Python is higher level than Java: multiple inheritancy, functionnal programmation, introspection, properties, ... Have a look at the code: Tiny ERP has more features and modules than Compiere and:
* Tiny ERP: 25.000 lines of Python.
* Compiere : 450.000 lines of Java.
=> 15 times easier to develop and maintain.


Eh da, zlobnici bi rekli da nije teško biti brži od Jave... ;-)

- 15:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.07.2005., utorak

Patenti

Za većinu informatičara iz 'komercijalne' sfere, halabuka oko patenata je 'opet neka glupost kojom se bave oni open source fanatici koji žele da sve bude besplatno pa mi jadni nećemo imati za kruh'.

Velika greška. Kad vlasnici patenata krenu tražiti svoju zadovoljštinu najprije će pokucati na vrata onih koji imaju novce. Svi koji razvijaju aplikacije su u istoj kaši. I ne samo oni, već i njihovi korisnici imaju razloga za strahovanje.

Kolega mi je poslao dva linka na kojima se nalaze dobri opisi problema:

1.) Kakve bi probleme mogli imati ukoliko ste vlasnik webshop-a?
2.) SOFTWARE PATENTS: AN INDUSTRY AT RISK.


- 09:48 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Skriveni, ružni kod

Steve McConnell tvrdi da, prema njegovom iskustvu, glavni razlog zbog kojega ljudi pišu nečitki kod je taj što je njihov kod loš. Oni neće sami priznati da je taj kod loš, već tu činjenicu pokušavaju sakriti i od sebe samih. Loši koderi, koji se bave izradom web stranica, vrlo brzo će na nekoj grupi ili forumu osvanuti s pitanjem: 'kako zaštititi moj html/JavaScript da ga nitko ne vidi'. Već samim tim pitanjem pokazuju svoje neznanje. Među prvima će staviti zabranu klikanja desnom tipkom miša u pokušaju da spriječe znatiželjnika da iz poskok izbornika izabere opciju 'View source'. Zatim će se baviti raznim muljatorima koda, od onih najjednostavnijih koji izbacuju razmake i sve stavljaju u jednu liniju do onih najkompleksnijih koji za dekriptiranje stranice koriste JavaScript. Neki od njih će požaliti zašto za preglednike ne postoji neki binary format dok će drugi početi s izradom stranica u flashu jer on rješava njihove muke sa skrivanjem koda. Sve dok ne otkriju da postoji flash decompiler. ;-)

Početnici su skloni pisanju ružnog koda. Pogotovo oni koji nisu baš svojom voljom i iz čistog užitka uplovili u programerske vode. Većina njih zadržava tu naviku i dalje. I to je jedan od razloga zašto bi se Python trebao upotrebljavati u školama na satovima uvoda u programiranje. On tjera programera da piše čitljiviji kod. Čitljivost koda je važna zbog činjenice da se kod jednom piše, a puno puta čita.

Čitljivost i kvaliteta koda nisu u izravnoj vezi. Ako oblikujete svoj loš kod u savršeno čitljivu strukturu, to i dalje ostaje loš kod. Ali lakše je popraviti čitljiv kod nego kaotičnu nakupinu znakova za koju ni vi sami nista sigurni što radi ukoliko ju pogledate nekoliko dana kasnije.

- 06:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.07.2005., ponedjeljak

Dobri i loši alati, a o programerima da i ne govorimo

Svako malo po forumima, newsima i komentarima blogova možemo sresti vatrene pobornike nekog operativnog sustava, programa ili programskog jezika ili alata. Interesantno je da to u pravilu nisu ljudi s iskustvom, već se uglavnom radi o početnicima ili naprednim početnicima koji nikada nisu radili na nekom većem projektu ili nisu održavali veći broj računala. Ja kolegama običavam reći da nema loših i dobrih alata već ima samo loših i dobrih programera. Pri tome nisam u potpunosti iskren, razlike među alatima itekako postoje, ali programeri su oni koji će ih iskoristiti na pravi način ili će 'silovanjem' dobrog alata, u svrhu za koju on nije predviđen, proizvesti smeće od programa.

Ne postoji univerzalni i najbolji programski jezik kojeg možete koristiti za sve namjene. Pusto teoretiziranje i dokazivanje superiornosti nečega na temelju specifikacija je jalov posao. Postoji barem nekoliko jezika koji su, po tom kriteriju, bolji od 'mainstream' jezika. Samo što imaju daleko manji broj korisnika, dostupnih biblioteka, a rezultirajući kod nije ni brz onako kako bi superiorna tehnologija trebala biti. U čemu je onda problem?

Većina 'vatreno svetih ratnika' precjenjuje važnost programskih jezika ili neke tehnologije, a zanemaruje cijeli proces projektiranja i pripreme projekta. Dobar projekt će i u 'lošijem' alatu u konačnici dati bolji proizvod od lošeg projekta izvedenog u 'najboljem od svih alata'. Ali to je teško objasniti onima koji misle da proces izrade nekog programa počinje onoga trenutka kad se pokrene razvojno okruženje i počne s unošenjem prvih redaka koda. Poneki bolji programer će izvući čak i lošije konstriran projekt na način da u hodu mijenja njegovu konstrukciju, ali pri tome je važno da on ima uvid u situaciju i da zna čemu bi program trebao služiti. Ali takvi su rijekti.

U velikom broju slučajeva 'sveti ratnici' dobro poznaju samo svoj alat, a netrpeljivost prema drugim alatima obično razvijaju zato jer ih ne poznaju dovoljno. Ili osjećaju, na bilo kojoj razini svijesti koja može utjecati na njihovo ponašanje, da ih konkurentski alat ugrožava. Neki žele dokazati i potencirati vlastitu vrijednost pa misle da će to učiniti tako da uzvise svoj alat, a ponize onaj drugi. Najviše sažaljevam one koji pate od sindroma 'Crvene zvezde'. Taj nogometni klub iz Beograda osvojio je najviše trofeja u bivšoj državi. Ziheraši, koji nisu mogli čekati četvrt stoljeća da njihov klub osvoji prvenstvo, počeli su navijati za Zvezdu jer je ona bila najuspješnija i svako malo prva. Takvi ziheraši odabiru one alate koji zauzimaju vodeće mjesto u svojem području jer navijanjem za njih liječe svoje frustracije.

Sveti ratovi obično nikamo ne vode. I Steve McConnell u svojoj knjizi 'Kod iznutra' u jednom trenutku kaže: Jedanaesta zapovijed: razdvoji softver i religiju..

- 06:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #