Nije ti nitko ništa uzeo!Ti si davao sebe,stavljao se tamo di si osjećao da pripadaš i određivao vrijednosti. Nevolja je više poučna nego inspirativna. Što još trebam naučit? Da li uopće trebam više učit kada mogu reć da svakoj stvari vidim i početak i kraj. Zabavljaju me sitnice,ali ponekad čujem bolnu škripu iza vlastitog smjeha i to me u jednoj sekundi baci dole na tlo i ne mogu nać smisao niti imam pitanja i pogled i presječen sam na pola i ne mogu se pokrenit. Dobro je što se spontano mogu ne znam ni sam kako to mogu,ali uspijeva mi da se podignem iz crne smole i otresem sjećanja kao prašinu sa lica i čeznem prema nepoznatom i mističnom. Uvjeren sam da ću naći smisao. Uvjeren sam da ću jednog dana dobit odgovore na sva pitanja ,pa čak i na ona za koja nisam znao da postoje. Misli su mi staložene mada sam preveć opušten.




Kod padre sam u gajbi. Vruće je i svejedno mi je što je tako. Proša san preko parka. Svi su bili tamo. Dado na koki,pero na alkoholu, čedo na heptanonima i alkoholu,jasmina na svemu,vuk ne zna ni sam šta je uzimao kao ni sandro. Većina sliči na jebene nakaze. A štaš pa i ja sam jednom bio takav..