|
|
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sva bol na svijetu pripada čovjeku,a čovjek njoj.
Ako se želite javiti moj e-mail je: white_moonlight@net.hr
Pitate se kako se zovem..?
-nije bitno!
Pitate se kako se zovem..?
-nije bitno!
Pitate se kako se zovem..?
-nije bitno!
Živim u svijetu mašte!
Volim apstraktno!
Mrzim laž!
Želim život bez granica, želim sklad, mir, savršenstvo...
Najviše od svega:
Želim naučiti hodati po oblacima!
Lopov
Tiha je noć, samo vjetar šumi.
Bijela svjetlost mjesečine ulazi u tvoju sobu.
Sklopljenih očiju spokojno spavaš.
Koliko mi fališ ti ne slutiš.
Ulazim nečujno uz pratnju magle,
Kroz otvoren prozor šuljam se k`o lopov.
Želim te oteti noćnoj idili,
Želim te imati samo za sebe.
Nosim te na rukama i milujem nježno ti lice.
Ti se nesvjesno smješiš.
Sanjaš nas.
"Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj."
(Albert Camus)
Zašto je pravog prijatelja tako teško pronaći?
Zašto te on, kad ga pronađeš, barem jednom iznevjeri?
Može li "trokut prijateljstvo" funkcionirati?
Vratila sam se s mora već prije tjedan dana. I bilo je odlično s moje dvije best frendice.
No, nisam uspjela ništa napisati.
Ove dane ne izlazim, ne pričam s prijateljima, samo sjedim, čitam, razmišljam...
One me ne shvaćaju. Kada nešto kažem, izvrnu moje riječi. Osjećam se kao da nemam pravo govoriti. Kažem "da", one to shvate kao "ne". Ja ne smijem podizati glas, ne smijem im odbrusiti, ne smijem bit (samo malo) nabrijana i odmah me osuđuju. Izigravaju žrtve.
Dok one to jedna drugoj stalno iznova čine.
Ne možeš protiv dvije koje su nekad bile jedine, nije postojao trokut.
I zahvalna sam im što su me primile k sebi kad mi je bilo teško, što me uključuju u sve, ali opet osjećam se kao treća.
Kako da taj osjećaj nestane?
Sad sigurno, prema mojim riječima, mislite da ih nisam vrijedna. Ali nije tako. Sve im mogu reći, mogu im se rasplakati na ramenu... Želim im biti prijateljica, ali opet ne želim se gurati gdje mi nije mjesto.
I nisam!
Pustila sam njih da same odluče hoće li mi se javiti, hoće li me pozvati van i hoće li se i dalje družiti sa mnom. Na njima je red. Ja više nemam snage i trudila sam se dovoljno.
Dragi čitatelji,
STIIIIIIIŽEM!
