petak, 01.02.2008.

jedan jakoooo dubokouman post...sa puno dijelova...koji nisu dubokoumni...

Hm...bez imena...prijateljstvo...iskrenost...ljubav...

Zašto ljudi ne vjeruju u druge? Zašto misle da su sami sebi dovoljni? Kad znaju da nisu...i čemu sad suze...čemu sad bol...i patnja...a sve je moglo bit u redu...
Ljubav boli...Sreća postoji...samo ju treba naći...samo treba naći taj posebni trenutak...dan...tjedne...mjesece...pa čak i godine...
Ali ona ne traje vječno...nekad prestane...i uvijek zavarava...pomislis da će tu ostat...i onda ode...
I zašto uvijek ima suza? Ja sam samo zbunjena...neznam...više ništa...nisam uopće važna...na bilo koji način...
Sve je isto kao i dosad...samo ja imam neki čudan osjećaj prema sebi...
Neki osjećaj boli...Zar sve u ovom životu mora tako boljeti?
I zašto je ta linija tako tanka? Linija između boli i sreće...linija između ljubavi i mržnje...
Danas, prije samo par sati...bila sam sretna...a sad...sad nije važno...važno je to...da sam shvatila...da me samo neke osobe istinki vole...i ne mislim na zaljubljenost...već na prijateljstvo...i možda mislim da sam sama sebi dovoljna...i možda mislim da sam ja jaka osoba...i da ja mogu bez ikog...dalje u život...
A znam da ne mogu...i lažem sebi...svakog dana, svakog sata, svake minute, svakog djelića sekunde...lažem sebi...sebi i drugima...
I mnogo ljudi...mi ne vjeruje...i ogovara me...a govore mi da su mi najbolji...lažu mi...ali ja...ja imam neki čudan osjećaj...da ću im svaki put oprostiti...ali ne želim...
Nitko me više ne sluša...ni moje vlastito srce...ni moj mozak...moje tijelo...svi ljudi oko mene...svatko ima život...a ja?
Svoju najbolju priajteljicu...jedinu prijateljicu...vidim jednom na tjedan...a laži su stalno oko mene...“Ti si mi zakon, ti si mi najfrendica, baš si mi kul“... Samo želim znati zašto...moje jedino pitanje...
Zašto mi ljudi lažu? Jer misle da sam mala klinka koja nezna razliku između laži i istine...
I sama počinjem vjerovati u ovo...i sad znam jedno...život te sjebe baš onda kad ti je najljepše...
Prije par dana...čula sam dvije osobe koje su mi drage...koje mi puno znače...koje na neki način volim...čula sam da me ogovaraju...
Nakon još par dana...čula sam da su me još tri osobe koje mi nisu toliko drage ali su mi drage...da me i one ogovaraju...
Sad se već bojim...jer ništa nije u redu...ništa nije onako kako sam mislila da je...i bojim se da me i one ogovaraju...i sad molim Boga da to nije tako...
Jer one su još jedine osobe koje volim...kojima vjerujem...koje su mi u srcu...
A ja...umjesto da se suprotstavim onima koji me ogovaraju...ja im ništa ne govorim...šutim...bojim se...
Bojim se izgubiti ljude koje volim...a rado bi im sve rekla...
I bojim se da postoje ljudi...koji me preziru...ali nije me toga strah...
Strah me toga...da ne okrenu osobe koje me još vole protiv mene...i zaštitila bi svoje prijateljstvo...ali ne znam kako...
I sad ne mogu više ništa učiniti...jer je samo jedna osoba...jedna riječ...
Dovoljna da sve uništi...i uništit će moj život...moje jedine ljubavi...jedine osobe do kojih mi je jako stalo...okrenut će protiv mene...sve je sada samo pitanje vremena...
Znam da sam često bezobrazna prema njima...i zato ih molim da mi oproste sve...molim vas...i još samo jedna molba...prije kraja...
NE NAPUŠTAJTE ME! Volim vas...nadam se da i vi mene volite...
I nadam se da se nećete tako lako okrenut protiv mene...i da nas nitko nece razdvojit!
I sad tek znam da mi puno osoba nisu prijatelji...neki su ljubomorni na mene i na moja prijateljstva...

I još samo dio jedne pjesme koja će izrazit moje osjećaje:

Everyone leaves me stranded
Forgotten, abandoned, left behind
I can't stay here not enough time

i za kraj:

u čelo ljubim:
Silwy... kiss
Sany... kiss

i dio za tina:

nisam ništa rekla... zašt se sad ljutiš na mene???

ne podnosim ovo vise...samo gubim frendove...

jedna pricica....

Ustajem...odlazim u kupaonicu...umivam se i perem zube. Obicno je jutro...krecem u skolu.
Pozdravljam se s frendicama i sretna sam...no zadnji sat...povrijedi me...on...i vise ne razogavam s nikime...
Dolazim kuci...odlazim u kupaonicu...brisem suze...ali one teku...
Vecer je...izlazim iz kuce...kazem mami: „Ne cekaj me...doci cu kasno...idem malo van“, a ona kaze u redu...zadnji put kazem „Zbogom!“...i odlazim...
Sjedam u prvi bus...na zadnje sjedalo...izlazim iz busa...i hodam...ulicama...cestama...sama....
srecem ga i samo prodem...okrznem ga rukom...u isto vrijeme se okrecemo i pogledi nam se susrecu...brzo okrecem glavu...i izbjegavam ga...dignem glavu visoko i nastavim...
Nestanem iza ugla...i moja glava je vec pognuta...i znam da mi on fali...al necu priznat...ni sama sebi ni drugima...odlazim do crkve...i sjedam pokraj ulaza...nasljanjam se za zid...i opet plačem...razmazana sminka...crne suze...opet sam sama...
Gledam u zvijezde...zasto nisam samo zvijezda...da zivim samo nocu...i opet jecaji...isprekidani uzdasi...
Nastavljam svoju setnju...i dalje sama prolazim pokraj sretnih ljudi...i sve me potice na suze...plac...i odlazim na stijenu...more...ispod mene...razmisljam...da ili ne...i odlucim da...vratit cu se...i jos samo jedan pogled dolje bio je dovoljan...bez razmisljanja sam skocila...ostala citava...samo jedna slomljena ruka i jedna slomljena noga...ogrebotine...posjekotine...i sad bez boli u srcu...vracam se kuci...skrivam rane...lazem...kao i do sad...
Govorim da sam pala dok sam setala...i izlazim van...i sad odmah odlazim na stijenu...i skacem...imam osjecaj da letim...zelim se zaustaviti...ali ne mogu...sad je kraj...i opet posjekotine i rane...ovaj put nista nije slomljeno...krecem kuci...
Ovaj put...ne lazem...govorim mami istinu...ona me samo pitala: „Sve to zbog slomljenog srca?“...ja sam samo sutila...i pocela plakati...suze mi natapaju rane...mama me odvodi u bolnicu...
Lagano otvaram oci...i gledam ispred sebe...okrenem oci prema prozoru...i ugledam njega kako stoji na balkonu...i krene unutra...
Brzo zatvaram oci i glumim da spavam...i cujem ga kako govori: „Zasto? A mogla si samo reci...i ovo sve bi izbjegli...a sad...sad se bojim da cu te izgubiti...“ Nakon tih rijeci pocinje plakati...i nadvija se nad moj krevet...poljubi me u celo, zatim u usta i krene van...
A ja otvaram oci i kazem: „Zasto mi to nisi prije rekao...Da si samo rekao tri rijeci...ja sad nebih ovdje lezala...“, ali on nastavi svojim putem...
Kazem svojoj prijateljici da mu da samo jednu poruku. U njoj je pisalo: I SAD ME MOZDA I VOLIS...NO JA NE ZELIM DA ME VOLIS SAMO DOK SAM U BOLNICI...A SAD...SAD TEK SHVACAM DA ME UOPCE NE ZAVRIJEDUJES...MOZDA I DA...ALI JA TE NE ZELIM...JER ZNAM DA CE TA TVOJA LJUBAV PRESTATI CIM IZADEM IZ BOLINICE...I ZATO TE MOLIM SAMO JEDNO, A TO JE DA ME VISE NE POSJECUJES...LAGALA BIH I SEBI I TEBI KAD BIH REKLA DA TE NISAM VOLJELA I DA TE I SAD VOLIM, ALI LAGALA BIH SAMA SEBI I VARALA BI SE KAD BIH BILA SA TOBOM...ZATO...MOLIM TE POSTUJ MOJE ZELJE. AKO ME UISTINU VOLIS NECES IH POSTOVATI, A AKO ME NE VOLIS NASTAVIT CES SVOJIM PUTEM.
On me uistinu zavolio...vratio se...i samo me poljubio...onako kako nitko do sad nije...i samo mi tiho sapnuo „volim te mala“...samo sam se nasmijesila...
Na kraju sam shvatila da pola onog mojeg pisma nije bilo istinito...opet sam mu oprostila...i sad sam napokon sretna...vise ne razmisljam o skoku, iako cesto idem na „stijenu svog pada“ (tako sam ju nazvala) i gledam more ispod nje...tad razmisljam o onom danu...
I neznam sto me natjeralo na taj skok...no ispao je dobra stvar...
Prekinuli smo prije godinu dana...i sada sam opet sama i zaljubljena...ljubav mi nije uzvracena...
Samo se nadam da necu opet skakati...

