Whisky bar
To see a world in a grain of sand
And a heaven in a wild flower,
Hold infinity in the palm of your hand
And eternity in an hour.
William Blake (1757-1827)
08.01.2008., utorak
Pankerskih trideset
|
Večeras u 20 sati na 98,4 MHz - Svid radio - ide treća epizoda moje emisije pankerskih trideset. Eto kako dugo nije bilo posta, stavljam ovaj multimedijalni za dobru zabavu. U drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća Britanija se našla u velikoj gospodarskoj krizi. Posljedica toga je bio sve veći jaz među klasama što je kod mnogih mladih ljudi ostavljalo dojam besperspektivnosti. Popularna muzika je bila pompozna. U svom zenitu je bio virtuozni simfo rock koji je tekstovima bježao od surove realnosti, pa su se tako mlađe generacije sve teže identificirale sa simfo bendovima. Kao rezultat pobune nastao je punk koji je tekstovima konačno dodirnuo stvarni svijet, a muzičkom jednostavnoišću je omogućio bilo kome da sastavi svoj bend. Scena se razvila u dučanu robe imena «SEX» Malcolma McLarena i modne kreatorice Vivian Westwood, gdje su se okupljali članovi Pistolsa i Clasha te u klubovima The Roxy i 100 club. Magazine - Shoot by Both Sides Sex Pistols Jesu li Sex Pistols samo kopija New York Dollsa, odnosno konačni rezultat onoga što je McLaren od Dollsa htio učiniti? Vjerojatno bi bilo tako da nije bilo Johnny Rottena. Iako bi on za veličanje njegove persone rekao «Nevermind the bollocks», osoba koja je napisala stih «I am an antichrist, I am an anarchyst» zaslužuje određenu hvalu, koliko gode se Glenn Matlock, autor većine muzike i prvi basista Psitolsa, protivio navedenom stihu. Legenda kaže da je Rotten uletio u bend kada ga je McLaren vidio kako se šeće u majici Pink Floyda iznad čega je rukom bilo dopisano «I hate». Takav antivirtuozni muzički stav definirao je punk kroz muziciranje Sex Pistolsa. Drugim riječima, povratak rock muzike njezinoj energiji kroz jednostavnost. Osim toga, Rotten nije pisao tekstove o ljubavi poput New York dollsa, već je svom silinom tekstovima napadao tadašnje britansko društvo i do tada nedodirljivu kraljevsku obitelj. Tako su pistolsi na obljetnicu kraljičine krunidbe zaplovili Thamesom i sa svog brodića puštali njihov singl «God save the Queen». God save the Queen Pistolsi su dodatno šokirali britansku javnost nastupom na Bill Grundy showu, kamo su propisno ispičkarali voditelja. Zato im je niz nastupa bio otkazan, ali legenda o punkerskom buntu i antikonformizmu je stvorena. Dovlačenjem Sid Viciousa u bend na bas gitaru, umjesto autora muzike Glen Matlocka, stvorena je još jedna legenda. Viciousa je bas gitari neuspješno pokušao naučiti Lemmy iz Motorheada. Neuspješno, jer naprosto Sid, prema Lemmyevim riječima, nije imao talenta. Ali imao je karizmu, no zato je većinu bass dionica na albumu «Never Mind the bollocks, here's the Sex Pistols» koji izlazi 28. listopada 1977. godine,odsvirao gitarista Steve Jones. Osim njega dio dionica je odsvirao i bivši basista Glenn Matlock. Početkom 1978. godine Pistolsi odlaze na turneju po jugu SAD-a, gjde su šokirali tamošnju konzervativnu publiku. Zadnji koncert su održali u San Franciscu, a koncert je Rotten zaključio riječima «Imate li osjećaj da su vas prevarili». Tri dana kasnije, 17. siječnja 1978. godine, Rotten napušta bend. Oststak benda putuje u južnu ameriku u psjet odbjeglom britanskom kriminalcu Ronnie Biggsu i snimaju film i album «The great Rock and roll swindle». Sid Vicious nakon utamničenja zbog optužbe za ubojstvo svoje djevojke Nancy umire od overdosea 2. veljače 1979. godine. Pistolsi se raspadaju, a ponovno će se okupiti 1996. godine kada započinju sa turnejom. Silly thing THE CLASH Sa djelovanjem počinju 1976. godine. Bend formiraju Joe Strumer, Mick Jones i Paul Simonon. Ime bendu je dao simonon jer se riječ Clash stalno ponavljala u novinama koje je čitao. Uz Pistolse i Siouxie and the Banshees bili su sudionici koncerta 100 Club Punk festival nakon kojega je definiran punk kao muzički pravac. Prvi nastup su imali 4. srpnja 1976. kao predgrupa Sex Pistolsima, a iduće godine izdaju prvi album The Clash. Na njemu su započeli sa mješanjem punk i regge elemenata. Njihovi tekstovi su bili obilježeni ljevičarskom socijalnom tematikom i poput večine punk bendova prezirali su simfo i hard rock zbog njihovog bijega od stvarnosti. Idući album «Give em enough rope» snimaju 1978. godine, a 1979. izdaju dupli album London's calling. Na njemu dodatno pojačavaju regge elemente što se vidi u pjesmi Guns of Brixton i početnoj London calling. Tim albumom su iskoračili izvan stereotipa punk muzike, a vrhunac ta ideja doživljava na trostrukom albumu Sandinista koji izlazi 1980. godine. Razlog tolikoj opsežnosti albuma bila je namjera sastava da sveki mjesec izdaju po jedan singl. Ime albuma ukazuje i na komunističko političko opredjeljenje benda. Naime sandinisti su bili nikaragvanska lijeva politička stranka koja je 1979. godine povela marksističku revoluciju. Na sljedećem albumu Combat rock nalazi se pjesma Should I stay or Should I go koja je vjerojatno jedna od najsviranijih pjesama benda. Mick Jones napušta bend, a posljednji album Cut the crap izlazi 1985. godine nakon problematičnog procesa snimanja. Bend se raspada 1986. godine. Guns of Brixton The Damned Damnedi nastaju 1976. godine u Londonu i uz niz raspada i ponovnih okupljanja djeluju do današnjeg dana. Karijeru su počeli kao punk bend sa snažnim utjecajem garage rocka, no s vremenom sve više postaju gothic rock bend pod utjecajem pjevača Dave Vaniana koji je već na početku karijere gajio imidž grofa Dracule. The Damned su za povijest punka važni po tome što su upravo oni izdali prvu britansku punk ploču. Radi se o singlici «New Rose» koja je izašla 22. listopada 1976. godine pod etiketom Stiff Recordsa. Oni su također izdali i prvi britanski punk album «Damned Damned Damned» 18. veljače 1977. godine. Navedene uspjehe Johhny Rotten je popratio komentarom da su The Damned bili toliko ljubomorni na Pistolse, stoga su požurili sa idanjem ploče. Naime The Damned su svoj prvi nastup imali upravo kao predgupa Sex Pistolsima. Idući album Music for pleasure producirao je Nick Mason iz Pink Floyda. Ime i izbor producenta ukazuje da se grupa nije željela zadovoljiti djelovanjem isključivo unutar punk okvira, no album je doživio negativne kritike i lošu prodaju pa Stiff records prekida suradnju s njima. Krajem sedamdesetih bendu se na kratko priključio i Lemmy iz Motorheada i sudjelovao je na nekim live nastupima i snimanju demo snimki. To rezultira novim albumom Machine gun etiquete koji je zvukom bliži garage rocku, no ipak na albumu nije svirao Lemmy. No sa sljedećom pločom «Black album» sastav kreće sve više u smjeru Gothic rocka. Osamdesetih snimaju još tri albuma Strawberies, Phantasmogoria i Anything. Devedesetih snimaju album «Not of this Earth», a 2001. godine snimaju album «Grave Disorder». Neat neat neat Buzzcocks Formirali su se u Manchesteru 1975. godine pod utjecajem Brian Ena i The Stoogesa. No, nakon što su pročitali intervju s Pistolsima u časopisu NME (New Musical Expres) osnivači Pete Shelley i Howard Devoto putuju u London kako bi Pistolse vidjeli uživo. Nakon toga oni organiziraju Pistolsima koncert u Machesteru. Zatim pronalaze basistu i prvi nastup imaju kao predgrupa Sex Pistolsima u srpnju 1976. godine, te sudjeluju na 100 Club punk festivalu. Osnivaju svoju nezavisnu diskografsku kuću New Hormones i izdaju EP Spiral Scratch. Nakon toga Devoto napušta bend i formira još jedan sastav koji će biti značajan za britansku punk scenu, Magazine, koji će imati hit «Shot by Both Sides». Karakteristično za Buzzcockse jest da su imali više pop elemenata od ostalih britanskih punk bendova i tekstovi su im često bili seksualno provokativni poput njihovog prvog singla za major label United Artist pod imenom «Orgasm Addict». Navedeni singl je BBC odbijao svirati, iako se dobro prodavao. No idući singl «What do I get» im je bio najkomercijalniji i dan danas je često sviran po raznim birtijama i radio postajama. Prvi album Another Music in a Different Kitchen izdaju 1978. godine, slijede Love Bites 78. i A Different Kind of Tension 1979. godine. Za vrijeme snimanja demo snimki za idući album grupa se raspada, a od 1989. godine bend se nekoliko puta ponovno sastavljao, objavljuju albume i odlaze na turneju s Nirvanom i Pearl Jamom. What do I get A do sada je bilo Television Priča o grupi Television počinje selidbom Richard Hella i Tom Verlainea, inače prijatelja iz tinejđerskih dana, iz Middletowna u New York 1970. godine. Prvo su formirali grupu Neon Boys, a 1973. godine nazivaju se Television. Uvjeravaju vlasnika novo otvorenog kluba CBGB da im da stalni angažman u klubu, tako da oni postaju prvi rock bend koji je svirao u tamo, a CBGB umjesto Country i bluegras odredišta postaje centar New Yorške punk scene. Naime, CBGB je otvorio Hilly Kristal u prosincu 1973. godine, a zbog svoje punk scene klub je imao i dodatak u imenu – OMFUG, što je značilo other music for uplifting gormandizers. Ipak teško se može reći da je Television tipičan punk bend. Naime, Hell napušta grupu nezadovoljan time što Verlaine odbija svirati njegove pjesme poput Blank Generation koje su bile pisane u jednostavnoj punk maniri, pa s nekim članovima New York Dollsa formira grupu Heartbreakers, a kasnije Richar Hell and the Voidoids koji se mogu nazvati pretečom novog vala. Za Hella se smatra da je u punk uveo modni detalj – zihericu. Tada se Television se razvija u rock bend s pjesmama srednjeg tempa i s dvije gitare od kojih svaka svira svoju posebnu dionicu. Naveden virtuozan pristup glazbi nije karakterističan za punk, pa je kasnije Johnny Rotten iz Sex Pistolsa gajio prezir prema New Yorškim bendovima smatrajući da nisu pravi, izjavivši da su to djeca bogatih roditelja koji im gupuju sjajne gitare te da u sve pjesme uvaljuju Rimbaudovu poeziju. No kako god, njihove gotovo savršene međuigre gitarama zabilježene su na pjesama poput See no Evil ili Marquee moon s njihovog istoimenog prvog albuma koji izlazi 1977. godine za kuču Elektra . Drugi album Adventure izlazi iduće godine, no zbog različitih ideja kako bi se bend trebao razvijati razilaze se. Pjesma – See no Evil Ramonesi su svakako bili čudaci. Pjevač Joey Ramone je patio od opsesivno kompulzivnog poremečaja, gitarista Johnny Ramone je bio desničar sklon nasilju, dok je basista Dee Dee Ramone navodno neko vrijeme traćio prostitituirajući se. Unatoč svim tim razlikama i karakternim osobinama prema kojim bi ih svaki moderni psiholog uspjeha otpisao, Ramones su postali jedan od najutjecajnijih sastava uopće. Njihova svirka, ubrzani rock pop do maksimuma, je bila ogoljena gotovo do samog minimuma. Bez solaža na gitarama ili bubnjevima, odnosno kako je Tommy Ramone ustvrdio: «Eliminirati nepotrebno i usredotočiti se na suštinu», Ramones su stvorili onaj zvuk i način svirke kojeg većina punk bendova danas kopira i pokazali su da za stvaranje dobre muzike osoba ne mora biti virtuoz. Ramonesi su započeli su svoju karijeru svirajući po New Yorškim klubovima CBGB i Max Kansas cityu. Često se spominje anegdota kada je tada poznati punker transseksualac Wayne County prvi put vidjevši ih na djelu rekao kako zvuče