White Tiger

***
Marilyn je sjedila na kamenu ispred Katje. Ubrzo bi trebao biti drugi obred na kojem je i ona nazočna, no cijelo vrijeme su joj se siječanja motala kroz glavu.
Sve dok je Marilynina obitelj bila još cjelovita, tj. na okupu, svaki dan se činio lijep. Njezina mama bi ju čuvala dok bi njezin otac radio do navečer, a kad bi došao svi bi večerali zajedno, a potom bi uvijek negdje išli; u lunapark, zoološki vrt, park ili u slastičarnicu, što je uvijek razveseljavalo Marilyn, dok je još bila mala. Imali su sluškinje, dadilje, spremačice… To je bila idealna obitelj sve dok se jedno predvečerje on nije pojavljivao... Njezina mama ga je čekala cijelo vrijeme za stolom, no on se i dalje nije pojavljivao, čak ga je pokušavala dobiti putem mobitela no bio je ugašen. Već je bilo toliko kasno da je Marilyn morala u krevet, a večera se već odavno ohladila, dok je njezina mama njega i dalje čekala. On se nije nikako pojavljivao sve dok jutro nije svanulo...
-Zdravo!-Reče njezin tata žurno.
-Gdje si cijelu noć? Čekala sam te!-Odgovori ljutito njezina mama, dok je Marilyn već polako ustajala iz kreveta i promatrala kako se svađaju kroz pritvorena vrata.
-Bio sam na poslu!
-Cijelo ovo vrijeme?!- Upita ga uplakanim glasom.
-Ti ni ne znaš kako je voditi cijelu firmu...
-Pa zar se nisi mogao barem javiti, moglo ti se nešto dogoditi?
-Dušo, pa nisam se mogao javiti, imao sam toliko važnijeg posla...
-Važnijeg posla od nas? –Izgovarajući to bila je skroz u suzama...
-Nisam tako mislio... Znaš da te volim.-Na to je krenuo prema njoj, te ju zagrlio. Ona je još koji trenutak uživala u njegovom zagrljaju zatvorenih očiju, no vrlo brzo ih je otvorila te još dok je bila u njegovom zagrljaju upitala ga je šaputavim glasom:
-Tko je ona?
-Molim? –On se pravio kao da mu nije ništa jasno, a ona se odgurnula iz njegovog zagrljaja te naglasila:
-Pitala sam; 'Tko je ona'?!
-Dušo, što to pričaš?
-Dali je to naša susjeda, dali je to naša sluškinja, dadilja, tvoja zaposlenica...? Tko je? –Izgovarala je to dok su u njoj ljutnja, plač i sarkazam bili pomiješani u jedno…
-Što je s tobom? O čemu ti pričaš?
-Vidiš da sam luda, ali ne toliko da ne osjetim da lažeš! Ajde kukavico! Reci tko je, jer ja se ne bojim! –Njezin muž je nastavio sa šutnjom i zbunjenim izrazom na licu, dok je ona nastavljala -Samo nemoj reći da u tome nije bilo ništa ljubavi, jer ti samo voliš mene! -Nastavi sarkastično-uplakanim glasom, a zatim nakon male šutnje njen muž nastavi.
-Žao mi je...
Iako je cijelo vrijeme inzistirala da prizna svoju pogrešku, uslijedio je veliki šok što se ponajviše moglo vidjeti iz njezinih širom otvorenih očiju. Odmah ga je ošamarila, na što je on nju prvo zbunjeno pogledao, a zatim ju je udario svom snagom šake u čeljust. Marilyn tad još ništa nije shvaćala ozbiljno, iako je bila malo uplašena dok je u njezinim očima majka padala na pod, a zatim on odgovori ljutito:
-Ja tu zarađujem i ja imam neograničena prava,...-Dok je njezin otac govorio, majka je polako dizala pogled na njega, a on je nastavio govoriti- ...dok si ti tu da rađaš i odgajaš! –Nakon toga se okrenuo prema vratima te krenuo naprijed, a njegova žena se digla na koljena, uzela tanjur te ga pokušala baciti prema njemu, no razbio se o zid s lijeve strane vrata. On se po zadnji put okrenuo prema njoj sa prokleto-iskvarenim smiješkom te samo hladno odgovorio:
-Počisti to! –Dok je on izlazio iz stana, njegova žena je vrištajući lupala rukama o pod, a sve to „začinila“ plačem.
