White Tiger

*Eto…što da kažem u svoju samoobranu? Nisam objavio poglavlje u srijedu, nisam ni u petak, niti jučer…Eto ispričavam se i nadam se da će te mi oprostiti, te ovo ne puštanje poglavlja smatrati kao moj mali odmor… Sad ću još staviti novu glazbu i novi box za glasovanje te se nadam da će te ostaviti svoj glas. Pozdrav svima i nadam se da će te, nakon što mi oprostite, uživati!*

-Gdje sam?- Zapitkivala se Katja dok se ležeći osvještavala na drvenoj klupi, dok ju je glava užasno boljela. Otvorivši oči vidjela je da se nalazi u hladnoj sobi popunjenoj velikim metalnim strojevima dok je sa stropa po njoj kapala hladna mutna voda, ali nije se mogla pomaknuti, tj. nije se mogla ustati a potom pobjeći jer je bila čvrsto vezana užetima, a usta su joj bila zalijepljena ljepljivom trakom.
Tek kada je shvatila u kakvoj se situaciji nalazi, i kad je bila potpuno sigurna da sve ovo nije san, pokušavala je vrištati koliko joj je ljepljiva traka dopuštala.
Marilyn, koja je sjedila lijevo od Katje se ustala te ju pokušavala utišati dok su joj suze curile niz lice...
-Molim te smiri se...-Katja se smirila ugledavši ju svojim, također uplakanim očima.
-Žao mi je... ali mislim da ti ne mogu pomoći...-Reče histerično-nisi se tamo smjela pojavljivati!
Marilyn je bilo žao Katje i onoga što mora učiniti, ali ni sama nije znala kako joj pomoći jer su skoro svi članovi sekte ovdje.
Katja je potiho plakala gledajući u Marilyn kao da moli za samilost, no kad bi imala još snage vjerojatno bi se glasnije derala. Marilyn ju je samo bespomoćno gledala također uplakana, dok se Vladimir približavao sobi, na što su se obje pokušale utišat.
-Jesi li spremna?-upita Vladimir Marilyn
-...da...-Marilyn je odmah odgovorila lakonskim odgovorom, ali čak i ta kratka riječ ju je odavala da plače.
-Zašto plačeš?! –Upita ju glasnim glasom. Marilyn nije znala što da odgovori, stoga je Vladimir ušao u prostoriju. Imao je i što vidjeti; Katja je već budna, a Marilyn, čini se, komunicira s njom.
-Dosta čekanja. Vrijeme je za obred!
-Ne, čekaj!
-Ti šuti! –Ljutito joj reče- Razočarala si me svojom slabošću! –Potom se Vladimir zaputio prema vratima. Marilyn je još jednom pogledala Katju u oči sa žaljenjem prije negoli je skočila na Vladimira te ga pokušavala uvjeriti u suprotno:
-Ne! Ne možemo joj to učiniti! Ona nam ništa nije skrivila!-Derala se Marilyn na što ju Vladimir odgurne sa sebe.
-Zar misliš da bi možda bilo bolje da tebe žrtvujemo?
-...ona nam nije ništa skrivila! Kako možeš biti tako bezosjećajan?
-Ti mene pitaš kako JA mogu biti tako bezosjećajan. Ti to pitaš nakon svega što sam napravio za tebe, pa sad čak ti pružam priliku da se i njoj osvetiš...
-Pa ako nju želiš žrtvovati samo zbog mene, onda bolje nemoj!
-Gotovo je! Ono što se mora izvršiti, mora se izvršiti!-Na to se ponovno zaputi prema vratima, no okrenuo se natrag čim je čuo ono što nije očekivao:
-Dvolični budalo! To radiš samo iz svojih ambicija, nije li sad sve jasno?!-I sama Marilyn se začudila svojim riječima, na što se Vladimir zatrčao prema njoj i opalio joj šamar toliko jak da se Marilyn opet našla na podu, a zatim ju je čak i pljunuo. –Dvolična budala kažeš? Ovo ćeš požaliti!- okrenuvši se već po treći put prema vratima Marilyn ga je uhvatila za nogu dok se još nalazila na podu, te reče:
-Želim se isključiti iz ovoga... i želim da ju pustiš.-Vladimir je bio još ljući nego malo prije. Dva puta ju je udario drugom nogom u stomak, a potom stavio cipelu na njezino lice: -Sad se želiš još i isključiti?! Ukoliko to zbilja želiš onda te moram ubiti! No ti barem imaš izbora, jer tvoja prijateljica nema!-Potom izvadi pištolj iz jakne te uperi u Katjinu glavu koja više nije mogla ni vrištati od svog straha na što se Marilyn odmah ustala sa poda, a Vladimir nastavi-Svatko tko je i na najmanji način umješan u ovo mora biti tih ili pogubljen.-Mariln je izvadila jednu od mnogobrojnih potrganih metalnih šipki iz tih glomaznih strojeva, te udari Vladimira svom svojom jačinom po ramenu. Vladimir se našao po prvi put na podu: -Glupačo, samnom se ne možeš boriti!-Povukao je okidač uperen prema Marilyn. Na sreću metak je okrznuo o njezin struk na što je Marilyn vrištala od bolova, a zatim se zatrčala prema njemu te ga udarila šipkom po glavi, a zatim još jednom, pa još jednom... Marilyn ga je vrišteći i dalje udarala tom metalnom šipkom iako je ležao mrtav pred njom, ali nije prestajala sve dok joj Katja nije pokušala signalizirala da ju odveže. Marilyn joj je napokon odlijepila traku sa usta, a potom je otpetljavala uže što je bilo zamotano oko cijelog Katjinog tijela.