kao New York Dollsi na spidu. Ipak vremenom odbacuju glam imidž i oblače se u crne kožne jakne koje će postati, uz Dee deejevo one, two, tree, njihov glavni zaštitni znak. Prvi album izdaju 1976. godine, a do 1996. ukupno su izdali 21 album. Već prva dva albuma, Ramones i Leave Home sadrže većinu njihovih antologijskih pjesama poput Beat on the Brat, Blitzkrieg Bop, Comando i Glad to See you go. Bilo bi sad besmisleno nabrajati sve albume, stoga vrijedi još izdvojiti album End of the Century. Njega je producirao Phil Spector, osoba koja je radila s Beatlesima i koji je uperio pištolj u Dee Dee Ramonea kada oni nisu želili slušati opsesivne Spektorove zapovijedi o načinu snimanja. Nakon toga Dee Dee napušta snimanje i prema svom priznanju nije znao kako je uopće dovršen album Dee Dee je posljednji put svirao s Ramonesima na albumu Brain Drain kojeg je obilježila pjesma Pet Semetery napisana za film istog imena rađenog prema knjizi Stevena Kinga, a posljednji album Adios Amigos snimaju 1996. godine. Pjesma: Comando The Heartbreakers Za njih možemo reći da su prava supergrupa New Yorškog punka jer je sastavljena od dvojca iz New York Dollsa, Johnny Thundersa i Jerry Nolana, te Richard Hella iz Televisiona. No samo godinu dana nakon nastanka grupe, točnije 1976. godine iz nje odlazi Richard Hell. Te godine odlaze u London te sa Sex Pistolsima, The Clashom, The Damnedima i Buzzcocksima promoviraju tzv. Anarchy turneju. Nakon toga snimaju album LAMF koji izlazi 3. listopada 1977. godine. Iako su kritičari pohvalili pjesme i muziku, mana albuma je bio loš miks. Imidž benda se najbolje može isčitati u pjesmi Chinesee rock, koju supotpisuju Dee Dee Ramone i Richard Hell, a svoju gubitničku stvarnost najbolje su prikazali u pjesmi Born to Lose. Nakon povratka u New Yorku u snimaju «Live at Max's Kansas City» na kojem se nalazi pjesma London Boys kojom ismijavaju Sex Pistolse i osvećuju im se za njihovu pjesmu New York, kojom su Pistolsi, jeli....sprdali njih. Bend se povremeno okupljao sve do smrti Johnny Thundersa 1991. godine. Pjesma: Born to lose Blondie I Priča o Blondie započinje s New York Dollsima. Naime, Chris Stein se 1970. godine seli u New York s ciljem da se priključi bendu koji liči na New York Dollse. U bendu The Stilettos upoznaje bivšu Playboyevu zečicu Deorah Harry s kojom započinje ljubavnu vezu. Stein i Harry formiraju svoj bend, a 1975. godine sastav su nazvali Blondie zbog povika koje bi kamijondžije dobacivali Deborhi. Blondie redovito nastupaju u CBGB-u i 1976. godine izdaju svoj prvi album. Drugi, Plastic letters izlazi iduće godine, a njihov najznačajniji album Parralel lines izlazi 1978. godine. Singl s albuma «Heart of glass» je karakterističan po tome što se po prvi put disco pomješao s punkom. Razlozi za to su njihova inspiracija Kraftverkom, ali i ritmom iz disco pjesme Bee Gee'sa Staying alive. Drugi singl je bila više rock pjesma One way or another. do 1982., kada se razilaze, izdaju još tri albuma, no Parralel lines ostaje onaj koji je obilježio bend zbog kombinacije punka, novog vala, disca i reaggea. Ponovno se okupljaju 1997. godine, a album izdaju 1999. godine, u međuvremenu Harry je snimila nekoliko solo ploča i glumila u nekoliko filmova poput Videodroma Davida Cronenberga. Pjesma: One way or another Talking Heads se okupljaju 1974. godine u Školi dizajna Rhode Island. Odlaze u New York i u CBGB-ju sviraju kao predgrupa Ramonesima. Ubrzo skupljaju sljedbu i 1977. godine izdaju album. Poput grupe Blondie svoj početni punk zvuk obogaćuju s različitim utjecajima od funka, art rocka do world musica. Na prvom albumu Talking Heads: 77 se nalazi pjesma Psycho killer kojom je David Byrne pokušao dočarati misli serijskog ubojice. Tu pjesmu je do