Dekupaž ili salvetna tehnika je umjetnost dekoriranja predmeta ljepljenjem komadića izrezanog papira ili salvete uz kombinaciju raznih efekata boja, pozlaćenih listića i drugih dekorativnih elemenata. Neki običan predmet iz svakodnevnice poput male kutije ili komad namještaja prekriva se izrezanim komadićima novina (časopisa), posebno namijenjenim decoupage papirima ili salvetama. Svaki sloj potrebno je zaštititi lakom dok se sve zajedno ne stopi s površinom.

Riječ 'decoupage' potječe iz francuskog jezika, od riječi 'decouper' što znači izrezano ili rez. Smatra se da decoupage u originalu potječe iz Istočnog Sibira gdje je ova umjetnost upotrebljavana u neobične svrhe - služila je za ukrašavanje grobnica. Iz Sibira, ova je umjetnost našla svoj put do Kine, gdje se u 12. stoljeću 'cut out paper', odnosno izrezan papir, koristi za ukrašavanje raznih predmeta poput lanterni, prozora, kutija i sl.

U 17. stoljeću, u Veneciji u Italiji, trgovina s Dalekim istokom puštena je u promet i smatra se da je upravo na taj način umjetnost dekoriranja predmeta 'cut out' papirima našla svoj put u Europu.

Talijanima nije trebalo dugo da se kao narod koji je vičan umjetnosti, zainteresiraju i za ovaj oblik dekoracije. Već u 18. stoljeću, u Firenci su Talijani počeli koristiti ovu tehniku, ali i kombinirati je s drugim tehnikama kao što su ukrašavanje pozlaćenim listićima i reljef u drvetu. Ove starije tehnike već su bile korištene u izradi namještaja, okvira za slike, pa čak i kožnih korica knjiga. Neki od ovih predmeta danas su kao simbol Firence i njenih obrtnika tog doba, pravi antikviteti koje skupljaju kolekcionari. Obrtnici su koristili reprodukcije poznatih umjetničkih djela, gotovo uvijek religijske tematike koje su tad oplemenili dekupaž tehnikom. Kako je vrijeme prolazilo, dekupaž se uspio odmaknuti od religijske tematike i prebaciti se na općenitu talijansku umjetnost.

Ovdje možete vidjeti neke od antikviteta - radovi obrtnika iz Firence, gdje je korištena dekupaž tehnika:

Muzička kutija

Zidna slika

Kutija za nakit

Mislim da iz ovih linkova jasno vidite osnovne karakteristike stila tog doba i načina na koji se koristila ova tehnika. Obratite pažnju i na cijene koje povremeno mogu biti i vrtoglave. Na raznim stranicama koje se bave prodajom antikviteta i u raznim trgovinama antikvitetima, često možete naletjeti upravo na ovakve predmete, dekorirane dekupaž tehnikom, nekad davno, u Italiji.

Najpoznatija dekupažistica u povijesti bila je Mary Delany koja je u dobi od 71 godinu dosegla pravu slavu svojim umjetničkim djelima, koja je izrađivala za Đuru III. (kralja Velike Britanije i Irske, a kasnije i prvog kralja Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske koji je ujedno i otac kraljice Viktorije).

Naime, ona je u 18. stoljeću izrađivala papirnate mozaike (tako ih je sama nazvala) od salveta i ručno bojanih detalja. Njeni su radovi bili specifični po tome što je biljke prikazivala iznimno detaljno s botaničkog gledišta. Izradila je oko 1700 ovakvih djela od svoje 71. do 88. godine kad joj je oslabio vid pa se nažalost više nije mogla time baviti. Njeni radovi sačuvani su sve do danas i mogu se vidjeti u Enlightenment galeriji u Britanskom muzeju umjetnosti.

Danas se mnoge žene, a i neki muškarci bave ovom vrstom umjetnosti, a mogu reći da sam se i sama okušala u tome. Može biti vrlo zanimljivo i opuštajuće, pogotovo kad se kombinira s drugim tehnikama poput pittorica (tehnika sjenčanja koja pomaže da se decoupage ljepše i neprimjetnije stopi s podlogom - više o tome pogledajte i pročitajte ovdje, 3D elementima (strukturna pasta), upotrebom šablona, čipke, ukrasnih traka, cirkona, te raznih drugih elemenata.