i da...jedan slajdek...dugacak jeee...jakoooo

evo ljudofi...tj samo za sandu...slide....sorry zbog mutavih imena al nije mi se dalo mjenjat ih...

P.S. Evo sanda jesi sad hepi...sad ih vidis...i da znam da sam dobra...

kme...sam jebenih 17 kommova...a kme...ma da...ja sam jako veri tuzna...i sve me sjebalo polako...od nekih ljudi pa sve do cijelog zivota i jebene skole...mrzim se...i sve oko sebe...

edit opet...
ovako...
ovo ce bit opis zadnjih par dana mojih...
tj samo petka subote i nedelje...
Spremni il ne spremni...
Ja krecem...
(ovo je mutavo jelda?)

petak: ja u skoli nist zabavno...baba me odveze k silwy...i nist zabavno..i ja tak bila tam s tetkom i tetom...citala lektiru (koja je btw kul)...onda je teta osla po silwy u skolu...silwy se izvukla s zadnjeg sata na mene...rekla je da me mora cuvat...hihi...dosla ona doma...a njeni starci osli...i mi same...razmisljamo sta cemo radit...i nist nam ne pada na pamet...i weli silwy ajmo gleat neki film...na raspolaganju su nam bila ČAK tri filma...od kojih sam dva gleala...pita ona mene koji...i kazem ja Fear Of The Dark (ovaj treci)...i mi idemo kokice ispec...ona ko budala tam palila vrecice...izvuce ona kokice iz mikrovalke i ide ih izvadit iz vrecice...a kad ono... kokice ZAGORILE!!!dobro bilo je i normalnih al one na vrhu su bile CRNE!...hihi...i ona drugu vrecicu stavila u mikorvalku i dobro su ispale...i mi se zavalimo u krevet i pocnemo gleat film (koji je btw scary al super)...i sad ima jedna scena ovak ide...mlađi brat kaze starijem pogledaj dal u mom ormaru ima cudovista...i ovaj stariji otvori vrata ormara...i onak neki zombi prek cijelog ekrana...a silwy zavristala a meni srce kucalo ko nenormalno...velim ja njoj ja cu tebi stisnut ruku kad bude strasno nest...reci cu samo ovo: ruka joj je bila plava...i mi onak cujemo neko kuckanje u kuhinji...i mi se onak polako primicemo...i udemo u kuhinju...kad ono sam voda kapa...hihi...i onda dosla teta i zabranila nam da pogledamo jos 15 min filma...i nist mi zaspale...