sada obradilo mnoštvo bendova, što ukazuje na utjecaj koji je sastav imao. Iduće godine započinju suradnju s Brian Enom. Suradnja je potrajala do 1982. godine i rezultirala albumima More songs about bilding and food, Fear of the music, Remain in light kojim počinju koristiti elemente worl musica pod utjecajem Fele Kutia. Do raspada benda 1991. godine izdali su još četiri albuma. Pjesma: Psycho Killer Patti Smith spojila je beatničku poeziju s rockom i upoznala tadašnju američku mladež s francuskom simbolističkom poezijom. Rođena u Chicagu u siromašnoj obitelj, pa je kao mlada radila u tvornici. U New York stiže 1967. godine i postaje čest gost u klubovima Max's Kansas city i CBGB. Tamo počinje nastupati s Wayne Countyem i Allen Lanierom iz grupe Blue Oyster Cult. Radila je i kao rock novinarka za magazin Creem. Prvi singl «Hey joe/Piss factory» snima 1974. godine, a iduće godine izlazi joj prvi album Horses. Na njemu se nalazi obrada pjesme Van Morrisona «Gloria» koju otvaraju njezini stihovi «Jesus died for somebodies sins but not mine» koji su jedne od najpoznatijih u rocku. Idući album Radio Ethopia je još siroviji što odražava sve veću popularnost punk muzike. Album Easter snima 1978. godine. To joj je najkomercijalnija ploča jer se na njoj nalazi hit singl Becouse the night koju je napisala zajedno s Bruce Springsteenom. Do kraja sedamdesetih snima još album Wave. Započinje vezu s bivšim gitaristom MC 5-a Fred the sonic Smithom, s kojim osniva obitelj. Povlači se sa scene do 1988. godine kada izdaje album Dream of life. Do 2007. snima još šest albuma, a upravo je ona 15. listopada 2006. svojim tro i pol satnim nastupom zatvorila klub CBGB, a njezinom pjesmom Glorija završavamo emisiju posvećenu bendovima koji su djelovali u navedenom klubu. Večeras u 18:30 na 98,4MHz emisijom "Punkerskih trideset" započinjemo serijal kojim ćemo obilježiti tridesetu godišnjicu punka. Punk je svojim minimalističkim i agresivnim pristupom muzici, kritikom vladajućega političkoga i društvenoga sustava preokrenuo svijet naglavačke, barem na dvije, tri godine. Iako se kao početak uzima djelovanje Sex Pistols-a ili The Clash-a, jedan od prvi bendova na kojeg se zbog pristupa muzici i društvu može naljepiti punk etiketa nastaje već početkom 60-ih. To su The Sonics, a slijede MC 5, The Stooges i New York Dolls. The Sonics Bend započinje s djelovanje 1960. godine u gradu Tacoma država Washington, ali karijera im se počinje razvijati 1964. kada Gerry Roslie počinje pjevati glavne vokale. Tada izdaju svoj prvi singl The Witch, koji postaje popularan među lokalnom omladinom. Često ih se nazivaprvim punk bendom zbog njihovih agresivnih pjesama i prljave produkcije. Prvi album Here are the Sonics snimaju snimaju 1965. godine s minimalističkim pristupom produkciji tako da su sve pjesme snimljene na dva kanala, a bubanj je bio ozvučen samo jednim mikrofonom. Takva produkcija je doprinjela njihovom žestokom i sirovom zvuku za tadašnje doba, što će bitno utjecati na kasnije bendove poput MC 5, Stoogesa i New York Dollsa. Drugi album Boom izlazi 1965. godine, čime započinje vrhunac njihove karijere. Nažalost to ih je razmazilo je pa su u Hollywoodu snimili ispolirani album Introducing the Sonics snimljenim u, za kojeg je bend kasnije utvrdio da se radi o najgorem smeću. Između 1966. i 68.godine bend se raspada jer članovi ili odlaze na faks,ili u druge bendove, a saksofonist Rob Lind je bio pilot u Vijetnamskom ratu. Kratko se okupljaju 1972. godine i do 2007. su odbijali sve nagovore jer su smatrali kako nemogu opravdati očekivanja svojih ljubitelja. Pjesma: The Witch MC 5 Nastaju 1965. godine u gradu Lincoln Park kraj Detroita. Prvo su se nazvali Motor City Five prema nadimku za grad Detroit, a