Prođen kroz grad i skrenen u park. Tamo čedo i pero. Uobičajena scena, pero sjedi,a čedo šetucka svojim istrošenim koracima oko klupe dok drži bocun u kojem je bambus, miks od jeftinog vina i kemikalije koja se prodaje pod kokakolu. Sjeo sam i zapalio cigaretu. Nakon 10ak minuta u park dolazi dado i kad me vidio podiga obadvi ruke gore i zadera se iveee rokenrolla!! pa mi je odma bilo jasno, opet je na koki ili spidu. Doletio je i po obicaju stao mljet o dnavnim nebulozama i glupardijama... Nakon nekog vremena meni lagano sine da ja tri sata sjedim na ljuljački, pušim i ne pijem pivo koje sam kupio na kiosku usput, i da tri sata ja nisam prozborio niti jednu jebenu riječ, samo sam se prepustio sumraku, modrom zraku i poslije svjezdama koje su jedna po jedna nestajale sa neba , pred naletima nocnih kišnih oblaka, praceni grmljavinom i tihim vjetrom koji je tada milovao moja sjecanja dok sam plovio kroz njih , baš kao brod, plovio u nemirnom moru kroz tu oluju koja se spremala. U neka doba, samo san se usta i reka vozdra društvo i zaputi se na trg,na tramvaj i do padretove gajbe. I evo me tu dragi blože. Kiša lagano pada, ništa od oluje i ja i nebo smo smireni i svatko pušta svoje suze,samo znaš šta je, moje su suhe i ravno mi je sve :-) još malo pa cu lec. Volin spavat kada kiša pada...ja se javio. ( nebi da iman šizu, a skoro san joj blizu .)