srijeda, 18.10.2006.
...svasta nesta, a nista...
Nisam dugo pisala, pa eto više reda radi...istina, nekoliko puta htjela sam toliko toga napisati...ali nisam htjela pokazati da me još uvijek muči isto...iako je prošlo već skoro dva mjeseca...zlO! Općenito kod mene sve po starom manje- više, uskoro nam je kraj kvartala, pa imamo neopisivo puno testova, ispitivanja i slično...idućih tjedan samo želim preživjeti... =DDD Uopće ne znam kako ću rasporediti vikend...ma prestrašno...hehe... Trenutno mi svira Bajaga – «Da li da odem ili ne» i kad smo već kod njega...idem na njegov koncert u ovu nedjelju...i jedva čekam...ueeee!!! =))) Aco (luđak i prijatelj) i ja smo se ozbiljno bili uplašili da nećemo nabaviti ulaznice...ali ipak...sreća je bila na našoj strani... sad smo jako jako bitni i kul...i nećemo morati ubiti Jelu i Dembu koji su ih još prije kupili, niti se gurati u redu na dan koncerta...daaaa, al k'o što Aco kaže – to su samo nijanse!!! =) Uglavnom, trenutno sam zbog toga sva neka hepi (nek bude upola dobro kao što je bilo na Jagodama...savršeno!!!), i ne razmišljam o stvarima koje su mi prolazile glavom zadnjih nekoliko dana... «...i kad nas tisuće kilometara budu razdvajale, kad najmanje misliš na mene, moje oči će gledati u daljinu i vidjeti samo tebe...» (Isse, kako to nije dobro za moje psihičko zdravlje...ali zasad si ne mogu pomoći... =D ) Grozno je kad nemaš nešto dubokoumno za napisati, ali događa se i najboljima... ;D Ovo je već toliko prežvakana tema...ali teško je ne razmišljati o tome...nevjerojatno je kako se stvari mijenjaju...naizgled čvrsta prijateljstva gube se u nepovrat, zaboravljaju se vrijedna iskustva, ponavljaju iste greške...hehe...ne znam...valjda to tako mora biti...jer što bi značilo živjeti da svega toga nema?! poosa...uživajte mi... =) I sretno u školi ako vam treba... ;) I da da,ići ću na pilates...malo fizičkog napora...
Naučila sam...da nije sve kako se čini... (i da je karte moguće nabaviti i kad vam ljudi kažu da su rasprodane... =D )
P.S: Evo vam jedan meni lijep lyrics...isto bajaga – «Otkada tebe volim»...
Sad nemoj ništa da mi govoriš
Prepoznaću šta god da pomisliš
Večeras samo nemoj da me ne voliš
Preboleću što god da učiniš
Učiniću ti sve sto poželiš
Večeras samo nemoj da me ostaviš
Od koga si se ti to sakrila
U meni čitav svet se rasipa
Otkada tebe volim pamet ne sluša
Dal išta može da se sakrije
Po licu kad se svetlost polije
Otkada tebe volim vreme ne ide
- 21:32 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
utorak, 03.10.2006.
...forsiranje vraćanja na neželjeno...
Heh, zadnjih dana mislima mi se ponovno motaju nepotrebne gluposti...ništa čudno...opterećujem se stvarima na koje ne mogu utjecati ni na koji način i zbog istih tih stvari konstantno se frustriram. Čemu to?! Kada znam da nije isto željeti i moći, nije realno poistovjećivati želje i mogućnosti, osim u zbilja rijetkim situacijama i tada se stvarno možemo smatrati sretnicima... Zašto većina ljudi općenito teži nečemu nerealnom, nečemu što je nemoguće dosegnuti, čezne za tim i dopušta da im ta čežnja upravlja životom?! (ovo sljedeće je tankom linijom povezano s prethodnim) Zašto donosimo odluke kojima smo naizgled zadovoljni i koje smo sami otpočetka forsirali, a na kraju nas povrijedi kada spoznamo da su drugi to dobro prihvatili?! Pokušavamo se vratiti na nešto što smo sami prekrižili...to je u ljudskom duhu oduvijek tako...podsvjesno želimo da se ljudi koji su prihvatili naše odluke bore protiv tih istih...nije li to sebično?!... nerijetko se susrećem sa situacijama u kojima moji prijatelji, pa čak nekad i ja sama, žale za nečim samo zato što je netko drugi pronašao sreću u nečem sekundarnom, a ne tome što smo sami odbacili... i što je najgore ne žale za ostvarivanjem toga (niti to žele), nego samo za spoznajem da ona druga osoba čezne za tim...spoznajom koja im pokazuje da nešto znače tim ljudima...a nisu ni svjesni koliko su sretni što je odluka dobro prošla...što je prihvaćena od obje strane...ponovno forsiraju povratak toj čežnji i samim time vrte i sebe i druge u krug...zašto?!...taj dio mi nije jasan...»bilo, pa prošlo»...u tom klišeju ima toliko istine, zašto to većina ljudi ne može prihvatiti?! (ova druga polovica posta stvarno nema veze s mojim osjećajima, trenutnim situacijama, osim dijela sa željama i mogućnostima...jel...o tome some other time... ;) ) Uživajte mi...ljubim vas puno puno...
Naučila sam...da ne mogu utjecati na svoje osjećaje, ali mogu odlučiti što ću s njima... (a taj dio što ću s njima još nisam dokučila do kraja)
- 20:55 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
