Vani gotovo da i nema svjetla danjeg.
Nije mi poznat put kojim hodam.
A niti lampe obližnje nema.
Nema ni dragog mi malog besmisla.
Gdje ja idem putem ovim.
Zašto moja zvijezda me ne vodi.
Koga li sve još moram upitati za savjet.
Mogu li izbjeći taj težak put do ničega.
Vani se novi dan već budi.
U meni još uvijek teška noć je.
U meni je zima, zima 87..
I trošna rečenica.. "ma pusti nek traje".
Mrzim. Ja mrzim svojih koraka zvuk.
I tu pjesmu što u prošlost me vraća.
Mrzim. A i ti mene mrziš.
I taj osjećaj koji ja budim.
Time does not heal
The scars that burned me in my youth
Time does not heal
The pain that carved in me the truth
Time does not heal
The torture struck upon my past
Time does not heal
The scars that were left and meant to last
Nešto o meni:
SAZNAJTE MALO VIŠE O MENI...I NARAVNO KOLIKO ME POZNAJETE:
(SA SMEĐO-CRNOM KOSOM)
(JA SADA, PLAVUŠA...HEHEHE)
1.) Ime- Jasna
2.) Prebivalište- Suhopolje
3.) Datum rođenja i godine- 22.08. (lav) / 16 god.
4.) Škola- Upravni referent- Pitomača
5.) Slušam- iskreno, sve, nešto hrvatskog i strano
6.) Grupe koje većinom slušam:
-Him
-System of a Down
-Nick Cave
-Slipkno
-Korn
-Zebrahead
-Pasi
-Satan Panonski
-Hladno pivo
-Azra
-Atomsko sklonište
-Boney M.
-Benny Benassi
-Sentenced
-Nightwish
-69 eyes
-Tipe O Negative
-Nickelblack
-Bob Dylan i Marley
-Calexico
-Funeral i Dark Funeral
-ill Nino
-Liquido
-Metallica
-Kud Idijoti
-P.O.D
-Godsmack
-Soulfly
-Mayhem
-Satyricon
-Prodigy
-Nirvana
-Battlelore
-Sirenia
-Tristania
-Therion
-Sins of my Beloved
-Pink Floyd
-Oasis
-Papa Roach
-Perl Jam
-Placebo
-R.H.C.P.
-Ramones
-Ramstein
-Iced Earth
-Sepultura
-Six Pack
-Sum 41
-Blink 182
-U2
-Billy Talent
-Children Of Bodom
-Disturbed
-Afi
-Marylon Manson
-Static x
........................................itd.
7.) Slobodno vrijeme- pišem pjesme, crtam slike (grafitnom olovkom), slušam muziku, družim se sa frendovima, spavam, idem u knjižnicu ako stignem, čitam knjige, bavim se Nergal-om (hrčak), provodim puno vremena sa sekom, dopisujem se sa frendovima.....
8.) Što volim- hm...pa puno toga...svoje frendove, seku, muziku, soju, vegetarijanstvo, šalu i zabavu, svađanje, uvjeravati ljude da sam u pravu- čak i ako nisam, druženje sa frendovima i upoznavanje novih ljudi, ponajviše volim iskrenost i požrtvovnost, ljubav, sreću koju imam jako malo, kreativnost, poeziju, književnost, pametne ljude (he he...svi smo mi pametni), istinu, smijeh, ma puno toga ima...
9.) Što ne volim- dim iz cigara iako mi jakooo miriši, priče o izlasku, pijandure, picajzle od ljudi, ljude koje ne vide dalje od sebe, umišljene i ohole ljude, sebične i dvolične ljude, osobe koje same sebi naude režući se, samoubojsto, ufurane ljude koje misle da su face, ići popodne u školu, ići u dugi shoping, cajke prije krista, majmune (životinje naravno, mislim, volim ih ali me živciraju i nikada ih ne bih htjela imati), dosadne filmove muziku, laž, .......ma ima toga puno....
