White Tiger

Po završetku sata svi su izlazili iz učionice, pa tako i njih dvije. Prolazeći kroz hodnike pazili su da ih Marilyn nebi slučajno uhvatila, a Katju je cijelo vrijeme oblijevao hladan znoj jer je za svaku drugu curu pomišljala da je upravo Marilyn. No od nje, zapravo ni traga ni glasa.
-Što misliš, koji je njen sljedeći potez?- Upita Sonja Katju, gurajuči se iza Katje prema izlazu među stotinjak učenika.
-Ne znam! Možda me danas samo htjela zaplašiti. Ali kad se sjetim jučerašnjeg događaja, neznam koliko je ona spremna daleko ići. Možda da ipak još nekom ispričam ovo? Možda bi bilo najpametnije popričati sa razrednicom za savjet? Kvragu! Ali što ako oni zaključe da ja lažem? Tad bi mi se još i osvetila... Zar ne?-Priupita Sonju koju je izgubila u gužvi, tako da ju je odlučila pričekati vani. No, dočekala bi Sonju bez problema da nije napokon ugledal Marilyn naslonjenu na ogradu vani. Katja se odmah okrenula i nastavila se gurati, ali u suprotnom smjeru od vrata što je bilo puno teže. Kad se napokon uspijela izvući iz mase, sakrila se iza stepenica.Ostalo je još samo par učenika na izlazu, no Marilyn je, čini se, opet nestala.
Katja je odlučila sačekati još par minuta prije nego što i ona pobjegne iz ove škole, gdje je i odlučila nazvat Sonju na mobitel, ali nakon što je utipkala njezin broj, odzvonilo je samo dva puta i veza se prekinula. –Ne sad!-reče Katja histerično. Otipkala je ponovno njezin broj, ali mobitel je bio ugašen. Prošlo je puno više od nekolicine minuta...
***
Tres! Katja je pročirila i imala je što zanimljivo i vidjeti: čistačica je zatvorila i zaključala školska vrata izvana. Što bi značilo, da je najvjerojatnije ostala sama u školi.
Razmišljala je da pozove svoje roditelje ali kad bolje razmisli, tad bi bila još mjesecima u kazni, a Sonji je i dalje ugašen mobitel, stoga je Katja shvatila da joj je jedini izbor izvući se sama...
Hodnici su bili potpuno prazni i mračni, a učionice su sve bile zaključane na njeziu žalost jer bi jedino tamo mogla pobijeći kroz prozor, jer su jedino tamo prozori 'normalni', dok u svim hodnicima i u glavnoj hali se prozori mogu otvoriti samo na kip. Iz glavne hale proilazi četiri hodnika, dva se nalaze ljevo koja vode isključivo prema učionicama, a dva desno koja osim što vode prema učionicama, jedan od njih vodi i prema dvorani. Tako se isto nalazi i na prvom katu, osim što jedan umjesto dvorane vodi u svlačionice i tavan, koji se nalaze iznad dvorane. I Dakako, ispod stepenica što vode na kat, nalaze se i stepenice što vode u podrum, također zaključan.
Nakon sat vremena pretraživanja po mračnim hodnicima jedino je porta bila otključana, koja nema ni jedan jedini prozor. Katja je već bila izmorena, stoga je napokon sjela na hladne stepenice, gdje je svijetlost i dalje dopirala izvana. Škola je bila relativno nova, a svijetlo u hodnicima i u glavnoj hali se može upaliti jedino iz podruma, tavana i iz porte, no u porti taj ormarić je bio zaključan, a tavan i podrum su na vratima još imali i lokot. Nakon pet minuta sjedenja i razmišljanja, krenula je prema jednom od dva osvjetljena aparata za kavu, što se nalazi na katu.
Zadnje kovanice što su ležale na samom dnu torbe, izvadila je i ubacivala jednu po jednu u aparat. Najednom je začula nečiji korak. Zaledivši se pred aparatom, srce joj je ubrzano lupalo, no to je bilo jedino što je čula, stoga je pomislila kako je to možda samo neka metla ili nešto slično, što je moglo pasti. Nakon što se smirila, ubacila je preostale dvije kovanice, kad najednom se aparat ugasi što ju je opet šokiralo. Pogledala je i desni aparat koji se isto tako ugasio, tako da je gore bio potpuni mrak. Jedino na krajevima hodnika je dopiralo još nešto svijetlosti. Što bi značilo da je netko morao spustiti prekidač koji obuhvaća cijelu školu. Tad najednom se opet začuje još jedan korak, baš isti onakav kao malo prije, zatim još jedan, pa još jedan, sve glasnije i glasnije... Katja se sakrila desno iza aparta, i sačekala još par minuta, dok koraci nisu potpuno utihnuli. Katja više nije mogla strijepit u toj hladnoći na tom mjestu, stoga se odvažila i krenula prema dolje u glavnu halu. Dolje je bila potpuna tišina sve dok se nije čuo još jedan korak, što je prouzrokovalo Katjino biježanje u portu i sakrivanje ispod stola. Koraci su bili sve glasniji i glasniji a Katja je ukipljeno čučala sve dok ti koraci nisu ušli u portu.