Ej volim te najvise na svijetu
Volim te najvise na svijetu...mislim da je takav pocetak potpuno prikladan...hocu da znas da si mi ti najvaznija osoba...i da mi niko nikada nece biti vazniji
Evo pisem ti ovo...ovaj post posvecen tebi...mozda ga ne bi pisala da ne ides toliko daleko od mene...u to meni tako mrsko Sarajevo...ali ipak i da ne napisem ovo vjerujem da bi i tad znala koliko te volim i koliko mi znacis...
Ti si jedina osoba koja me potpuno razumije...koja mi daje NAJBOLJE savjete i pomaze mi kad mi je najteze...jedino se pored tebe mogu isplakati i da mi poslije toga bude bolje...
Onda onih milijun puta koliko si me uspjela nasmijati,razvedriti...koliko su me puta bolili svi misici od smijanja na tvoja prosipanja i hajke...
Rekla si mi koja ti je omiljena pjesma...tesko je to kod tebe saznati...rekla si NARKO...uh i ja je volim...a tek onaj spot...
Znas sta si jos rekla...onaj put na plazi...kad sam se rasplakala ko kisna godina...rekla si dolaziti za praznike,raspuste,vikende...nemoj da ne dodjes...i drzi taj mobitel upaljenim uvijek!!! Jesi cula!!! Zovem te svaku noc...dogovor je dogovor...hej pa nece nas tih 300 kilometara sprijeciti da jedna drugoj,kao i svake noci,ispricamo sta je bilo vani i tako to...
Ej Jack gle ove pjesme...a sto je jos rozi sal 
meni je i dalje on malo...ahm ahm...
Haustor - Sal Od Svile Lyrics
Ja sam bio pogresan
Kad sam ti stavio ruku na rame
Tamo je drzao dugo
I govorio rijeci
Ja sam bio pogresan
Kad sam trazio da mi kazes
Koja si strana
Postoje pravila igre
Ti znas da ne mozes sama
Ispod svih tih zastava
Sto vijore svud oko nas
Ne postoji mjesto
Gdje mogla bi stati
Visoko dignuti ruke
I pjevati nasu pjesmu
I pjevati nasu pjesmu.
Protiv volje umijesan
U staru zavjeru strana
U staru zavjeru nada
Ja sam jednoga dana
Slucajno nasao put
Ispod svih tih zastava
Sto vijore ...
Kapi s oboda
Sada padaju na uze i gun
Ja sam slobodan
Neka s moga vrata vijori sal od svile ...
Kapi s oboda
Sada padaju na uze i gun
Ja sam slobodan
Neka s moga vrata vijori sal od svile ...
Evo sad mi se opet place...a rekla sma da necu...nekako mi...a sve mi je tako brzo proslo...jos sad kad si rekla da ti predavanja pocinju 17. nisam se uspjela pripremiti...prije mi cinilo tako daleko a sada...sada vec trazis peglu i ves masinu za stan...
Hocu da znas da niko nije vrijedan tvojih suza...da si ti jedna predivna osoba...i hocu da znas da ovdje u Bihacu imas jednu curu koja ce te UVIJEK voljeti i koja te ne da nikome na svijetu...Vjeruj mi niko nije vrijedan tvojih suza...
Jooj koliko smo se puta posvadjale...ali one bezvezne svadje...cija je majica...ko ce ici na net...i onda na kraju kompromis
Nikad posvadjane duze od 5 minuta...
Balasevic-Kad odem
Kad odem,
kad me djavo isprati glavnim sokakom
i kad mesečina zaveje moj trag,
nemoj tugovati jer jednom svakom
mali nemi slavuj doleti na prag.
Kad odem,
kad zamumla vetar zimske očenaše
i kad mrtvo lišće potera u kas,
za kaznu prognaće i tamburaše,
zbog pogrešne pesme u pogrešan čas.
Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.
Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem, al' proćć ću.
Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.
Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poći ću.
Kad odem,
kad u prozor staviš prvu hrizantemu
i kad popucaju divlji kesteni,
ne pali uzalud fenjer na tremu
kad me otmu magle jedne jeseni.
Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati.
To nam samo Gospod svira
jesenju sonatu.
Snio sam vrata u tom suvom zlatu,
strah me da prodjem al' proći ću.
Znam, laf si stari ti,
nemoj sve pokvariti,
kresni samo jednu sveću
na svetog Jovana.
Ne čuvaj dugo pepeo tih dana,
kad jednom odem, a poći ću.
Kad jednom odem...
Nemoj me ubiti zbog slika...potrudila sam se da ih iskopam
Volim te PUNO...
I bilo...
Evo ja cu kao pisati novi post...hmmm...hmmm...pa nis...dosla sa mora...pocrnula...fino...fino mi stoji bijelo...hahhah...tako.
Bilo fino,bilo sunca,bilo slano,evo kosa mi sad ljepsa od soli tj.
I da bilo narukvica...to da...ajjjjjj volim narukvice...bas su mi...mmm...i bilo sladoleda od karamele...aj to volim i onda jos sladoled od kokosa pa onda ima okus karamele i kokosa...
I bila noc...
Jos bi nesto pisala ali sam umorna...za tipkati?
Pa eto...nije bilo...nek i nije...
Aha...dobila sam ruzu...heheh...u gradu...dao mi neki...crvenu...bas mi je fina...volim ruze...crvene...eto tek da znas...
I bilo je onih sarenih kamencica...volim sarene kamencice...
