White Tiger

-Sonja što je to? –upita Katja zbunjeno dok joj je osjećaj sumnje proždirao um.
-Od kuda da ja znam?
-Što ovo znači 'sestrice'?
-Ma vidiš da je poludjela! Sad me još zove i sestrom! Sad će mi još nešto i napraviti! Što sad da učinim? –Sonja se i dalje derala nasred ulice.
-Prestani histerizirati! –izdere se Katja. –Jučer si ju napala, a danas je se kao bojiš!
-Pa htjela sam samo...
-...kao mene spasiti! Ne izvlači se na gluposti! –Na to je prešla na drugu stranu ulice. U prvi tren i Sonja je krenula za njom, ali je stala čim se Katja opet izderala na nju: -Gubi se!
Katja je bila toliko bijesna da se to moglo vidjeti i na kilometre u njenom hodu i pogledu.
-Sad mi je dosta! Ovo sve ću prepričati cijelom svijetu! Dosta je šutnje! –Gunđala je u sebi Katja dok je išla u nepoznato kroz ulice... no vrlo brzo je shvatila da ni sama ne zna gdje se zaputila, te je napokon odlučila sjesti bilo gdje. Bila je vrlo blizu stana svoje rodbine, stoga se odlučila zaputiti ka njima. Tu su joj bili strina, sestra Katjinog oca, te njen muž, Katjin stric. Oboje su uvijek bili puni dobre energije koju su uspješno prenosili na svoje goste, baš kao i njihov sin koji je bio malo stariji od Katje.
Ušla je u ulaz te se popela liftom do dvanaestog kata, potom izašla i pozvonila, na što su se vrata odmah širom otvorila.
-Zdravo! Pa gdje si ti? Već duže se vrijeme nismo vidjeli.-Vrata je otvorio njihov sin, Mihajlo, s kojim je Katja oduvijek bila u odličnim odnosima.
-Evo došla sam te malo posjetiti! Kao što kažeš, nismo se duže vrijeme vidjeli pa da nadoknadimo sve to...
-Dobro! Samo uđi!-Reče Mihajlo sa velikim smiješkom na licu.
Katja je ušla u hodnik te se raskomotila.
-Gdje su tvoji roditelji? –Upita ga Katja.
-Na skijanju su već nekoliko dana. Evo ja pečem palačinke, zato sjedni i... radi šta hočeš.
-Dobro, –Katja se već opustila- ali treba mi tvoja usluga ako nije problem...
-Pa ukoliko je u mojoj mogućnosti...
-Treba samo nazvati moje roditelje, te im reći da sam ja ovdje.
-Ništa lakše! –Mihajlo je obavio taj razgovor bez ikakvih problema, a za to vrijeme Katja se udobno smjestila u njihov prostrani kauč, te se zamislila o nizu čudnih događaja...
-Marilyn mi je pokušavala nešto reći... ali Sonja je nas špijunira, te je pokušavala spriječiti Marilyn da mi to kaže... stoga se Marilyn požurila da nas prestigne, te je samo izbacila tu poruku ispred nas... znači one su u rodu... još gore ako su zbilja sestre... možda je Sonja njezina sestra ili pak sestrična, a da ona ništa ne zna o tome... ali ako su sestre... to ima logike... jer ni Sonja nema roditelje, već živi u njihovom nasljedstvu, a o njoj se brine njezin ujak... koji je onda i Marilynin ujak... –Katja je bila pretrpana ovakvim mislima. Još koji trenutak je sjedila na mjestu, a zatim se ustala te krenula prema svom bratiću koji je i dalje bio zaokupiran u kuhinji.
-Kako ide pravljenje palačinki?
-Nikad bolje, samo ih je pola uništeno! To je rekord!
-Bravo ti! Ej, ja moram nešto vidjeti na Internetu ako nije problem!
-Slobodno! A što to?
-Ma potpuno nevažno.
-Slobodno!
Katja je sjela za kompjuter i odmah se priključila na Internet. Utipkala je link za školsku stranicu i potražila je sve informacije o učenicima.
-Gdje se nalazi? –promrmlja Katja.
Katja je tražila sve moguće informacije o Marilyn...
