My Wicked Game

utorak, 05.08.2008.

...ZA MOJE NAJDRAŽE...

Došao si k meni izmorenih nogu, i ja sam te primila. Okrijepila te osjećajima i pruženom ljubavi na dlanu. Provodila sam puno vremena s tobom kako bih ti pomogla da ponovo počneš hodati, da osjetiš kako je to ponovo živjeti, osjećati i postojati. Ne boj se, ja sam uz tebe. Držala sam ti ruku kroz teške trenutke, čuvala te i davala 100% od sebe kako nikada ne bi osjetio bol. Ni u jednom trenutku nisam zažalila što sam te primila k sebi, primila u svoje srce. Tmurni dani nisu više tekli toliko sporo kolilko bi tekli u boli. Sreća je navirala na vrata, iz dana u dan donosila rosu na naše prozore. Ah, kakvog li divnog dana. Život je dobio sve više smisla, svakim danom je bio sve stvarniji uz tvoje meko i nježno tijelo, tople poljupce i snene dodire koji su u meni budili mnoštvo osjećaja, energije i neopisivih osjećaja koje ni dan danas ne mogu opisati. Voljela sam ga potpuno, svim svojim srcem, svojim tijelom i umom. Nije postojala ni jedna osoba za koju bih dala sve osim njega. Voljeti njega je bilo kao voljeti smrt. Svaki naš trn ljubavi je bio opasan. U njemu je postojao otrov kojim sam se zarazila te postala rob njegovih osjećaja. Poljupci su postajali sve slađi jer je njegov otrov tekao u meni. Sve se ovo činilo kao san, ali ipak je bila stvarnost. Još se uvjek, svake večeri, na onom istom mjestu, opet iznova pomolim za našu ljubav, za nas, dva anđela koji su letjeli kroz stvarnost a živjeli u mašti....

Image Hosting by Picoodle.com
- 11:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.