White Tiger

*Hvala LBB što me obavijestila za jednu grešku u 15 poglavlju. Uglavnom, na jednom mjestu sam napisao 'Nataša' umjesto 'Ljudmila'. Eto, sad znate kako se trebala ona zvati prije sadašnjeg imena. Ukoliko ste i Vi primijetili neku grešku, onda ću vas zamoliti da mi kažete gdje se nalazi...*

Katja je napokon pozvonila na Mihajlova vrata na što je on odmah otvorio.
-Pa gdje si ti? –Upita Mihajlo sav uspaničen
-Nećeš mi vjerovati...
-Pa tvoji su roditelji napravili pravu uzbunu! Zvali su i policiju!
-Mogla sam si i misliti...
-Pa gdje si ti bila cjelo ovo vrijeme? Sad je već 2:30! Što ti je s kosom?
-Imala sam velikih problema, i trebam tvoju pomoć!
-Pa daj, javi se roditeljima! Ja ti tu ne mogu pomoči!
-Ne smijem im se javiti i ne tražim tvoju pomoć da mi utipkaš broj! Treba mi jedna druga pomoć!
-A to je!
-Posudi mi pištolj! Vratit ću ti ga!
-...molim?
-Nemam sad vremena za objašnjavanje, molim te posudi mi pištolj!
-Ne dolazi u obzir!
-Radi se o životu i smrti!
-Ti stvarno imaš problema!
-Velikih!...
-Ali to ne znači da ću ti ga posuditi, a sad ću nazvati tvoje roditelje!
-Nemoj! –Vikne Katja te skoči na njega kao da ga želi ugušiti.
-De pusti me!
-To ne smiješ učiniti!
-A zašto ne bih smio?
-Vidim da od tebe neću dobiti nikakvu pomoć...-Na to se Katja okrene prema vratima te se zaputi prema njima, ali Mihajlo ju zaustavi
-Reci mi što se dogodilo!
-Dobro, pođi za mnom!
-Dobro.
-Ali prvo ponesi pištolj!
Mihajlo ju je na tren pogledao zbunjeno, a zatim pristane. Pištolj je zapravo bio od njegovog oca koji je uvjeren da nitko ne zna za pištolj, koji se nalazio u ladici stola koji je bio vječito zaključan, a tvrdio je da je ključ izgubljen i da je u njoj samo jedna prazna kutija. Naravno to je bila laž, a ključ je Mihajlo bio pronašao još prije desetak godina u starom klaviru ispod tipaka gdje se i dalje nalazi.
Uzeo je pištolj te pošao natrag prema Katji. Dok se približavao prema njoj žurećim korakom, ispružio je ruku da uzme pištolj, ali kad je Katja digla svoju ruku da ga uzme Mihajlo ga je odlučio, pomalo refleksivno, ipak zadržati uza se.
-Tu je najsigurniji! –Reče stavivši ga u unutarnji džep svoje kožne jakne.
Katja nije ništa rekla na to, već je ušla u lift, a Mihajlo za njom.
-Ja mislim da mi duguješ objasnit što se zapravo dogodilo...
***
Sonja je bila šokirana zadatkom da ubije Katju iako se pravila da joj to i nije problem, te upita
-Onda, kad ta to napravim?
-Sve ovisi o tebi i koliko si ti spremna na to. –odgovori joj Dimitrij
-Mislim da jesam...
-Ali pazi, to moraš napraviti vrlo uredno i ne smije biti nikakvih pogrešaka.
-Onda mislim da ja ipak nisam spremna na takvo što...
-Ne govori gluposti! Naravno da jesi!
-Ali ja znam da će nešto poći po krivom. Jednostavno znam!
-Poći nešto po zlu može jedino ukoliko budeš mislila tako.
-Dobro, a kako bi se trebala ponašati?
-Ponašati se moraš smireno. Najbolje će sve to proći ukoliko bude brzo i prije svega spontano, bez puno oklijevanja...
-Čime da ju ubijem?
-To stoji na tebi. Možeš i rukama, ali moraš paziti samo da bude sve to uredno obavljeno!
Nakon razgovora Sonja se uputila opet prema krovu. To joj je najdraže mjesto na tvornici. Tu bi znala često dolaziti samo kako bi promatrala ljude; što nose na sebi, način na koji hodaju, jesu li sami... Ali ovaj put to joj i nije baš pružalo neku zadovoljštinu. Zapravo joj se, sve što je vidjela, gadilo. Nije izdržala ni minutu gore. Zaputila se par katova niže, točnije mjestu gdje je trenutačno bila Marilyn.