-Ime, prezime, godina rođenja, mjesto rođenja, narodnost... -Katja se šokirala jer tu piše da se rodila u Moskvi i da je narodnost ruska. Pri upoznavanju joj je rekla da je došla u Rusiju, a ne da se i rodila ovdje.
Još u šoku Katja je ustala sa stolice i krenula prema Mihajlu.
-Da tebi netko prijeti pištoljem, a zatim tebi govori da je sve to učinio kako bi tebe spasio što bi ti učinio? –Upita Katja Mihajla.
-Nisam nikada razmišljao o tome...
-Dal bi mu povjerovao?
-Ne znam. Mislim da bi prvo pokušao saznati što više o toj osobi, ako je to moguće... A zašto?
-Ma samo pitam. Bez razloga...
-Čudno!
-Slušaj! Moram nešto obaviti, nadam se da ću doći poprilično brzo.
-A moje palačinke?
-Potrudit ću se da dođem što prije.
-I bolje ti je!
-Ukoliko moji roditelji budu zvali, a da mene pritom ne bude bilo, a vjerojatno neće jer se neću zadržavati, reci im samo da sam otišla do prijateljice po nešto za školu...
-Nema problema, a sad mi reci pravu verziju.
-Pričati ću ti kad dođem, sad stvarno se moram požuriti!
-Dobro, ne daj se da te usporim! –Nasmije se Mihajlo.
Katja je stavila na sebe svoju jaknu te krenula...
-Moram doznati sve o njoj! –Pomisli dok se spuštala liftom.
Katja je imala osjećala i strah i hrabrost odjednom, točnije ni sama nije znala kako se osjeća, a tu neodlučnost je prvenstveno prouzrokovao put prema šumi, prema istoj onoj šumi gdje je mogla izgubiti svoj život, baš kao i Marilyn.
Sve je bilo jednako mračno i strašno kao i prije par dana osim što je sve bilo prekriveno snijegom kroz čega je sama sebe prisilila da prolazi. Krenula je na isto mjesto gdje su igrale ruski rulet, točnije u onu kuću bez krova ili pak vrata...
-To se tu negdje nalazilo. Da, znam da se tu negdje ovo nalazilo! –Govorila je potiho Katja, misleći na 'kutiju tajni', iz čega je Marilyn izvukla svoj pištolj, koji je Katja planirala predati policiji i sav slučaj jednom zauvijek riješiti. Katja se opet prihvatila posla te je prvo nogom pomakla sav snijeg, a zatim je rukama pokušala kopati zemlju, ali kutija je ovaj put bila prekrivena tankim slojem zemlje, stoga joj i nije trebalo puno vremena da ju pronađe.
Kad je otvorila tu metalnu kutiju pištolja uopće nije bilo, no tu se našlo puno papira poput novinskih izrezaka i pisama iako je Marilyn rekla da je tu jedino bio pištolj... tu se našla i fotografija sa dvjema djevojčicama, stare možda tri ili četiri godine i nisu bile samo slične jedna drugoj, nego su jako slične Sonji i Marilyn.
-Sad sve shvaćam! –pomisli Katja- Sad vidim sve sličnosti između Katje i Sonje, one su definitivno sestre!
Dok je Katja vrpala po stvarima u kutiji, začula je nešto na što joj je srce ubrzano lupalo, nešto poput koračanja kroz snijeg. No nakon nekolicine minuta se smirila jer je odmah nastupila potpuna tišina, a potom se vratila natrag vrpanju po Marilyninoj kutiji, gdje je još pronašla svoju sliku u njezinoj kutiji iz novina još s početka školske godine. –Što će joj moja slika?- Pitala se Katja u šoku, no tu se našao i izrezak iz novina sa slikom Marilyninog oca, gdje je pisalo :Nestao ali nikada zaboravljen. Njegov nestanak jako pogađa njegovog jedinog sina... Ali tu je pisalo da je poginuo još prije dvije godine, na što je Katja bila šokirana Marilynim lažima. Poginuo je prije dvije godine, a ne prije par dana, iako je datum i mjesec isti kao što je rekla.
-Moram naći njezinog brata prije...-U tom trenutku netko se zaletio i udario ju vrlo jako nečim vrlo tvrdim i dugačkim iza glave. Katja je samo pala na snijeg dok joj je krv curila niz kosu...