Je li naš turizam u totalnom k****?

utorak , 27.07.2004.

Ili bi se mogli pitat imamo li stvarno više sreće nego pameti? Eto, u stoljeću sedmom, mudrošću nekog pra-Hrvata zapasali smo ovaj komad zemlje s pripadajućim morem. To jest, pametniji Hrvati su se spustili do mora, a oni manje pametni su odlučili naselit nekakve brege i livade na sjeveru :) I onda nas Dalmatince zovu lijenima, a bilo im je teško učinit još tih 300-njak kilometara pa se naselit na obali. A mi smo još morali izbacit nekakve Ilire, čak smo i nekakvu religiju primili, sve da bi se mogli naselit tu na moru.

No, sad smo tu di jesmo, imamo svoju kiflicu od države koja stvarno ima svakakvih čuda, more, jezera, planine, brege, ravnice… OK, sad zvučim kao udžbenik zemljopisa iz komunističkih vremena, ali tako je. Kako su nam baš svi iz susjedstva bili zavidni na tome, svi su nas i tlačili, pa bi tu i tamo nešto od toga uzeli, nešto bi im mi poklonili pa bi onda opet uzeli natrag i tako je to išlo. Od svih tih osvajača nam je ostalo nešto i spomenika, rimskih utvrda, naših utvrda protiv Turaka, starih gradova, austro-ugarskih cesta i dvoraca…Nacionalnih parkova, parkova prirode, otoka imamo valjda toliko da i sami ponekad zaboravimo koliko ih je i gdje se nalaze. Sve je to nama tako normalno, a drago nam je čut kad se stranci dive svim tim čudima i nekako im nije jasno kako za takve ljepote nisu prije čuli.

Poduzetnije nacije (npr. Amerikanci) od nekakve nategnute povijesne priče, malo starog kamenja (u njihovom slučaju sve preko 100 godina je antika) i puno marketinga naprave turistički promet da cijela regija živi od toga. Kod nas, na primjer u Dioklecijanovoj palači, svaki kamen ima neko značenje i priču, ali najčešće služi da se na njega navečer sjedne s pivom. Po palači kruže grupe turista s vodičima koji im objašnjavaju malo povijesti, ali na sljedeći način, kojem sam nekidan bio svjedok. Prolazim ja po Peristilu, a neki vodič se dovikuje s drugim: «Alo, jesi ti gotov za danas?», na što će ovaj drugi «Ma nisan, iman još dvi grupe starih Talijana, neću ih se riješit do navečer» :) A šta će jadni, vruće im je, a još moraju okolo vodit grupe radoznalih staraca, bit će da im je i plaća mala.

Ma uglavnom, imamo svega za ponudit, a ne znamo prodat. Godinama nam se ponuda sastoji od sunca, mora, spomenika i štandova sa jeftinim đinđama. I onda se čudimo šta nam dolaze Česi, Slovaci i istočno-njemačke čistačice. A šta da radi osrednje bogat turist kod nas? Na šta da troši novce? Mislim, oderat ćemo mi njega na cijenama apartmana, plaže, parkiranja, kao prije par godina kad se u Makarskoj javni WC na plaži naplaćivao 25 kuna. Nije da se mi nećemo snać, ali pametnog gosta moš zajebat samo jednom.

Uostalom, sad mi je palo na pamet da stvarno nismo fair prema tim jadnim Česima. Kao nemaju para i ništa ne troše. Kao što rekoh, malo im nudimo, a druga stvar, razmislite malo o sebi kad idete negdje vani. Hrvati su barem poznati po tome da će u svakom gradu odmah naći najjeftiniju klopu, piće, smještaj itd. A užasno smo ljuti kad Česi to isto rade ovdje, kojeg vraga ne odsjedaju u hotelima s 5 zvjezdica (kad bi ih bilo) i jedu svaku večer bijelu ribu po 300 kuna/kilo? Na kraju krajeva, Česi barem putuju po svijetu, a Hrvati baš i nisu neka stavka u turističkom prihodu nekih zemalja.
Sve u svemu, stvarno imamo više sreće nego pameti.