Marilyn je polako zatvorila vrata do kraja te se vratila u svoj krevet. Tada još ništa nije shvaćala, jer nikada nije vidjela kako se mama i tata tuku.
Još nekoliko mjeseci su živjeli u raskoši što joj je otac pružao, a potom ih je istjerao iz stana te ga prodao, jer je stan bio na njegovo ime kao i većina stvari u njemu. Marilyn i njezina majka su se odselile kod očeve majke, tj. Marilynine bake prema ocu, kojoj je ostalo još nekolicina godina života. Ona je bila posvađana sa svojim sinom još od kad se odselio od nje. Marilynin otac čak joj isplaćivao alimentaciju. On je zapravo potpuno nestao iz njihovih života, izgubio je svaki trag, a njezina majka je upadala u sve veću depresiju do potpunog gubitka razuma...
Ono što se Marilyn jako uvuklo u pamćenje jest kad je došla u praznu prostoriju te kuće držeći ručkak, gdje je sjedila njezina majka na stolici okrenuta prema prozoru zureći. Zapravo uopće nije zurila u prozor, već u neku zamišljenu točku, a niz obraze su se mogle vidjeti sjajne crte, što su zapravo bile sasušene suze koje su prestale teći...
Marilyn joj se obraćala također sa suzama u očima, izgovarajući njezino ime no te riječi su nestajale negdje u prosoriji...
Nakon toga njezinu majku su odnijeli ljudi u bijelim uniformama u umobolnicu... Nju su smjestili u jednu obitelj koja bi ju trebala uzdržavati do završetka svog školovanja, a zatim ju imaju pravo istjerati. Marilyn se zaklela na osvetu.
S vremenom je pronašla svoje „prijatelje“... zapravo, oni su pronašli nju, te su joj pomogli pronaći njezinog oca... Na čelu te skupine bio je Vladimir koji je bio i najstariji sa svojih dvadeset i sedam godina.
Ona scena koja joj se zapravo najviše motala po glavi je scena kad njezin otac biva ubijen.
Dok je Marilyn držala pištolj u rukama uperen prema izmučenom i već krvavom tijelu svog oca, Vladimir je vikao na nju:
-Pa pucaj u njega već jednom!
Marilyn je samo šutjela. Nije bio toliki problem da povuče okidač, već zapravo uopće nije bila sigurna želi li to uistinu učiniti ili ne. Cijelo se vrijeme zapitkivala dali je to ispravno.
-Pa jesi li gluha?! Povuci taj prokleti okidač!-Vladimir se nastavio derati. Okolo je bilo desetak ljudi koji su podržavali Vladimira, a između njih je bila i Sonja koja ga je podržavala, il se tako barem činilo u Marilynim očima. Zatim joj priđe Sonja te položi ruku na njezino rame, a Vladimir joj ohrabljivajućim glasom uputi još nekoliko riječi...
-Ti to možeš! Znam kako ti je, no čim to napraviš sve će biti lakše! Samo povuci okidač, a poslije ćeš se brinuti o posljedicama, za koje ti garantiram da ih neće biti.
Prošao je još jedan tren kad je Marilyn pogledala u oči svog oca sa uplakanim očima, prvenstveno od straha, a zatim izusti joj se obrati:
-Marilyn, volim te...
Ono što je jako zanimljivo, Marilyn se nesjeća više ničega osim glasnog pucnja. Čak se nesjeća ni tog trenutka kad je okidač povučen, ali je uvjerena da je to ona učinila...
***
Dok je Marilyn sjedila i razmišljala o svom životu uočila je da se Katja polako budi iz nesvjestice...