10.) Najveća želja- upoznati istinu o bogu i ovom svijetu na kojem živimo, promijeniti se, putovati oko svijeta...
11.) Moji strahovi- da nismo sami u svemiru, vožnja velikim brodom ili zrakoplovom, smrt, noće more, moj tavan...
12.) Naj pisac i knjiga- R.L. Stein, Ja (he he he)... / kosa bijeog anđela, zvijezde se smiju krhkosti, Mladi Mjesec...
MALI FOTOSEŠN..HEHEHE
MJUZA:
1.) WITHIN TEMPTATION _ STAND MY GROUND
2.) TYPE O NEGATIVE _ LOVE YOU TO DEATH
3.) HIM _ KISS OF DAWN
4.) HIM FEAT. THE RASMUS, APOCALIPTICA - BITTERSWEET
čeznem da ti kažem
najdublje riječi koje ti imam reći
ali se ne usuđujem… strahujući da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sama sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujući što bi mogla učiniti.
Čeznem da upotrebim najdragocjenije riječi sto imam za te;
ali se ne usuđujem, strahujući da mi se neće vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.
Čeznem da sedim nijemo pored tebe, ali bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce riječima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući …da bi mnogo mogla učiniti.
Čeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuđujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih očiju čine da je moj bol vječito svjež.
....BIJELI ZAPIS
I kosa mi već miriše na tugu
Gledam glasove kako prilaze
U čistoj bjelini
Na granici kutova lome se
Tanke riječi sa zida
puštam bol da ispliva iz mojih vena
Osjećam da me miluje nečija ruka
Ali to je samo san
Želim spavati mirno
Ukloni mi svaku misao
Oboji me bijelo ove noći
Pronašla sam kraj svakoga puta
Uništila sam sve dokaze
Izgubili su se koraci
Nema otisaka na sivim oblacima
Popila sam tintu u kojom je bilo
Zapisano moje ime
Želim gaziti čiste papire
Obriši svaki stih kada ja odem
Otvori sve prozore
Pusti me da tonem u
Ovim grubim kapima kiše
Neka ispucaju svoju bol
Na meni mogu otopiti tugu
Oblaci tjeraju crnilo iznad mene
Jer me poznaju
I kosa mi već miriše na tugu.
BUDI TU
Nemoj me ostaviti
Ove noći
I zvijezde se smiju krhosti
Koju otkrivam
Podigni mi teške kapke
Oboji moje dlanove
Ne moraš nista reći
Samo budi tu
Da osjetim tvoju gravitaciju* * *
...Krvarim kao da je
20 tijela sasječeno
I smrvljeno u komadiće
Gutam vlastitu krv
Zbog civilizacije
Perem rane u mraku
Skrivam se od vas
Jer živu bi me pojeli
Zakopali bi moje ostatke u
Najmekšu zemlju da prije
Propadnem
I posljednji stih bi mi skratili
S osjehom i lažnim suzama na licu
Nećete moći
Sama ću skresati krila ovom životu
U jednoj hladnoj noći
Kada poželim
A poželjet ću ne bojte se
Uskoro
O PISANJU
Tu mogu zapisati
Ružne riječi
Opake i strašne
Tu mogu biti jako bijesna
I širiti jecaj u stofi
Mogu mrziti
A mogu i bez svega toga
Mogu živjeti u ljubavi
I diviti se ljepoti
Sanjati šarene slike
I to sve opet odbaciti
Mogu sve
Ali bez pisanja NE
NE MOGU TI DATI SEBE
Zvukovi mora i vatre
Stapaju se u očima
Znaš da te molim u
Ovim paklenim noćima
Sve ti ostavljam
Samo jednom,sada
Molim te da me ubiješ
I riješiš nužnog jada
Puštam blizu ramena
Lice puna tuđeg vriska
Ne bježim od propasti
Ne bojim se crnog tiska
MOJE RIJEČI
Opet pišem iste riječi
Skidam ih
Stamotim i udaram
Dajem im nove oblike
Postaju sve gluplje
Osjećam tupost njihova smisla
Besmisao postojanja
I valjanje po čistom papiru
Ja sam krivac za svaku točku
Koja je jača od metka
Jačina smrti postaje blago dijete
Jer riječi mogu biti glupe
I bezsmrtno glupe
D MJESTO
Volim mjesta gdje
Mjesec grli sive oblake
Skriva se
Oblači se u geometrijske oblike
Smije se tebi i meni
Glupi stvore
Zašto misliš da si jak
Jer truneš sporije od kučnog ljubimca
Pogledaj
Okreni se prema nebu
Klekni pred sliku beskonačnosti
Diši polako
I sanjaj mjesta koja ćeš vidjeti
Kada poletiš
HOĆEŠ LI ME NAĆI BOŽE?