kasinije ime skraćuju u MC 5. John Sinclair, postaje im menađer 1967. godine. Bio je jazz kritičar i vođa političke organizacije White Panthers party čiji je program bio totalni napad na prevladavajuću kulturu putem seksa, droge, rock and rolla, kako bi se broili protiv kapitalizma. Sinclair upoznaje grupu s free jazzom, a tekstovi joj postaju sve više politički angažirani. Prvi album Kick out the jams je snimljen uživo u Detroit theatru 30. i 31. listopada 1968. godine. Zbog pokliča «Kick out the jams motherfucker» mnoge prodavaonice ploča i radiostanice bojkotiraju grupu, što rezultira slabom prodajom albuma, pa im diskografska kuća otkazuje suradnju. Tada potpisuju ugovor s Atlantic recordsom i snimaju album Back in the USA, koji je znatno utjecao na grupu The Clash. Ostaju bez podrške svog menađera koji je dobio devet godina zatvora za psojedovanje dva jointa, pa za njegovo puštanje koncert organizira John Lenonn. Treći album High Time je bio spoj prva dva albuma i može se reći njihov najbolji, no podbacuje u prodaji i Atlantic records otkazuje suradnju, a grupa se raspada 1972. godine. Pjesma: Kick out the jams The Stooges Nastaju 1967. godine u gradu Ann Arbor. Sastav je osnovao James Osterberg poznatiji kao Iggy Pop. U početku su se zvali Psychedelic Stooges, no svoj utjecaj u razvoju punka ostavili su kao The Stooges. Glavni utjecaji bili su im grupa The Doors i MC 5. Ugovor za prvu ploču «The Stooges», koju je producirao Johna Cale iz Velvet undergrounda, potpisuju 1968. godine s Elektrom. Imali samo pet pjesama, što nije bilo dovoljno za cijeli album, pa su ostale tri pjesme napravili u jednu noć. Na albumu se nalazi pjesma No Fun koju su kao dio svog repertoara izvodili Sex Pistols, dok je Now I Wanna be your Dog postala jedna od najobrađivanijih rock pjesama. Drugi album Funhouse izdaju 1970. godine. Iako se danas smatra jednim od najboljih rock i punk albuma, za tadašnje vrijeme bio je previše bučan i eksperimenatalan, dakle nije polučio komercijalni uspjeh pa ih diskografska kuća otpisuje. Iggy tada odlazi na odvikavanje od heroina, a Stoogesi se po prvi put raspadaju. Međutim, kako je David Bowie bio njihov veliki fan, on nanovo okuplja Stoogese i pod njegovom produkcijom The Stooges 1973. godine snimaju ultimativnu rock ploču «Raw Power». Ipak, opet se razilaze i novi album «The Weirdness» snimaju tek 2007. godine. Pjesma: Search and destroy New York Dolls Prva postava New York Dollsa se formira 1971. godine. Vuku utjecaje iz ritam i bluesa, Rolling Stonesa, MC 5, The Stoogesa i glam rocka poput Marc Bolana. Najpoznatiji su postali po svom travestitskom imiđu. Njihov fan postaje David Bowie, a prvu veću priliku imaju kada ih je sastav Faces zvao da im otvore nastup u Londonu, koji tada bio Glam rock središte. Prvi album New York Dolls izlazi 1973. godine, a pjesme poput Jet Boy i Personality Crissis postaju antologijske, a njihov provokativni stav i izgled postaje obrazac za imidž punkera. Drugi album Too Much Too Soon izlazi 1974. godine. Na njemu se nalazi pjesma Human Beeing koju su kasnije obradili Guns and Roses. Ipak, zbog problema s drogama određenog djela benda grupa stagnira. To pokušava promjeniti Malcolm McLaren koji im 1975. postaje menađer i svoj talent za provokacijom pokazuje tako što sastav oblači u crvene komunističke uniforme. McLaren će svoja iskustva s Dollsima primjeniti na Sex Pistolse, koji će postati glavni bend punk pokreta, a Steve Jones će svirati na solo albumu gitariste New York Dollsa Jhonny Thundersa. Dollsi su još funkcionirali do 1977. godine, a zanimljivo je da je 76. i77. godine u Dollsima svirao Blackie Lawless kasnije frontman metal grupe WASP. Preživjeli članovi ponovno se okupljaju 2004. godine. Pjesma: Jet Boy |
