Nisam dugo pisala, pa eto više reda radi...istina, nekoliko puta htjela sam toliko toga napisati...ali nisam htjela pokazati da me još uvijek muči isto...iako je prošlo već skoro dva mjeseca...zlO! Općenito kod mene sve po starom manje- više, uskoro nam je kraj kvartala, pa imamo neopisivo puno testova, ispitivanja i slično...idućih tjedan samo želim preživjeti... =DDD Uopće ne znam kako ću rasporediti vikend...ma prestrašno...hehe... Trenutno mi svira Bajaga – «Da li da odem ili ne» i kad smo već kod njega...idem na njegov koncert u ovu nedjelju...i jedva čekam...ueeee!!! =))) Aco (luđak i prijatelj) i ja smo se ozbiljno bili uplašili da nećemo nabaviti ulaznice...ali ipak...sreća je bila na našoj strani... sad smo jako jako bitni i kul...i nećemo morati ubiti Jelu i Dembu koji su ih još prije kupili, niti se gurati u redu na dan koncerta...daaaa, al k'o što Aco kaže – to su samo nijanse!!! =) Uglavnom, trenutno sam zbog toga sva neka hepi (nek bude upola dobro kao što je bilo na Jagodama...savršeno!!!), i ne razmišljam o stvarima koje su mi prolazile glavom zadnjih nekoliko dana... «...i kad nas tisuće kilometara budu razdvajale, kad najmanje misliš na mene, moje oči će gledati u daljinu i vidjeti samo tebe...» (Isse, kako to nije dobro za moje psihičko zdravlje...ali zasad si ne mogu pomoći... =D ) Grozno je kad nemaš nešto dubokoumno za napisati, ali događa se i najboljima... ;D Ovo je već toliko prežvakana tema...ali teško je ne razmišljati o tome...nevjerojatno je kako se stvari mijenjaju...naizgled čvrsta prijateljstva gube se u nepovrat, zaboravljaju se vrijedna iskustva, ponavljaju iste greške...hehe...ne znam...valjda to tako mora biti...jer što bi značilo živjeti da svega toga nema?! poosa...uživajte mi... =) I sretno u školi ako vam treba... ;) I da da,ići ću na pilates...malo fizičkog napora...