Slika, ritam, osjećaj i riječ, zar je tako brzo prošlo već?

nedjelja , 01.12.2013.

Ovo je pisano za jednu osobu, ni malo manje važniju, nego prošlog mjeseca. Za osobu, koja je otišla samo tako, ali ne, ne mrzim ga .. Pomalo je ironično to, kada kažem kako ga sve više volim, iako mnogi ne mogu da povjeruju u to. Jbg, istina. Vrijeme prolazi, dani kao začarani, a jedna stvar ostaje na mjestu - ljubav. Često se zapitam odakle dolazi i kako postoji, kada mi nikad nije bila uzvraćena .. Ko zna, samo sam uvjerena da je tu. Bog je svijedok da bi dala sve, samo da se opet javi, kao prije. Da onako na neki svoj način pokaže ljubomoru i interesovanje za mene. Sjetim se naših starih razgovora, šala i onoga 'volim te'. Sjetim se dosta toga, ali se ubrzo trgnem i shvatim da je prošlo. Da je sve to negdje iza mene i čeka da bude vraćeno. Podigni glavu ka nebu anđele i zahvali Bogu što živiš na taj način, što u sebi imaš to 'nešto', koje me vječito čuda za tebe, kao prikovanu. Smijem se na silu, ubjeđujući sebe da je dobro, da je oko mene cio svijet bajka .. Ali nije. Tek kada se pogase svijetla i svijet utone u san, ja shvatim koliko mi nedostaješ i osmijeh nestaje, kao obrisan. I koliko god ja pokušavala nekome biti prvi izbor i uljepšati budućnost, samo se prevarim i samo to userem. Istina je to, da te nikada, ni u jednom trenu nisam prestala voliti, ali sam jako dobro glumila idilu. Dobro sam se borila sa tim, da te više nemam i da je sve završilo..