vilko whyalla australia

petak, 03.12.2004.

Posveceno to ljubavi mojeg zivota....Verici!!!

Nostalgija!!! Glas iz daljine! Mnogi dani su prosli, a ti me video nisi O divni grade,za mene si osto isti. Svakog dana sunce zapada ,doci ce Dan od kojeg ce se znati: mene Vise nema! Prije nego se to dogodi, kroz misli mi idu: Voljet ce se mladici i djevojke Kao sta se prije njih Nikada nije volio nitko I ja same bio tamo i ljubio kao nitko prije U jesen kad voce sazreva ,prolaziti ce njih dvoje Drzeci se za ruke,dugo,dugo Kao sta se prije njih nitko nije drzao nikada. Setati ce se njih dvoje pod kestenima na Gricu Ili mozda Tuskancom ili Mirogojom Putovima koja sam i ja prosao i tako dobro zapamtio Jer ja sam bio i djevojka jedini Jer nitko nije ni volio ni ljubio i drzo se za ruke Kao nas dvoje. Oni ce sjesti na klupu i tesko da ce i zapaziti srebrnu mjesecinu. (Koja je negda pocivala draga na tebi i meni U doba mlade ljubavi). Preko cetrdeset tri godina je proslo I ja sam u tudini, nema Grica Nema ni Tuskanca ili Mirogoja Al ja i djevojka i dalje se drzimo za ruke I ponekada mjesec baci sjenu na nas i u srcu nas sjeti Da smo i mi bili mladi i jedini. O divni grade ostario si kao i ja, i mnogo toga te muci kao i mene…..ali moras ostat i dalje Za one koji vole i ljube kao nitko prije. U uspomenu na Zagreb! Vilim Vilko Adelaide Australia 27.11.2003

- 09:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #