Droga nasa svakdasnja..
|
Danas sam ustao oko 6 sto mi inace nije navika.. morao sam ici na ispit, koji sam uspio nekako past.. Jos mi nije jasno kako ali eto, dogadja se.. neg, da predjem na temu.. Potaknut koncertom koji se sinoc odrzao u Varazdinu. Dobro je da se takve akcije provode, jedino bi ih trebalo biti vise, izvodjaci su svoj posao obavili solidno (ipak moram pohvaliti Josipu Lisac, Atomsko skloniste, i naravno Akija i Karolinu!). Nekad davno klinci kada su isli raditi "nepodobztine" ukrali su dedi duhan, pa ga pusili, poslje su se krale cigare,a nakon toga se vise nisu krale vec kupovale.. Mislim da je danas doba kada se na ljude koji puse gleda poprilicno negativno, i tako treba biti, a oni koji ne puse trebaju biti ponosni.. no javlja se drugi, mnogo gori problem.. droga.. danas djete od 12ak godina hoda kvartom sa jointom u ruci, i serifuje okolo. Tko je tu kriv? roditelji? njegovo drustvo? drustvo opcenito!? Ja bih rekao - sve to zajedno..Govore pocnes sa jointom zavrsis sa iglom.. Ne nuzno, ali mnogo veca mogucnost, nego da ne pusis ni travu. A zasto riskirati? Zapravo ni ne riskiramo, jer nismo ni svjesni mogucnosti i mogucih posljedica.. Moj prvi susret sa drogom.. imao sam nekih 16ak godina.. Poceo sam slusati techno, pa sam lagano poceo ici i na partye, nudili su me no ja dobar decko naravno nisam prihvatio.. sve do jednom.. te sam noci sreo starog prijatelja iz djetinstva, napricali smo se, i on mi je ponudio.. ja iz prva nisam ni znao sta mi je ponudio, reko nema veze, valjda je trava, bum probo samo da vidim sta je i kako je i necu vise.. no eto, nije bila trava.. bio je speed.. Posto sam bio zbunjen i izgubljen, bilo mi je nekako cudno reci kad je on to vec donio i potego, reci ne. Eto to NE mi se sada tolko cini banalno i smjesno, ali tada nije bilo.. I nista, ja to potegnuo, vidio kakvi su ucinci i rekao sam samome sebi to mi je prvi i zadnji put.. No nakon kojih mjesec dva sam probao i XTC, to mi se vise nekako svidjelo, do tada sam vec odprilike bio u drustvu u kojem je svima normalno da si koji put "potegnu" i progutaju koji "bonkas", do tada sam za te ljude mislio obicna "normalna" ekipa..tada su mi se isto cinili normalnima.. i mic po mic, ja poput sunca stojim u sredini sustava, a droga se okrece oko mene..To je sve prestalo kada su mi starci nasli nekoliko tableta koje nisam dovoljno dobro sakrio..Tada sam izgubio svo povjerenje koje su imali u mene, i sada se trudim iz petinih zila to povjerenje povratiti, ali mislim da nikada necu uspjeti..Danas mi je jako drago, sto nisam cesce "potegnuo" taj speed i sto sam progutao ukupno 10ak tableta XTC-a, ne vise (zbog toga nisam imao problema sa prestajanjem) Sto bi bilo nisam mogao prestati.. ili da mi nisu dom nasli? tko zna mozda bih sada bio negdje na cesti, trazio koju kunu.. no ne ko' starceki za pivu.. neg za iglu.. Po skolama se djele razlicite brosure i takve stvari, no ja mislim da su to pizdarije.. svaki roditelj moze naci neki od "simptoma" i onda postati paranoican, a mozda za to nema razloga..a opet s druge strane, necije djete moze imati sve navedene simptome, ali roditelji odbijaju vjerovati da je uopce moguce da se njihovo djete drogira.. A kako onda stati tomu svemu na kraj? Ne znam..Mnogo toga bi trebalo biti drugacije u cjelokupnom drustvu kako bi se tomu stalo na kraj..za to je mozda prekasno..no treba se nadati.. |