subota: ovak...silwy skupila 48 kn u (k)lipicama...hihi...i sad ide ona promijenit to u kune...i nece joj nigdje promjenit...a oce kupit staroj poklon za rod koji je u nedelju...dode baba po mene...a ja nebi doma...veli ona kao da pricekamo tetu pa da ona kaze jel mogu ostat il ne...i silwy te (k)lipice nekak razmijeni sa stricem...i idemo mi kupit poklon...i baba nas vozi...do trgovine...i silwy izade iz auta i pozuri u trgovinu...a ja idem s njom...i ja budala...si zatvorim prst vratima...i gleam ja u to i vristim...i skuzim da ja tream otvorit vrata drugom rukom...i ja otvorim vrata...udem u trgovinu i kazem silwy sta je bilo i ona kupi poklon zenska joj ga zamota...i silwy dode doma sakrije poklon...i nagovara me da odem doktoru...i ja joj kazem kao ajd idem zbog tebe i sam ak ti ides samnom...a veli ona oke...i mi na hitnu...i posalju oni mene u bolnicu na slikanje...i mi u bolnici...i osla u jednu ordinaciju...nest rekli poslali me na kad kod neke zenske na slikanje...i mi idemo...i ima onaj prekidac za automatsko otvaranje...i silwy stoji kod wrata i baba ide stisnut onaj kiki...i baba stisne i silwy mislila da wrata idu na drugu stranu...a kad ona idu prema njoj...skoro su ju zviznula...ccc...uglavnom...i ona zemska mene slika (stavili su mi neki kiki sta lici na pregacu a ja onak pa kud bas ja)...e da...i ona mene posalje kod nekog frika...i on izade da ovima prie mene kaze sta je...a veli silwy "ja mislim da je on pedofil..."i mi crkavamo od smijeha a baba vice smirite se...i sad dam ja pozove on mene i veli nest...ode nazad unutra nest radit...i reko je da cekam...i sad za lift pise samo s odgovarajucim kljucem...i ona se igra kod onog gumbica i slucajno ga stisne...i on pocne crvenit...a veli ona ma nist nije to kad kaze samo s odgovarajucim kljucem...a vrata se pocnu otvarat...faca joj je bila ovak: eek

... i jos sam zamislite da ima otvorena usta smajli...aha i ima otvorena usta...pa cete skuzit kak je ona izgleala...baba vice zatvori to...a silwy neznam kak...i vrata se pocnu sama zatvarat...a one onak odahnule...
i sad on izaso reko mi da nist nije slomljeno da idem dolje u onu prvu kiki...da mi stave zavoj...je*ali ih zavoji!...prst mi je bio ko dva cevapa...onakkk...silwy je isla na vjeronauk...i onda kad je dosla doma je isla drugacije zamotat poklon...i nije joj bas islo medeki su ispadali...i onda je teta dosla doma a silwy je jos zamatala poklon...i onda joj ga je dala jer je bila uhvacena na djelu...hihi...isle mi i kod sany poslje....i zajebavale se...al onda je ona isla doma a i mi...sany...btw...imas preludog psa...pas mi je izgledo ko da zvalji pod... dalje se ni ne sjecam...hihi...

nedelja: tetin rođ...ujutro gleale barbi filmek...hh...ko bi rec...ma da...pa smo ucile...i napokon prestale ucit...i dosli moj braco starci moji i baba...i sad svi osim marka s odraslima...karataju oni..baba osla...marko i silwy i ja se tukli s nekim bambijem...i marko mene udara bambijem a silwy ga zvizne nekim dalmatinerom (poveci je to dalmatiner) po glavi...ala kak je bilo foraaa...je si igram bambijem i marko me pita dal se ja "igram" s igrackama...reko ne ja se igram s nekim dugacijim "igrackama"...ala kak su se smijali...idemo silwy marko jedna matea i ja igrat coece...i ja onak pomicem ono svoje cudo od covjeculjka i sa prstom porusam 6 drugih covjeculjka...ugl...dalje se ne sjecam i ovaj dio posta je vec posto malo preeedugacak....zato idem...ljubi vas u čelo ja...hihi...neke...neke ne ljubim...

wave