..people aren't afraid of darkness, they are afraid of things hidden in it....
28.02.2007., srijeda
...neznam kako da nazovem..
|
uglavnom..bila sam kod lorda na blogu i vidjela da ima u boxu jednu meni dragu pjesmu..pa sam ja to copy/paste na post..a da ne bi bilo da ja samo copy/pastišem evo vam jedna moja pjesma..nije nest posebno ali eto.. pozz svima koji me čitaju..... Ljubavna pjesma, P. Neruda Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: ''Noć ja puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini.'' Noćni vjetar kruži zrakom i pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela. U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio. Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu. Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Noć je zvjezdovita i ona je uz mene. I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Kao da je hoće približiti moj pogled je ište. Moje srce je ište, a ona nije uz mene. Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, zaista, ali tako sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho. Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav. Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju, Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem evo i moja pjesmica.e da..na engleskom je zato što mi je puno lakše pisat na engleskom.i obratite pozornost na ono u boxu!klikaj tamo! Broken inside Standing in raining night Tears are falling Hidden in rain Sick of love My heart is broken With just one sentence ''Don't love you anymore'' Some courage hidden in me Fighting with peculiar love to you Shall i rise above you Or shall i continue loving you Hoping you'll come back Again..and again… |
22.02.2007., četvrtak
ovo nije prica
|
ovo nije prica..ovo je samo kombinirani prijevod moje dvije naj pjesme.posvecen jednoj osobi koja se pod hitno treba zauzeti sa sebe a ne uvijek biti ona koja popusta i kad nije kriva(sto je najcesce tako). I treba prestati plakati zbog ljudi koji nisu vrijedni toga...fight for yourself!!! ne mogu to više podnijeti. ponavljam sve već izrečeno. sve te riječi, nemaju smisla. tražim blaženstvo u ignoriranju. sve što mi kažeš, vodi me korak bliže rubu. osjećam da ludim. trebam malo prostora za zrak jer ja sam korak do ruba. odgovori nisu jasni. želim naći način da nestanem. sve ove misli, nemaju smisla. ništa ne nestaje. opet i opet... sve što mi kažeš, vodi me korak bliže rubu. trebam malo prostora za zrak jer ja sam korak do ruba. ponekad se moram prisjetiti. ponekad trebam da se makneš od mene..ponekad sumnjam da nisam znala. nekako, trebam da odeš. idi, zaboravi naše uspomene, zaboravi naše mogućnosti. mijenjao si me…vrati mi mene natrag i idi.... vrati mi moje snove natrag i idi. odnesi svoje nevjerništvo sa sobom i idi..nekad se osjećam kao da sam ti vjerovala previše. nekad se osjećam kao da vrištim bez glasa..u sebi .nekako, osjećam kao da trebam samoću. shvaćam..ne trebam te više, ne želim biti ignorirana. ne želim još jedan dan provesti u tvom mučenju mene. ne želim biti iskorištavana. ne želim biti ponižavana..bez isprike. mijenjao si me… vrati mi mene natrag i idi..mijenjao si me u sebe…  pozz svima............ |
18.02.2007., nedjelja
...ja sam s tobom..
|
nekada…nekada je ovo bilo lijepo mjesto. nekada je skupljalo naše uspomene, prvi zagrljaj, prvi poljubac…prve suze…ovdje smo postali jedno..ali ovdje smo se i razdvojili. sada tu, na ovom mostu, stojim sama. čekam te u mraku..ali ovdje nema ničeg, ničeg osim ove proklete kiše..nema koraka. slušam ali nema zvuka stopa..zar me nitko ne traži? zar me nitko neće odvesti kući? prokleto je hladna noć…pokušavam shvatiti ovaj život… zašto me nitko ne želi spasiti, uzeti za ruku i reći..''ne znam tko si, ali ja sam s tobom..''.tražim mjesto za sebe, tražim lice koje poznam..ništa ne ide kako bi trebalo..sve je nered….nitko ne voli biti sam…skupljam hrabrost..već dugo želim to učiniti..