-Tko je on?!-Upita ju Katja histerično, a suze su već skorile na njezinom licu.
-Ne mogu razmišljati!
Nakon što je Katju izbavila iz tog užeta, odmah je sišla sa stola potrčavši prema vratima, no Marliyn nije mogla dalje od bolova...
-Kako možeš u ovim trenucima stati?! –prodere se Katja
-Ne mogu ići dalje!
-Ne ostavljaj me!-uzvikne Katja glasnim glasom te joj pomogne, a potom još priupita-Kakvo je ovo prokleto mjesto?! Ovo mi ne izgleda baš poput umobolnice!
-Nalazimo se u propaloj tvornici.
-Kako si se mogla uvući u ovo?
-Ne znam... oni su mene uvukli...
-Kako da izađemo iz ovog prokletstva?
-Ne znam! Oni su po svuda! Još ako su čuli pucanj...
-Daj smiri se! Čak sam i ja smirenija od tebe!
-Ne mogu...-U tom trenutku Katja stane i stavi svoje ruke na njezino lice te joj se obrati:
-Marilyn,… moraš!
Marilyn se na tren prvo zamislila, a potom odgovorila:
-Kroz podrum! Tamo vjerojatno nitko ne prolazi.
-Dobro!
Hodnici su bili užasno hladni, a posvuda oko njih se nalazila paučina na koju su često nailazili jer se jedva mogla vidjeti svjetlošću mjeseca i ostalih zvijezda što su sjale tipičnim zimskim ugođajem dok su Katja i Marilyn umirale od straha…
-Dobro, sad me možeš pustiti. –reče Marilyn dok su stajale na suprotnoj strani hodnika od prozora, iza ogromnih cijevi- Mislim da dalje mogu i sama.
Katju je udario novi val bolova na potiljku glave, za što se odmah uhvatila. Bila je šokirana jer joj je kosa bila potpuno ulijepljena i stvrdnuta, te iznenada upita Marilyn:
-Kako sam se ja našla ovdje?!
-Nisam to htjela učiniti!-odgovori Marilyn pokornim glasom.
-Znači ti si to nap... –Marilyn joj je odmah začepila usta kad je čula da netko prolazi sa baterijom. Obje su se skamenile sakrivši se iza tih debelih cijevi, a kad ih je ta osoba neprimjetno prošla, Katja i Sonja su se dale u bijeg. Prvo tihim korakom, a na kraju hodnika su već i potrčale. Odjednom se samo čuo gromoglasan vrisak iz prostorije gdje je Vladimir i dalje ležao ubijen, na što su svi koji su se nalazili u tvornici osim Katje i Marlyn krenuli prema toj prostoriji.
Spustivši se niz stepenice, jedan od članova te sekte ih je vidio te vrisnuo- Stani tamo!- Katja je na tren stala no Marilyn ju je povukla za ruku. Krenule su još niže, točnije u podrum dok je osoba koja ih je vidjela pravila veliku uzbunu. Podrum je bio ogroman, te je bio popunjen strojevima koji očito nisu upotrebljivi, kao i oni koji su se nalazili i u onoj sobici.
-Tamo je prozor razbijen!-Vikne Marilyn.
Došli su do tog razbijenog prozora koji je bio također smješten visoko, baš kao i u školi,
Dok su na tren zastale pred prozorom, moglo se čuti kako nekolicina članova te sekte ih prate.
-Ti prva!-reče Marilyn. Katja se nije bunila što je prva već naprotiv, odmah se bez riječi počela penjati dok joj je Marilyn pomagala u tom. Među članovima sekte se nalazila i Sonja koja je viknula sa drugog kraja podruma:
-Izdajico!
Katja se uspješno izvukla iz ove tvornice, a potom je pružila ruku Marilyn, kojoj i nije bilo baš tako lako se popeti od bolova, no trudila se sve dok Katja nije pustila ruku uplašivši se članova te sekte koji su trčali prema prozoru.
-Ne ostavljaj me! –vikne Marilyn. No uzalud. Katja je pobjegla i ostavila Marilyn. Još na jedan trenutak je zastala kad je čula Marilyno vrištanje iz podruma, no to je bio samo jedan trenutak...