Malo san zaspa maloprije. Evo deset je sati. Sanjao sam da hodam po užarenoj zemlji po kojoj su bile pukotine iz koje su šikljali plameni jezici a svaki kada bi me dotakao bio je mekan poput svile. Iza mene je bila šuma,tamna sa drvećem koje je imalo crne ,ali sjajne listove i sivo suho cvijeće kao drača. Hodao sam prema dalekom tamno-modrom brdu za koje sam znao da je na sjeveru, a nebo je bilo više crveno nego bijelo. Sjevalo mi je ispred očiju. Inače to je čest motiv u mojim snovima.