Mnogi smatraju da se dekupaž ne može tretirati kao umjetnost, jer ona ne proizvodi ništa novo. Sama definicija umjetnosti je:

'osobita ljudska djelatnost čije se značenje konstituira u složenom komunikacijskom procesu između umjetnika, umjetničkog djela i publike'

'stvaralačka djelatnost osnovana na osjetilnosti i izražena pomoću govorne ili pisane riječi, glasa, linija, boja, pokreta, plastičnog oblika, konstrukcije i dr.'

Kao i u svakoj umjetnosti, i za dekupaž je potrebno imati smisla, osjećaj. Treba znati odabrati boje koje odgovaraju motivu, motive rasporediti u jednu lijepu kompoziciju, ne pretjerivati s detaljima, učiniti rad oku ugodnim. To nije nimalo lak posao, pogotovo jer -

Da bi umjetničko djelo bilo potpuno inovativno, mora biti napisano ili naslikano u potpunom paradoksu, a on ne može postojati, jer bi u suprotnom umjetnik trebao bolovati od amnezije.

Manuel Frias Martins


Izvori korišteni za ovaj post:

- https://en.wikipedia.org/wiki/Decoupage
- https://en.wikipedia.org/wiki/Mary_Delany
- http://www.dekupaz.biz/tutorijali/14-pitoriko-dekupaz-tehnika
- https://hr.wikipedia.org/wiki/Umjetnost
- http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search
- http://citati.hr/tematike-citata/umjetnost

Za kraj, evo i link gdje možete pogledati moja dekupaž djela, to su uglavnom kutije:

Ukrasne kutije

Hvala na čitanju i vidimo se neki drugi put :)

Oznake: dekupaž, decoupage, salvetna tehnika

| 10:16 | Komentari (9) | On/Off | Print | # |

Odgovaram na komentar iz prošlog posta - nešto više o polimernoj glini :)

Dakle, polimerna glina je masa slična plastelinu, lako se oblikuje (mekoća i fleksibilnost ovisi o brendu polimerne gline) i od nje možete raditi stvarno svašta - od nakita, do magneta za hladnjak, figurica itd.

Ovu masu možete naći u knjižarama i hobby trgovinama, a ima je i u Mulleru na odjelu uredskog materijala i hobi sekcije. Također, uvijek je možete naručiti iz raznih online shopova.

Jedna kockica od otprilike 30 grama košta 13-15kn, kako gdje naletite.

Polimerna glina dolazi u puno nijansi, ali može biti i bojana.

Najpoznatiji proizvođači su Fimo i Premo. Naravno, postoje još neki proizvođači, ali ja sam koristila samo ova dva pa se ne osjećam kompetentno da govorim o drugima.

I fimo i premo imaju svoje 'podproizvode', odnosno različite linije proizvoda. Tako fimo ima na primjer 'classic', 'soft' i 'effect'. Obično naziv 'podproizvoda' ima veze s izgledom ili fleksibilnošću proizvoda.

Osnovna razlika između plastelina i polimerne gline je ta da se predmeti od polimerne gline moraju peći kako bi očvrsnuli. Oni se ne moraju peći na ne znam kako visokoj temperaturi, odnosno ne peku se u keramičkoj peći kao prava glina. Obično je na pakiranju naznačeno koliko dugo treba peći proizvod i na kojoj temperaturi. Najčešće je raspon temperature između 100-130 stupnjeva. Koliko dugo ćete peći svoju glinenu kreaciju ovisi o debljini gline. Na primjer, ja sam svoje pero iz prethodnog posta pekla svega 7-8 minuta jer je jako tanko (nema ni 5mm debljine), a figuricu zmaja (bit će priložena fotografija) pekla sam oko 20 minuta.

Polimerna glina ovih brendova nije toksična i može se slobodno peći u pećnici u kojoj inače pripremate hranu. Ipak, poželjno je zaštititi tepsiju aluminijskom folijom ili papirom za pečenje kako ne bi ostali tragovi boje gline na tepsiji ili kako se glina ne bi zaljepila za tepsiju. Ja najčešće pečem na obrnutoj tepsiji, glina mi se nikad nije zaljepila, a na dno s vanjske strane hrana nema pristup tako da mi se ta metoda pokazala dobrom.

Prilikom pečenja važno je stalno biti uz pećnicu i provjeravati boju gline. Ukoliko je ona svjetle boje, može prilikom pečenja promijeniti boju u tamniju, pogotovo ako je prejaka pećnica, to jest ako je prevelika temperatura ili ako se predugo peče ili ako je predmet od gline izuzetno tanak.

