Kao da sam tek počela živjeti.Kao da sam spoznala život tek sada,ovdje.Kao da je to nešto čučalo u meni godinama vrebajući i čekajući pravi trenutak da shvatim i prihvatim.Trenutak moje opuštenosti,neopreza,moje uvjerenosti daje to sve,da sam dosegnula sam vrh i da više ništa ne postoji sem silaska dole.A postoji...i može...i jest.Razmišljanje o potrebi da sagradim mali privatni svemir,čija je ljepota i privlačnost uvijek jača od pristojnosti,srama,očekivanja okoline i koji postaje ona neuralgična točka u biografiji zbog koje se osjećam da živim život,a ne on mene.
Jesam li ovo doista ja ili sam se našla u nečijem nedosanjanom snu?Toliko ushita i oduševljenja.Toliko radosti i djetinje radoznalosti nisam očekivala od sebe u ovim godinama.A toliko je divno i nadasve očaravajuće da se bojim povjerovati u zbilju.Ne želim se probuditi.Želim još i još i još sanjati.Želim živjeti!
< | rujan, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Moje šupljozofije
Blog.hr
Foxxyy
Slučaj i nus pojave
Mislim,dakle...uživaj danas:)
Slatka kao grijeh
Blog od kukuruzne svile
http://borneot1.blog.hr/
Ne idi ispred mene, mogu te ne slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te ne voditi.
Jednostavno idi pored mene
i budi moj prijatelj.