Svi su se pravili važnima, iako su bili okovani željeznim lancima. Mislili su da je najveća faca onaj tko najviše zveči lancima. I zaista, to im je davalo status i oni s manjim zvečanjem bi tresli svoje udove pognute glave sve dok njihovo zvečanje nije utihnulo i čulo se zvečanje dvojice trojice što su se natjecali. Natjecanje je postalo intenzivno, tako da su nakon početne buke počeli stvarati melodije. U početku su bile primitivne s mnogo greški, međutim s praksom su počeli shvaćati obrasce kreiranja tonova, tako da su zatvorenici s najvećim statusom stvarali prekrasne i složene melodije. Postepeno su počeli se zajedno nadopunjavati i pozivati one klonule da im se pridruže. Nakon što bi ih podučili kreiranju tonova željeznim lancima kojima su okovani počeli bi stvarati simfonije. I pognuti su polako dobivali hrabrost i shvatili bi da iako nemaju snagu za konstantno zvečanje, imaju sposobnost proizvesti bolje tonove i smisliti ljepše melodije. I to im je poboljšalo status, toliko da su u primatu smjenili one što su na početku kada je vladao kaos bili vodeći u skupini. Sila više nije bila važna, već kreacija. Kreativni više nisu niti morali zvečati već bi samo izdavali naredbe ili bi tu i tamo izveli solo numeru na zadovoljstvo svih zarobljenika. Bili su toliko puni sebe da su zaboravili zašto su uopće u ovoj pećini, zaboravili su da su zarobljeni i da je sva ta muzika koju stvaraju samo zamjena za slobodu. Tako su si stvorili svijet privida i u potpunosti zaboravili svijet iz kojeg su izgnani gdje su se mogli slobodno kretati. No, ponekad, jutrima nakon buđenja, umorni i izgladnjeli prisjećali bi se života u kojemu su se mogli slobodno kretati i stvarati bogatije melodije koje nisu ovisile samo o željeznim karikama lanaca kojima su okovani i čak bi im prvi zvuk njihove simfonije bio zvuk koji para uši i s vremenom im je postalo dosadno. Počeli su žuditi za drugim osjetima, drugačijim tonovima, dodirima...uglavnom raznovrsnosti koju pruža slobodno stanje. Stoga su neki od njih prestajali zvečati lancima bez obzira što im je to smanjivalo status. Počeli su prezirati one s velikim statusom, ne zbog zavisti, već zato što su toliko glupi da ne vide da su zarobljeni, okovani u ovoj spilji i da je ta muzika što je proizvode lancima samo privid, samo sjena zadovoljstva kojem mogu imati. Osim toga, ta muzika je sputana lancima, a to što je sputava je i proizvodi i sigurno, mislili su, može se stvoriti još bolja muzika koju ne proizvodi ono što sputava. Pojedinci su se počeli namjerno izgladnjivati, tako umirati kako bi prekinuli iluziju, dok su drugi svim silama nastojali razbiti lance, ali to je izazvalo samo zvečanje. Ipak to zvečanje koje je težilo slobodi je remetilo harmoniju ostatka zarobljenika, koji su počeli pljuvati po onima što su remetili. No oni se nisu dali i remetili su i neki najizdržljiviji su uspjeli slomiti karike i pobjeći iz spilje u slobodan svijet, dok bi drugi slinavi klonuli i umrli ili se ponovno pridružili harmoničnoj iluziji koji su proizvodili oni s najvećim statusom. Ali oni što su uspjeli slomiti lance su izlaskom iz pećine ugledali svijet krcat slobode i shvatili da je jedini razlog njihova zatočeništva bio taj što su sumnjali da je apsolutna sloboda moguća. Ovako bi mogla zvučati nesputana muzika |
< | veljača, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |