Pismo najljepšem anđelu.

utorak , 30.07.2013.

Dragi brate, iako si sad daleko gore, pišem ti ovo da ti kažem kako se osjećam..Bez tebe je tako tužno i dosadnu. Život je izgubio boju, čar. Svaka lijepa boja je postala siva, svaku ulicu kojom prolazim, je prekrio mrak. Moj život je postao sve ono čega sam se bojala. Ostala sam sama ! Imam ja dosta prijatelja koji su uvijek tu. Svi oni su dragi, veseli, pošteni. Ali mi fališ ti. U svakoj osobi koja prođe tražim tebe. Tražim tvoje zelene oči. Tražim tvoj anđeoski osmijeh.Zašto si otišao ?! Mogli smo još puno toga. Ostalo je još trenutaka koje smo htjeli provesti zajedno. Ostalo je još toliko neizgovorenih riječi. Sve je briše. Jedino je ostala tvoja slika koja nikad ne blijedi.Ostao je tvoj lik vječno urezan na mom srcu. Istina je da te ne mogu vratit, istina je da se i nećeš vratit. Ali barem znaj koliko mi je krivo što više nisi tu. Pamtim te po mnogim stvarima, po mnogim šalama koje si pričao. Pamtim te po tome što si jedini koji me nikad nije izdao, i ostavio. Plakao si sa mnom, čak i onda kad nisi imao razloga. Znao si zaplakati uvijek kad bi ugledao mene da plačem. Nisi mi bio prijatelj, bio si nešto puno više od toga - brat kojeg mi je Bog zaboravio dati !
Sječam se kad sam onda sasvim slučajno slomila vaznu od tvoje mame, a ti si okrivio sebe, samo kako bi ja bila dobro. Bio si u kazni nekoliko dana zbog toga. Sječam se kad smo kasnili kući, a kiša je padala. Mi smo se držali za ruke, i trčali kao neke dvije budale. Uvijek sam bila jedina koja je znala za sve tvoje loše ocjene, i bila sam jedina koja je sjedila pored tebe dok si plakao, i molio Boga da izliječiš šum na srcu.Tješila sam te, jer i sama nisam znala da će se ovo desiti, da ćeš otići zauvijek. Odjednom !Nikad se nismo svađali. Nismo bili kao druga djeca, uvijek smo djelili sve. Čak i odjeću. Dosta puta sam znala obuči tvoju duksericu, a ti si znao nositi moje šnalice za kosu. To su bili najbolji trenutci u mom životu. Sad bi dala sve što imam, samo da ih vratim. Da vratim tebe na minutu barem, da ti kažem kolko mi značiš.
Uvijek zamišljam kako hodaš pored mene. Na tren mi se učini da čujem kako pjevaš. Tad i ja zapjevam, onako, kao da pjevam s tobom. Ni dan danas mi niko ne može dokazati da više nisi tu.Ja ću dalje polako. Izborit ću se sa svakom preprekom u životu. Znam da stojiš pored mene. Znam da koračaš sa mnom kroz mraćne ulice, još uvijek. Ja te ne vidim, ali znam da si tu. Znam da nikad neću biti sama.Volim te jedini brate, i uvijek ću te voliti. Jednog dana ćemo opet biti zajedno. Samo što nas tad nikad, niko više, neće moći razdvojiti !