Nahrani me
Dalje ne mogu
Stojim paralizirana
U položaju koji ne volim
O, bože, zar tvoja svjetlost
Pronašla je put
Do očajnika poput tebe
DAN D
Porazbijao bih sve prozore
Koji su gledali prema vama,
Bila sam tako jak,
Ali
Znao sam
Da ne smijem
MIRIS SMRTI
Sada molim boga da me svjetlošću
Kao mekom rukom miluje po kosi
Gdje luta život
Pošalji mi otrov
Pljusak sa neba neka viče
Molim te podigni me polako
Jer to nikog se ne tiče
Dopusti mi oče
Nebo
Neka me ono u krilu njiše
Osjeti ovo dijete
Davno izgubljeno
Na smrt miriše
* * *
Okus zlobe proširio
Se cijelom sobom
Onog trenutka kad
Je ušla
NESANICA
Varate se
Ne spavam
Guram se kroz nametnute tunele
Gdje trunu kosti
Utroba čovijela
Leži razbacana
Djeca mašu potrganim maramama
Crno-crvenim
Noge mi se lijepe za podlogu
Brzina mojih koraka
Pretvara se u nulu
Dalje ne mogu
Zakopan u tuđem svijetu
Jedem krikove
Lica koja su isparila
Voštane figure iz muzeja pakla
Kruže oko mene
Ne želim gledati kako se hrane
Mojim tijelom
Dodirom postaju živi
Likovi koji su još jučer šetali
Našim gradom
JAKO ČESTO, ALI SRAMIM SE PRIZNATI
Ponekad
Slomljen i izgubljen
Letim poljanama punim
Djece kao čari života
Žalim lica grubih linija
Bojim se priznati da sam
Slab, prokrvljen komad mesa
Sada već kopam rupe u dvoriđtu
Misli lakše trunu
Gubim slike za listove tiska
Sramim se pogleda te djece
Gledau me iz crnouokvirenih fotografija
Prijete mi
Ne znaju da ćemo se uskoro sresti
I ja ću gledati
Nekim drugim očima
KADA ZVIJEZDE IZGUBE SJAJ
Bile su većeri pune riječi
Koje su znale
Svoje mjesto
Vrijeme kada je svijet sjao
U našem začaranom krugu
Danas je i tišina sve tiša
I tiša
I zvijezde gube sjaj
Zbog dvoje ljudi
Koji šute
* * *
Pogledaj me kako umirem
Polako
Okrećem se poput suncokreta
Sjajim
Okupljam vas oko sebe
A bojim se
Zajedno otkrivamo tajne
A skrivam se
Neznaš što sve krijem
Kažem ti
Pogledaj me sada
Možda shvatiš pogled između
Mrtvaca i anđela
U NOĆI
Skup sijena sastao se
Ove noći
U mojoj sobi
Punoj očaja i vriska
PRIJATELjU
Moj glas sada drhti
Tražim te
Sjećam se tvoga lika
Gledam te u mraku
Iako mi slijepoća ne da mira
Ti si moj znak
Koji nosim u prosvjedu
