Sto uciniti kada gledas osobu koju volis najvise
da odlazi zauvijek od tebe?.. Kada odlazi negdje
daleko i znas da se vise nikada necete vidjeti...

Stojis tamo i nemozes se pomaknuti, noge su
ti se ukocile i jednostavno nemozes napraviti
korak , nemozes cak ni izustiti rijec.. dok ipak
gledas svoju voljenu osobu kako koraca i odlazi,
bez pozdrava, bez posljednjeg poljubca i posljednjeg
zagrljaja..

On je odlucio napokon krenuti dalje, dok ja jos uvijek
stojim na istom mjestu i cekam.. Mozda se jednom
ipak odluci vratiti.. I ako dode, ja cu uvijek biti tu.. na
istoj adresi..

"Svi smo mi ljudi ali rijetko tko od nas je čovjek."

Previše boli, razočaranja, odlazaka dragih ljudi,
svi ti lijepi trenutci koji su ipak postali samo pepeo,
previše je nepravde i beznačaja, raznih prevara i
laži., ali čemu sve to?

Svi traže da se svijet promjeni a nitko se ne zagleda
u svoju vlastitu dušu jer ipak najlakše je prebacivat
svu krivicu na druge ljude...

Od nekud se treba započeti, a to je sa vlastitom naravi,
jer ipak ukoliko promjenimo svoje greške možemo
biti primjer i drugima..

Ali zašto nitko to onda ne radi?