White Tiger

*Ovim putem moram zahvaliti svojoj best prijateljici Ivani Markanovic oko pomoci u vezi ovog poglavlja. Sad jedno pitanje: kod mog prijatelja nightsabera na nekim mjestima tekst iz boxa se križa sa tekstom posta, pa me zanjima kakva je kod vas situacija? Pozdrav, iskreno se nadam da sam u ovih prvih deset postova pridobio vaše zanjimanje za moju pricu.
P.S. Naišao sam na neke propuste koje sam sada valda ispravio
P.S.2 Sljedeci put kad budem objavljivao neki post, prvo ću ga pročitati;) Obećajem, jer sam našao još mnogo pogrešaka primjerice krivih padeža i sl.
P.S.3 Hvala Helix što me je upozorila na neke pravopisne greške*

***
-Marilyn... ti stvarno imaš problema... -Reče Katja pomalo zabrinuto, ostavljajući na Marilyn hladan dojam.
-Ja problema nemam, no ti ćeš ih imati ukoliko ne pobjegneš! -Odgovori Marilyn vičući na sav glas.
-Vidjela sam te na klupi...
-I u čemu je problem?
-Činila si se tako slabom.... način na koji si sjedila... prekrivala oči rukama...
-To se nije dogodilo, lažljivice jedna mala!
-Tvoj glas se svako malo mijenja; prvo samouvjereno-ubojito, zatim slabašno, pa sad opet...
-To samo ti tako misliš! -Upadne joj Marilyn u rečenicu vrišteći - Bježi dok me netko nije vidio s tobom!
Katja je još samo trenutak smireno stajala, a zatim ju je Marilyn odgurnula, od čega je Katja skoro izgubila svu svoju ravnotežu...
Bez i jednog pogovora, Katja je odmah dala svojim petama vjetra. Bila je potpuno zbunjena; nije više znala što da misli o njoj, i kako da se ponaša prema njoj.
-Možda ima podvojenu ličnost…-Pomisli Katja, no to je samo još jedna u nizu od mnogobrojnih ideja koje su ubrzo pale u zaborav. Dok je trčala između zgrada kao nikada do sad, spotaknula se o nešto vrlo tvrdo zatrpano u snijegu, te se srušila. Ustavši se, na tren je nastavila trčati u prvobitnom smjeru, a zatim stala razmišljajući.
-A možda da se sada vratim? -razmišljala je Katja. -Ali što ako me opet uhvati kako ju uhodim, što ako ima istine u onome što je pričala? -I dalje se zapitkivala, hodajući natrag prema Marilyn iako još nije bila sigurna u svoje postupke. Požurila se natrag prema umobolnici, te nakon par minuta stigla, no ovaj put s više opreza nego li malo prije kad ju je uhvatila, sakrivši se iza jednog od mnogobrojnih automobila.
Tamo više nije bio nitko, no Katja je odlučila da će sačekati još koji trenutak… Čekajući nije uočila niti jednu živu dušu kako se kreće. Vladao je mir i tišina… sve je bilo tako mirno, snijeg je polako padao… sve dok se u umobolnici najednom nisu sva svijetla 'rasplamsala'. Katja je pozorno promatrala sve što se zbiva, bivajući spremna na bijeg u bilo kojem trenutku. Prošlo je par trenutaka, a potom je netko iskočio kroz prozor, vrlo brzo te vrlo spretno, poput crne pantere, uz to bila je vječito u crnom… nastavila je trčati kroz sve te grmove, izvadila torbu iz snijega te nastavila prema ogradi koju je i preskočila. Dok je pretrčavala cestu, Katja se okretala oko auta na suprotnu stranu od Marilyn, a kad se zavukla među zgrade, Katja se ustala te nastavila ju uhoditi, kroz sve te visoke zgrade, no ipak bivajući na oprezu. Marilyn je trčala sve sporije i sporije, sve dok nije potpuno stala da se odmori, a potom se doslovno srušila na snijeg. Promatrajući sve iza jednog ugla obližnje zgrade shvatila je da Marilyn i nije tako jaka osoba kao što se predstavlja da je.
Dok je ležala u snijegu i jecala, dogodilo se nešto jako zbunjujuće. Polako je podignula pogled i ugledala ono čega se najviše bojala. Prema njoj je stizala Sonja, na što se Katja u prvi tren razveselila jer je iz nepoznatog razloga nestala dok su izlazile iz škole, no smiješak na Katjinom licu je vrlo brzo nestao…
Iz Sonjinih očiju je isijavala mržnju prema Marilyn. Stajala je s rukama na bokovima i ubojitim pogledom je gledala u nju.
Marilyn joj se prva obratila, no pretiho da bi išta doprijelo do Katje. Izgledalo je kao da su se cijelo vrijeme svađale, i tako nekoliko minuta sve dok Sonja nije vrisnula toliko glasno, da je to sve zabrinulo te još dodatno zbunilo Katju, jer tako što nikada nije slutila da može izaći iz Sonje:
-Ustani se, kukavice… Sve si ti kriva!- izdere se Sonja. -A potom ju ošamari toliko jako da se Marilyn srušila natrag na pod, ali se odmah ustala te je Sonju oborila sa nogu. To je bila prava tuča između njih dvije, od koje se nitko nije htio predati kao gubitnik… Katja je stajala vrlo zbunjena zbog svih tih događaja zapitkujući se; dal da pobjegnem, dal da se umiješam i razdvojim ih, dal da pozovem policiju… Niti jedna od njih dvije nije pokušavala smiriti onu drugu, činilo se kao da se bore do smrti, a Katja od silnog razmišljanja nije poduzimala baš ništa sve dok nije prošao auto iza nje, ali ne bilo koji auto, već auto njezinih roditelja što ju na sreću nisu primijetili. Odlučila je pobjeći iz ovog kvarta, te se okrenula trčeći prema svojoj kući. Trebalo joj je samo par minuta do kuće, ali njezini roditelji su bili brži; zatekla ih je pred ulazom, u koji su i ušli, no i Katja je za njima ušla, opravdavajući se kako je samo nahranila jadnu mačku koja je bila toliko glasna da je probudila cijelo susjedstvo, što su joj i povjerovali bez pogovora.
Kako su sati prolazili tako se i Katja smirila, ali i dalje joj nije bilo jasno, kako je Sonja uspjela pronaći Marilyn, te ono najvažnije zašto su se potukle… Već je bilo vrlo kasno, roditelji su već zaspali, a i Katja je ležala u krevetu razmišljajući. Tišinu je najednom probudio glasan zvuk mobitela, za što se Katja uplašila da će se njezini roditelji probuditi. Odmah je stišala taj zvuk te potom pogledala u ekran, što ju je iznenadilo jer je zvala Sonja...