želim da me voda proguta i sakrije moje tijelo gdje ga nitko više neće pronaći..ali hoće li ga netko uopće tražiti? ova misao mi daje polet. penjem se..mjesec večeras drugačije sjaji…vjetar mi unosi kosu u lice..ali sad mi to više nije važno…moj posljednji tračak nade da ćeš doći gubi se u tišini….puštam ruke..sve je pitanje trenutka..suza mi je kapnula niz lice….''zar je ovako moralo završiti?'' pomislila sam..i napravila posljednji korak u prazno…ali……nisam padala..netko me je uhvatio za ruku…i rekao ''ne znam tko si, ali ja sam s tobom.''….. nekada…nekada je ovo bilo lijepo mjesto.. ne sviđa mi se previše ovaj kraj ali eto da ne ispadne da u svim mojim pričicama netko na kraju umre…hepi end..heh…pozz svima od wistful princess..  |
13.02.2007., utorak
sretno valentinovo..ili ne
Hm…eto nam i Valentinovo dolazi…jedna sam od onih koji misle da je to samo komercijalni praznik trgovaca koji se bogate na blesavim ljudima. Dakle, mislim da svi shvaćamo da nisam adekvatna osoba za pisanje o ljubavi…a s obzirom da nisam nikad bila zaljubljena ne vjerujem bas da će mi ijedan post o ljubavi biti uvjerljiv. Stoga..pišem vam jednu pričicu..ovaj put, ideja same pjesme nije moja…koncept sam preuzela iz jedne stare pjesme…ali obrada je original. Često su me zvali divljom ružom. Nikad nisam shvaćala zašto su me zvali tako jer moje ime je bilo Marie. Prvi put kad sam je vidio znao sam da ona je ta. Sjećam se još ,gledala je u moje oči i smijala se. Njezine usne bile su boje ruža što su rasle kraj rijeke, skroz krvave i divlje…. Još pamtim prvi puta..prvi puta kada je pokucao na moja vrata i ušao u sobu. Nesvjesno sam prestala sam drhtati u njegovu sigurnu zagrljaju. Hm…on je bio moj prvi muškarac, i pažljivo…obrisao je suze koje su se slijevale niz moje lice…. slijedeći dan donio sam joj cvijet…odmah sam znao da je bila ljepša od svih žena koje sam vidio…pitao sam je onda:''znaš li gdje divlje ruže rastu…?'' tako slatke….grimizne…slobodne?'' slijedeći dan došao je k meni s jednom crvenom ružom rekavši:''hoćeš li podijeliti svoj gubitak i svoju bol sam mnom?''Klimnula sam glavom…kad sam legla na krevet.. rekao je ''ako ti pokažem ruže, hoćeš li me slijediti? zadnji dan odveo sam je tamo gdje divlje ruže rastu…legla je na obalu… treći dan me je odveo na rijeku pokazao mi je ruže i poljubio me… posljednje što sam čula bila je samo promumljala riječ.. kleknuo je nad mnom držeći kamen u šaci… poljubio sam je za rastanak, rekavši, ''sva ljepota mora umrijeti'' legavši dolje položio sam divlju ružu..kraj njezinog lijepog lica… Često su me zvali divljom ružom. Nikad nisam shvaćala zašto su me zvali tako jer moje ime je bilo Marie. Eto..to bi bilo to..uglavnom..bez obzira sto u ljubav vjere nemam ne bi imala ništa protiv koje čokolade za Valentinovo!!!!!!!!!!!!!! p.s. molite se za mene..sutra idem na pregled(veza čini čuda)..tko zna koji mi je…aaaaaaa.      pozz |
10.02.2007., subota
38 dana
|
Prije sat vremena sam cula da ne smijem vise trenirat..joj kako se nadam da ce se to promijeniti....bila sam inspirirana za ovakvu pricu.. Još jedan dan je prošao otkako ga nije vidjela. Bio je to 38.dan , brojala je. U njoj se odvijala borba. Na neki uvrnut način joj je nedostajao..on joj je bio prva ljubav...ali isto tako prvi koji ju je udario…i koji je pretjerao zaadnji put..ali nekako mu je bila zahvalna sto je prešao granicu, da nije, dali bi ikad pobjegla?uvjeravala je sama sebe da smije misliti da je sve iza nje. Da se smije nadati . Molila je da joj Bog oprosti jer ne ispunjava što je pred njime obećala..dok vas smrt ne rastavi..Ali taj čudan sjećaj u želucu nije joj ostavljao mjesta za mir. Predosjećala je da će se nešto loše dogoditi. Njezina realnost pokušala je pobiti taj osjećaj, govorila je sama sebi da si umišlja. Odložila je još jednu šalicu u kojoj je do malo prije bio vrući čaj na stol, no i dalje nije mogla zaspati. Iako je bilo dosta kasno odlučila se malo vozati gradom. Znala je da je opasno vani , duboko u noć, ali neće izlaziti iz auta ,što joj se može dogoditi? željela je samo osjetiti malo slobode. Obavijena mrakom, zatvorena u autu osjećala je sigurnost. Poslije