´Hiljadu noći mora proći da zaboravim te ja..
hiljadu dana u vodu će pasti kada ću znati da
bez tebe mogu ja..
Mnogo priča si mi ispričao,
ja dalje sanjam o njima..
ali kraj napomenuo mi nisi..
sve se zbilo iznenada..´

´Nema te..
Od tog trena sunce više ne grije, zvijezde
više nisu sjajne, mjesec više ne sija kao
nekada, vjetar je postao nekako hladan i
grubog dodira, zemlja nije toliko draga,
a ljudi nekako okrutniji..

A znaš moje oči više ne sjaje kao onda
kada si ti stajao kraj mene..
Više nema tog osmijeha ujutro
kao onda kada sam znala da si ti
onaj kraj kojeg ću se probuditi jednom..
Sve je i bilo jednom,
jedna zajednička priča, jedno nebo,
jedno sunce i ..
I jedni mi .. ´

Malo kasnim sa postom, nisam imala vremena,
na rehabilitaciji sam jos jedan tjedan jer sam bila
na operaciji.. hvala vam na dragim komentarima
u proslom postu..
Imam jednu novost.. Upoznala sam jednog dragog
momka i zavrsili smo u vezi.. svida se on meni,
no nije to to, moje srce ima jos uvijek onaj koji
je otisao, kao da je ponjeo jedan dio mene sa sobom
sjebano zar ne?
I neznam sto da radim jer koliko god da mi je simpatican,
i drag novi decko (btw zove se josip) jos uvijek mi
fali onaj konj :// neznam jel sam ispravno postupila
stoga savjet dobro dode :)