Polimerna glina nakon pečenja, dok je još vruća, može biti meka i fleksibilna. To znači da ili nije dovoljno pečena ili će se stvrdnuti kako se bude hladila. Kad bude potpuno hladna, tad znate koja joj je čvrstoća. Ukoliko se pridržavate uputa na pakiranju, trebalo bi sve biti ok i trebala bi se stvrdnuti kako treba.

Ne mora se svaka polimerna glina peći. Postoji posebna 'air dry' glina koja se suši na zraku poput glinamola, a pogodna za delikatne kreacije poput latica cvjetova i slično. Nisam je još koristila tako da ne znam kakva je, ali imam namjeru isprobati je.

Važno je napomenuti da osim što možete ovu glinu oblikovati rukama - prema vlastitoj mašti ili prema tutorijalima na internetu (kojih je stvarno mnogo), možete koristiti i razne kalupe. Kalupi funkcioniraju na principu da u plastični ili silikonski kalup utiskujete glinu - ravnomjerno i dovoljno duboko da pokrije svu površinu kalupa i tad izbacite gotov proizvod iz kalupa i stavite peći. Neki silikonski kalupi čak slobodno mogu u pećnicu pa glinu pečete u kalupu, baš poput kolača :D

Ono što također možete koristiti su i teksture. Možete uzeti bilo koji predmet s izbočenim reljefom i utisnuti ga u glinu - to će joj dati lijepu dimenziju.

Ako ste ikad radili s fondan masom - tićino ili kako se već zove kod vas - jako je slično tome, samo nije jestivo i mora se peći. Oblikovanje je isto ;) Ima primjer i fondan mase tu ;)

Evo nekih mojih kreacija

Ovo je sovica napravljena od različitih nijansi polimerne gline - brend fimo. Krila (bijeli dio) su nacrtana nakon pečenja bijelom akrilnom bojom. Ovaj šarafić gore je ušarafljen prije pečenja (masa se prilikom pečenja zgusne i stvrdne i čvrsto drži šarafić). Ukoliko svoju kreaciju namjeravate pretvoriti u privjesak, lančić, naušnice - rupicu izbušite PRIJE pečenja. Bušenje naknadno može dovesti do pucanja kreacije. A to ne želite, vjerujte mi. Naučila sam na teži način.



Ova dva privjeska za ključeve - muški i ženski zmaj također su napravljeni od fima, oči,usta i točkice na trbuščićima nacrtani su naknadno akrilnim bojama.



Ovo je isto jedan zmaj, al ovaj je od fondana.



Ova torta zove se 'Zmajevo blago' i bila je rađena nećaku za rođendan. Kao što vidite - nije neka razlika u izgledu polimerne gline i fondan mase. Samo u jestivosti i tvrdoći :D

Ovo su neki privjesci za lančiće koje sam nedavno napravila. Rađeni su od crne nijanse polimerne gline, brend Premo Sculpey. Bojani su sjajnim prahom prije pečenja.









Evo, to je sve. Nemam nijedan primjer iz kalupa, ali mislim da ste shvatili kako bi izgledalo iz kalupa.

Ako imate bilo kakvih pitanja, tu sam! :)
Hvala na čitanju!

Oznake: polimerna glina, fimo, hobi

Lijep pozdrav blog ekipo! :)

Nekad davno, kad sam još bila pupoljak, voljela sam pisati blog. On još uvijek postoji negdje u bespućima blog servisa, a ja povremeno (točnije svake godine oko svog rođendana) skoknem u arhivu i čudom se čudim. Čitam, smijem se, čudim se, pustim koju suzu, sjećam se svačega i svakoga, duboko udahnem i vratim se svom sadašnjem životu. Nevjerojatno je imati priliku za takav jedan osvrt na sebe u ranijim danima.

Uvijek odem na 'odjavi se' s istim zaključkom: 'napredovala sam'.

Pa, kako sam napredovala fizički i psihički, napredovala sam i kreativno. Pa tako gotovo svakog dana imam neke ideje i vizije i na gotovo dnevnoj bazi bacam se na realizaciju koja neki put i ne prođe najuspješnije, ali važno je pokušati. :)

Uostalom, kaže se: vježbom do savršenstva!

Trenutno sam u fazi isprobavanja polimerne gline. Izradila sam nekoliko komada nakita za sebe. Moram priznati da sam ostala iznenađena koliko ljudi primjećuje kad nosim nešto takvo i koliko me ljudi pitalo odakle mi to i kako je rađeno. Uvijek rado objasnim da je to moj rad i kako je napravljen - pa nije to ništa teško!

Evo ovaj sam komad nakita napravila neki dan.



Eto, to je sve za početak, a nadalje - očekujte neočekivano hehe :)