Protiv prosječnosti
Protiv zla koje nas proganja
Uroni svoje oči
U moje tijelo koje viče
Prijatelju
Ne okreći se
Nemoj prestati tražiti nove boje
Nove svjetlosti i nova lica
Zaogrni se plaštom tišine
I prati me u bijegu
Niz strmu stanu života
* * *
Digni glavu
Idi koracima koracima koje nikada
Nitko nije vidio
Polako
Iz ljubavi prema nama
Poljubi zemlju
Tamo u tuđini
A na mjestu gdje se
More i zemlja drže za ruke
Predaj svoju svjetlost
Nekom drugom vremenu
Za neke druge ljude
TVOJA SLIKA
Zidovi se formiraju
Stvaraju tvoju sliku
Da ne budem sam
Dodirujem te
Njegujem svaku crtu tvog lica
Nestao je žar u očima
Suhi dijelovi
Ljušte se sa zida
Zovem te
Dođi
Što čekaš
Dodirni me
Ugrizi moje usne
Sjeti se naše molitve
SHVATI DA SE PREDAJEM TEBI
Želim se ispuniti tobom
Kao vena krvlju
Disati tvojim dahom
Koji se teško probija
Raščistiti ti pluća
Stisnuti ti srce kao naranču
Ispljuniti svoje crnilo
uz tvoju pomoć
a tada
predajem se tebi
baci me, udari me,
ubij mi svaku misao
nemoj se okrenuti,
ne odlazi molim te
uvijek ću te gledati tužnim očima
ne boj se
udari me ako pseto koje želiš
baciti u jamu
ne gledaj me u oči
pusti bijes neka te vodi za ruku
pretvori me u oblik
koji voliš
zarobi me u prah
i nosi me oko vrata
POKUŠAVAM TE UPOZORITI,
ALI SVATKO ME IGNORIRA.
SVE SAM REKAO
I TO GLASNI I JASNO,
I NITKO ME NE SLUŠA....GREBEM PO ZIDOVIMA
SKIDAM TISUĆU BOJA.
POD NOKTIMA SKUPLJAM SVAKI
JECAJ KOJI JE LUTAO ZAROBLJEN.
PLJUJEM PO PODU KRVAVE PLJUVAČKE,
OKREĆEM GLAVU,
PRIŠĆEM ZUBIMA TRULE LISTOVE.
SKIDAM SE PRED OGLEDALIMA
ŽELJNIH DODIRA.
KLEČIM I PRED VAŠIM KUĆAMA,
REZBIJAM SLIKE.
MOLIM BOGA DA MI KAO SLIJEPCU ZATVORI OČI
DA NE POBJEGNEM
I DA SE RAZBIJEM.
SKIDAM ZAŠTITE SA MOŽDANIH STANICA,
MRTVIM IH U KOMADIĆE.
LEŽIM UTOPLJEN,
NA HLADNIM
CRNIM PLOČICAMA.
OSJEĆAM,
VEĆ DAVNO SAM NESTAO.
NA ULUČNOM STUPU VISE GLAVE
POLUŽIVE.
GLEDAJU ME KRISTALNIM OČIMA.
ŽELE DA IH UZMEM U RUKE,
DOTAKNEM IM LICE,
MILUJEM KOSU.
DRHTIM,
PRIČAM SA TIŠINOM
DUGO U NOĆ.
SMRT SE RAZLJEVA PO PODU,
TJERA ME
DA VIČEM NEČUJNIM GLASOM.
I NJIMA TRGAM GLASNICE.
POSLJEDNJIM TRZAJIMA OČNIH KAPI
ZOVU ME.
OTVARAM DLANOVE,
CRTAM NJIHOV LET KAO ODABRANI PUT.