nekoliko sati besciljne vožnje postala je umorna. Odlučila se vratiti kući. Noć je bila za to doba godine bila neuobičajeno vedra ,bez oblaka, obasjana mjesečinom. Izašla je iz auta. Osjetila je neki val nelagode. Trnci su joj prošli kroz tijelo. Drhtala je iako je vani bilo sasvim pristojno toplo. Nešto ju je tjeralo da požuri. Brzim korakom krenula je u kuću. Osjećala je da nešto nije u redu. Kroz glavu su joj prolazile različite misli. Krivila je sama sebe što je uzela kuću na osami. Shvatila je koliko je glupo bilo očekivati sigurnost u samoći. Učinilo joj se da su vrata pritvorena i sjetila se da je zaboravila ključeve u autu. Potrčala je po njih . Vrata su bila zatvorena..ali ne i zaključana..Valjda sam zaboravila zaključati..pomislila je. Čula je šum. Uplašena, požurila je u kuću. Brzo se pomolila. uvjeravala se da umišlja sve ,unišla u kuću i zaključala. Sama je zaključala svoju krletku. Krenula je prema kuhinji . Primijetila je razbijenu šalicu na podu. Osjetila je poznati parfem. Njegov parfem. Sjena na zidu. Osjetila je njegov dah..na svome ramenu…''ne'',procijedila je…njegova čvrste ruke pritisnule su joj vrat. Nije se opirala. Izgubila je svijest. Probudila se u staroj kući. Opet je bila samo dio statistike. Nakon njegovih sve češćih udaraca, tješila ju je pomisao kako je barem nakratko uživala.38 bez njega.38 dana bez lažnih objašnjenja svojih modrica…38 dana nije govorila kako se poskliznula i pala niz stepenice… Duboko u sebi nadala se da će jednog dana dobiti snagu i hrabrost da ponovo pokuša osvojiti svojih 38 dana. Ali nije znala da ju još točno 38 dana dijeli do posljednje laži u hitnoj…i u zadnjim svojim trenucima, lagat će za njega, jer ju on voli, jer on to čini samo nekad..samo kad izgubi živce..ali ionako je ona kriva jer mu nije dovoljno dobra žena..jer ona njega voli…samo još 38 dana..i on će shvatiti da ju je volio..ali bit će kasno… |
08.02.2007., četvrtak
|
noć se prolila nebom…samoća…..tračci mjesečine petljaju se svađajući oko grana obližnje smreke…..ja sam sama….čujem tišinu…jer tebe nema…jer ti ne shvaćaš da ja tebe trebam…da te želim….magla objavljuje rat….ne vidim ništa….noga naprijed….korak po korak…hodam a ne vidim gdje…slušam ali ne čujem ništa…idem tamo…tamo si ti…ja želim da si tamo ti….ali osjećam…osjećam strah…ne…osjećam bol…ja te trebam….tišinu prekida povjetarac…nosi lišće….oko mene…netko je tu….njegova blizina se osjeća…..strah…tresem se jer znam da je netko tu…a ti nisi..želim da me spasiš…osjećam da kreće prema meni..želi nešto od mene…ne..ne želim to…ali ja ne mogu…ne bez tebe..ja se ne mogu oduprijeti jer ja te želim…želim te kraj sebe…slabost….stojim a želim bježati…želim tebi…ali ono me ne pušta…ne dira me ali me vuče ka sebi…ne mogu se oduprijeti…gubim se…moje oči su pune suza….vrisak ostaje samo u mojoj mašti…bol….jer ja se ne mogu pomaknuti..osjećam da ide prema meni…pruža svoju ruku…sjena na mom ramenu…zašto me ne spasiš???????gdje si????ne ostavljaj me …izdaja…želim te dozvati ali ne mogu…glas ostaje zatočen…suze padaju niz moje lice…i tada…vidim put…ne znam kamo vodi ali ja idem…borba…korak….trčim…osjetim da me prati…ali ja samo želim doći tamo…tamo gdje put vodi…tamo gdje si ti…stiže me…ne…moram ići brže…sjena me prati…osjećam te…jesi li na mome putu? jesi li ti moj cilj…čekaš li me?….sumnja… suze mi zamagljuju pogled …trčim jer se osjećam bespomoćno..znam da ne mogu pobjeći..jer ti nisi tu…dolazim do ruba…ne mogu dalje…spasi me…dozivam te ali ti me ne čuješ…možda ipak nisi tu…ali zašto osjećam da si blizu????kako ne shvaćaš da me trebaš…moje suze se gube u ponor…sjena dolazi…moj strah miješa se sa neobjašnjivim olakšanjem ali ja ne znam zašto….jer ti nisi tu…ponor..samo jedan korak i doći ću ka tebi..strah me vuče dolje …korak ….padam…padam u ponor svojih snova…nestajanje….riječi se tope u zraku…… trebam te…dolazim…čekaj me…gledam gore, tamo gore gdje sam posljednji korak napravila..sjena me stigla….magla je nestala…mjesečina te obasjala….tvoj vrisak….i ja u ponoru…..ne postojim. |