I bila jedna papiga...i slikali se ljudi sa njom...jadna papiga...sva tuzna...reci da znas kako joj je! Ma da zaboravila sam...ona je tek samo zivotinja...Zar ne? Zato ne treba slobodu...Covjek ne treba slobodu? Je li? Sad je to vec pitanje...Skrenu sa teme...ili sam do nje tek dosla?
Uglavnom...
Negdje na pola puta dijelimo se zagrljeni
Jabuka je rasla u vrtu...velika,mirisna,bogate krosnje...
Stiglo je proljece...Po jabuci su osvanuli bijeli,krupni cvijetovi.
Djevojka ih je posmatrala.
Mamio ju je miris...sjedila bi pod stablom.Ono je bilo njen prijatelj,njen zastitnik...
Cvijetovi su se polako poceli pretvarati u sitne,jos uvijek zelene plodove.
Djevojka je njegovala stablo,pjevala mu i pricala mu sve sto nije mogla reci nikom drugom.
Svakim danom plodovi su sve vise rasli,ali jedna jabuka za djevojku je bila posebna.
Najvisa od svih...sama...prva se zarumenila,tako da ju je ona lako mogla uociti.Svaki dan ona je dolazila samo zbog te jabuke.Gledala ju je...bila joj je tako ocima blizu,a tako rukama daleko.
Pjevala joj je kao da je znala da je cuje.
Plodovi su postajali sve veci i sve rumeniji...Djevojka im nije mogla odoljeti...ubrala je najblizu...a zatim jos par.
Najvisu jabuku nije dirala...
Svakim danom njena ljubav prema toj jabuci je rasla...povecavala se isto kao sto se povecavao i sam plod.
Vec je doslo vrijeme za berbu i djevojka je ubrala sve jabuke,ali je ostavila samo najvisu.
"Ako je ostavim jos malo ona ce postati jos rumenija,jos ukusnija.",pomislila je.
I zaista jabuka je postala rumena,onako kako djevojka nikad u zivotu nije vidjela,ali nije je htjela ubrati.Zeljela je da postane savrsena...jedino sto nije primjetila je to da jabuka vec jeste savrsena...
Djevojka nije uzivala u drugim plodovima,jer je mislila samo o ljepoti i okusu najvise i naljepse jabuke na njenom stablu.
"Jos samo malo.",govorila je,:"...i onda,onda ce biti savrsena."
Polako je pocela zima.Zahladilo je i stablo je ponovo postalo bijelo,ne od cvijetova vec od ledenih,bijelih pahulja.
Iduce jutro djevojka je dosla u vrt.Pogledala je prema najvisem dijelu stabla.
Sada je tamo stajala samo osusena,izborana jabuka,tamna,nepoznata...
"Ovo nije moja jabuka!",povikala je djevojka:"Moja je jabuka savrsena!"
Okrenula se i od tada vise nije dolazila u vrt.
Na nekad rumenu koru,nekad tako voljene jabuke pale su dvije,sitne pahulje i brzo se otopile.
"Sta bi bilo da ju je na vrijeme ubrala...Bi li okusila njenu ljepotu,njenu slast...zasto?"
"Ne pitaj sta je moglo biti!"
Mojoj jabuci
A ja bi samo da me zagrlis (Balasevic-Slovenska)
Evo posto sam obecala da necu filozofirati u slijedecem postu,a jos nisam prebacila neke slike,odlucila sam staviti jednu prelijepu pjesmu...
Ova pjesma mi je stvarno posebna...ah balasevic...niko ne zna pisati ni pjevati kao on...
Samo treba procitati njegovu knjigu "Jedan od onih zivota"...i stvarno ja nisam ostala ravnodusna...preporucujem
Pa posto necu filozofirati evo pjesme i teksta
Uzivajte...
Nošen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Zašto, k'o da zna, al' to sam jutro dočekao umoran.
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.
Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin.
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore,
ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.
O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.
O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.
U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,
Što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.
Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, da l' čovek išta rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?
O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.
O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.
U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,
Što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.
A kisa odnese sve...
Zasto pisem ovaj post?Ne znam.Ali obecavam da je ovo zadnji u gomili posvecen tebi.Zasto te uopce trazim tu negdje u dubini tog tvog svijeta...i ovaj ringespil koji neko vrti u meni...sve brze i brze.Da li da nastavim traziti tu osobu?Ne!Suvise sam umorna.Umorna od trazenja,od tebe,od tog tvog haosa koji nazivas "ljubav".Shvatila sam da volim voljeti...to mora da je istina...ne postoji drugo objasnjenje...
Znas cega se bojim?Ne osjetiti onaj osjecaj...Znas sta govorim,barem se nadam.Valjda uvijek zelim da postoji neko poseban.I onda sve stavim na papir...otvorim sve karte i na kraju opet dodjes TI.Ne kao neko poseban,vec kao neko potreban.Nadjen u pogresno vrijeme,u teskom trenutku.
Poslozila sam sve kockice...one koje si davno rasuo i napravio takvu zbrku u meni...Sve mi je puno jasnije...onako kao kisa nakon gomile nabacanih tmurnih dana...nakon neba sakrivenog iza teskih oblaka...napokon sunce...
I sada shvatim da te ne volim...da mi nisi drag i da nisi poseban...vec samo neko tek potreban...
(A samo mi je kisa trebala da to shvatim?!)
,muziku(rock is the best),svirati klavir,citati, volim svog cuku i macu
,narodnjake
,materijaliste,bljuzgu
<
,zmija,starosti,straha
