ako sam preživio pakao ako sam posli svega toga ostao i postao drugačiji i odlučan u svojim namjerama za promjenom i sačuvao viziju u glavi i srcu. ako nakon svega ja mogu potpuno sam mirno šetat nepoterećen ulicama i da me tada boli briga za sve jer znam zaboravit, volim male stvar i imam snage za svaki korak i držim do principa i nedam nevolji na sebe zašto me prokleto tako proganja potreba da mi treba netko. zašto unatoč svoj slobodi koju imam na svim stazama ispred sebe i svim mogućnostima koje život pruža ja tvrdoglavo priželjkujem još jedan korak tik do moga da skupa sa mojim hoda. nije li to kontradiktorno slobodi koju osjećam? di je tu smisao? jesam li težak? jesam li kompliciran? Zašto je komplicirana jednosravna stvar a ne želim i neću dalje komplicirat.Tu sam jednostavan i odlučan.