POĆI ĆU
OBEĆAJEM.
GMIŽEM AKO ŽIVOTINJA BEZ GLASA,
KAO MRTVAC BROJIM DANE.
POPUT LUTKE
SAMO MI SMJEŠAK LIJEPE NA LICE.
SJAJNE OČI U DOBA PUNOG MJESECA,
SKRIVAJU OSJEĆAJE.
BOJIM SE
DA SAM IZGUBIO BOJU.
POSTAJEM PROZIRAN.
VEŽEM SJEĆANJA NA STUPOVIMA SRAMA,
A VAŠE SLIKEBI TREBAO UOKVIRITI.
ALI DANAS,
NE ŽELIM GLEDATI,
A SUTRA ĆU DIGNUTI GLAVU
NE GOVORI MI ZAŠTO,
JER NE ŽELIM ZNATI.
RECI SAMO PONEKU LIJEPU RIJEČ
I ODMAH ĆU TI OPROSTITI.
ZAŠTO ME GLEDATE TAKVIM OČIMA?
U KRIVU STE,
BIJEDNI STVOROVI,
KOJI GMIŽETE OD ČOVIJEKA DO ČOVIJEKA.
POVRAĆA MI SE OD SAME POMISLI NA VAS.
UGURAT ĆU SI ŠAKE U USTA.
IZVADIT ĆU SI SVAKU UNUTRAŠNJOST OD
SILINE NUSPOJAVA VAŠE PRISUTNOSTI.
DUBOKO UREZANE MISLI
MI RAZBIJAJU GLAVU.
PUCAM OD OSJEĆAJA,
NIJE LJUBAV.
POZNAJEM,
ALI ME UNIŠTAVA
BIJES.
TJERA ME DA SI POLOMIM SVE KOSTI.
DA RAZBIJEM LUDU GLAVU.
DA OSJEĆAM BOL U SVEMU
JER GLAVA NEĆE IZDRŽATI SAMA.
TREBA NEKOG DA PODIJELE BOLI.
NE SHVAĆATE SJEĆANJA KOJA GRIZU SVAKI DIO
MOG MOZGA.
PROŽDIRU STANICE,
HVATAJU ME U NEMIRE.
U TRENUCIMA SLABOSTI I OSMIJEH VAM POKLANJAM.
UMIREM SADA PONOVNO
SVAKOG TRENA.
SMIJEM SE
VAMA,
A ODUZELI STE MI DUBINU OSMIJEHA.
GADOVI,
SRAMITE SE.
ZAKOPAJTE SE ŽIVI U VLASTITE GROBOVE,
OSTAVITE ME NA MIRU.
KASNO JE.
PUSTITE ME BAREM DA UMREM,
OSLUŠKUJUĆI SAMO VLASTITU PATNJU.
BEZ VAS,
SAMO TO I NIŠTA VIŠE.
MOJE MUHE
CRVENIH OČIJU,
SJEDAJU NA MOJE RANE,
I BOLESTI MOJIH NEMIRA
PRENOSE VAMA.
SMIJAT ĆU VAM SE GLASNO,
KAO DIJETE S IGRAČKOM,
KADA VAS UHVATE GRČEVI KOJI
GREBU, ŠTIPAJU I GRIZU
VAŠA BIJELA, NEVINA TIJELA.
IZMUČENI GLEDAT ĆE TE MOJE OČI,
PRUŽITI RUKE U ZNAK POMIRENJA.
MA, BACIT ĆU VAS,
NE URIJEKU
JER BI JE ZAGADILI.
NE U PONOR,
JER BI ZEMLJA POVRATILA.
BACIT ĆU VAS KAO PRAH U NAJVEĆI PLAMEN.
MOŽDA SHVATITE OSJEĆAJ
KADA JE DUŠA OPEČENA.
GUBIŠ SE IZ MOJE PRESPEKTIVE
U POZADINI SE ČUJE TVOJ DAH.