Prostorija u kojoj se ona nalazila bila je potpuno poplavljena, također puna nekakvih debelih cijevi i strojeva, a Marilyn je zavezana pogrbljeno klečala na podu, a još je imala i povez na ustima. Nije se mogla ustati, ali ni leći na pod jer su oko nje bili postavljeni drveni šiljci koji bi ju mogli probosti ukoliko bi se htjela odmoriti od položaja kakvog je klečala...
Sonja joj je prišla s desne strane, a Marilyn se pravila da ju ne vidi niti ne čuje...
***
Kad je Katja napokon objasnila Mihajlu što se događalo u proteklih par dana bili su već u blizini tvornice, a Mihajlo je bio šokiran i nije znao kako bi se sad trebao ponašati.
-Ja stvarno mislim da trebamo pozvati policiju! –Reče Mihajlo.
-Jesi li ti normalan?
-Kako misliš da ćemo ući unutar tvornice?
-Ne znam! Ako ne bude boljeg izbora ući ćemo tamo odakle sam se uspjela izvući.
-Ja ne idem tamo! –Reče Mihajlo uočivši kako tvornica djeluje jezivo.
-Ne moraš, ali ću te onda zamoliti da mi barem daš taj pištolj!
-Nema šanse!
-Dobro, idem sama! –Dok je Dimitrij stajao na mjestu, Katja je hrabro nastavila prema tvornici
-Daj Katja,... –Mihajlo je ipak krenuo za njom zabrinuto.
-Znači, ideš sa mnom?
-Duguješ mi uslugu!
Kako su se sve više približavali tvornici, hodali su sve opreznije i opreznije... Došli su do ulaznih vrata te provirili kroz pukotine velikih vrata.
-Nema nikog! Mislim da je vrijeme da uđemo! –reče Katja približivši šaku ka bravi, no iz nepoznatog razloga jednostavno ju nije mogla prisloniti.
-Što čekaš, zašto ne otvoriš? –Upita Mihajlo pomalo nestrpljivo. Katja nije ništa odgovorila sve dok on nije prislonio ruku na bravu te ju povukao.
-Zaključana je! –Reče Katja
-Onda što ćemo?
-Moramo kroz onaj prolaz. –Reče pokazavši na njega prstom.
-Prvo dame!- Reče Mihajlo iako je na kraju krajeva ipak on ušao prvi, a zatim Katja. Pokušavali su biti što je tiše moguće, i sakrivali su se po najmračnijim dijelovima prostorije. Nakon što su izašli iz podruma, zaputili su se prema višim katovima. Dok su se šuljali u jednom od mnogobrojnih hodnika, Mihajlo ju najednom šaptom upita
-Gdje se Marilyn nalazi?
-Od kud da ja to znam?
-Pa kako ju onda misliš pronaći?
-Ne znam!
-Oh super. –Reče sarkastično malo glasnije od šapta.- Kako onda misliš da ćemo ju pronaći?
-Stišaj glas! Ne znam! Ali moram ju pronaći...
Cijelo vrijeme su se potiho svađali, sve dok Katja nije stavila ruku na Mihajlova usta primijetivši da netko dolazi. Na sreću uspjeli su se skriti u najmračnijem kutku hodnika od te osobe.
-Mogao nas je čuti! Moramo se utišati! –reče Katja
Mihajlo i Katja su se uspjeli izvuči i iz tog hodnika. Popeli su se za jedan kat više, a zatim će opet Katja šaptom:
-Čini mi se da nekog opet čujem...
-Gdje?...
-Ne znam... mislim da je iza ugla. Bježimo...
U tom trenutku je uzdahnula, ali dovoljno glasno da bi Katja shvatila da je to vjerojatno Marilyn:
-Mislim da znam tko je to! –prošapće Katja-Idem proviriti...
Katja se polako šuljala uz zid i tako sve do ugla, dok ju je Mihajlo pratio. Prvo je Katja provirila, a zatim i Mihajlo.
-To je ona! –Reče Katja te odmakne se od zida zaputivši se prema njoj.
BUM! Najednom se čuo pucanj iz pištolja. Katja je vrisnula dok je Mihajlo polako padao...
Iza toga stajala je Sonja sa pištoljem u ruci. Katja ga je držala i gledala kako krv curi sa boka Mihajlove slabine, a zatim je Sonja opalila još jedan metak na što je Katja instinktivno odlučila pobjeći.
-Marilyn!- Derala se Katja, trčeći histerično u šoku prema njoj. No zatim je uslijedio još jedan šok kad je Marilyn podigla pištolj uperen prema Katji...