IZDVAJAM IH IZ HRPE GLASOVA.
I VOLIM TE I MRZIM TE.
NE MOGU GLEADTI
OSJEĆAŠ LI MOJ DRHTAJ DOK
HODAM GRANICAMA.
PRIMI ME,
NE DAJ IM DA ME SRUŠE.
PODIGNI ME POSLJEDNJI PUT
I PUSTI ME DA LETIM.
SRAH, ALKOHOL, DROGA
OLAKŠANJE I MUČENJE.
BOL, PATNJA, PRAZNINA.
SVE NOTE SE ISPREPLIĆU.
I NEMA STVARI KOJA
SVE TO SPAJA,
OSIM SVETOG ČINA LUĐAKA
KOJI VUČE CRTE PO PAPIRU
I NA PERO SE OSLANJA.
POTAKLA JE U MENI
NEKA SKRIVENA RAZMIŠLJANJA.
VRATILA MOJU SKORO IZGUBLJENU LJUBAV.
DA
BILA JE TO ONA
OSOBA ČIJE SE IME
NE USUDIM SPOMENUTI.
GAZIŠ MI RAVNOTEŽU,
VUČEŠ ME ZA SOBOM
NEPOZNATOM GRAVITACIJOM.
LUTAM ZEMLJOM,
VEŽEM SE ZA SVE ŠTO BI
MOGLO BITI SLIČNO TEBI.
SVE JE TO PRESLABO DA BI
ZADOVOLJIO DIVLJI ZOV
KOJI JE U MENI
NE MOGU OBUZDATI
TU LUDOST KOJU SI ME
TI NAUČILA ŽIVJETI.
NOSIM PRIGUŠENO SVJETLO
KROZ MRAČAN GRAD,
SA TVOJOM SLIKOM U ĐEPU.
GLE LUĐAKA, SVJETLO NOSI
NIZ ULICE STRAHA.
UBIT ĆE GA.
POLOMIT ĆE MU SVAKU MISAO
I BACITI NIZ STUBIŠTE.
NOSIM PRIGUŠENO SVIJETLO.
NE BRINEM ZBOG SKORE SMRTI.
JER JA SAM LUD.
TAKVIH DANA
PLJUJEM I BOGU I VRAGU U LICE.
PONAVLJAM VAŠA IMENA
I MRZIM,
MRZIM SEBE.
I SVE MI JE STRANO,
I SVE SE SKRIVA NEGDJE
U TAMNOJ MAGLI SJEĆANJA.
KOPAM KAO OČAJNIK
PO SMEĆU.
BACAM SE PO BLATU,
GRLIM GA KAO
NEPOZNATOG BRATA
DAVNO IZGUBLJENOG.
KASNIJE,
KADA SE BOL SPUSTI
NA PRISTOJNU RAZINU,
IMAM UTJEHU.
UTJEHU TIH DANA,
I STRAH DA U BOLI MOGU BITI SRETAN.
PISATI,
ZNAČI SJEDITI SATIMA
ČUPATI KOSU,
POPITI LITRE TEKUĆINE
I OPET IMATI SUHA USTA
ZBOG TISUĆA RIJEČI KOJE
POČINJETE
SIPATI PRSTIMA PO PAPIRU.
OBUĆI ĆU LUĐAČKU KOŠULJU.
VODITE ME ODAVDE.
POKRIJTE ME MOKRIM DEKAMA.
ZAMOTAJTE ME U FOLIJU
I KOTRLJAJTE NIZ PLANINU SMRTI.
PRESTANI SKAKUTATI OKO MENE,
POJEST ĆU TE.
MOLIM TE ODMAKNI SE,
NEMOJ MI BITI SJENA.
NE KREĆI SE BLIZU MOGA TERITORIJA
ŽIVOTINJA TIHO BDIJE U MENI
I LUĐAK SE SKRIVA.
BJEŽI.
align=left>
