Ima jedan bend. Cover bend. Cover bend koji je u kratko vrijeme postao jako popularan na našim prostorima. Sastoji se od 6 muškaraca. Sviđaju mi se njihove obrade, njihova energija, njihovih par autorskih pjesama, njihovo sve. Zbog navedenih razloga sam počela često odlaziti na njihove koncerte (gaže, svirke..kakogod). Prvi redovi su uvijek moji i sretna sam zbog toga.
Spletom okolnosti imala sam sreću upoznati se s njima. Sada je naša komunikacija postala normalna. Normalna komunikacija, da ne bi nitko ništa previše pomislio... :)

Njih četiri su oženjeni, dvojica su slobodna. Ova informacija je važna upravo zbog teme ovog posta. Jesu li ta četvorica vjerna svojim suprugama?
Iskreno, nisam sigurna upravo zbog onog što vidim na njihovim svirkama (i nakon njih). Samo za jednog od njih 4 mogu tvrditi da je pravi obiteljski čovjek. On dođe, odsvira svoje, malo popriča s "obožavateljima" i to je to. Nikakav sweet talk ne nabacuje, što se ne bi moglo reći za ostatak ekipe. Jednom se je prije mjesec-dva rodilo drugo dijete i to ga ne spriječava da "šmeka" curice koje ga žele. Drugi se oženio prošle godine i tad dobio prvo dijete. Na facebooku ima mnogo obiteljskih fotki. On, supruga, sin i tako u nedogled...a u stvarnosti sasvim druga priča. Kao zafrkancija mu je sve, ali zna se da nije.
Posljednji od spomenute četvorice je najveći ženskar. To je nekakva javna tajna. Zapravo, ne, svi znaju da je takav osim njegove supruge koja je btw trenutno trudna.
Ova slobodna dvojica su još gori od svih njih, al oni mogu što hoće upravo zato što su slobodni.

Da ne zaboravim napomenuti, ti dečki su relativno mladi. Najstariji ima 30 godina.
Imala sam (zapravo, još uvijek imam) priliku biti s jednim od njih. Sa slobodnim dečkom. Ne želim. Ovdje se ni ne radi o meni nego o tom nekom generalnom mišljenju da ni jedan glazbenik nije vjeran, da se sa takvima ne treba petljati.
Obzirom da su ovo jedini glazbenici koje osobno poznajem, moram njih uzeti za primjer.
Kakvi god da jesu, meni su još uvijek najbolji i ići ću na njihove svirke dokle god mi ne dosade.

Što vi mislite o glazbenicima? Jesu li baš svi isti? Baš me zanima vaše mišljenje...

Kada sam započela s ovim blogom, nije mi ništa bilo važno...samo da ja pišem postove, postove o svom životu. O onome što mi se događalo u školi, tko me iživcirao taj dan i takve stvari.
Kako je vrijeme prolazilo, sve sam više počela pisati, nisam mogla izdržati jedan dan a da ne provjerim što je novo...i onda je moj blog jednostavo postao moj ispušni ventil. Pisala sam o stvarima koje su me mučile, koje su me veselile..ili jednostavno o onome čime sam bila okupirana određenih dana. Uvijek, ali uvijek sam htjela stupiti u neki veći kontakt s ostalim blogerima. Nažalost, to se nikad nije dogodilo. Valjda svi držimo distancu od otkrivanja osnovnih stvari o sebi, ali ipak dijelimo svoj život sa svijetom (realno, ovo može pročitati bilo tko na našoj Kugli).

Razlog zbog kojeg sam ovo sad napisala je vrlo jednostavan. Nakon dugog izbivanja sam se ipak vratila. Nisam mislila da hoću, ali eto, zafalilo mi. :)
Naime, proteklih mjeseci sam se neprestano borila sa školom i eto uspjela sam sve riješiti na vrijeme i kako treba. Mogu reći da sam završila srednju školu (nadam se, obzirom da mi matura ovisi o tome) i sad me čeka novo veliko poglavlje u životu, u koje jedva čekam zaviriti.
Sretna sam jer napokon mogu izaći van na miru, bez da me brinu ispiti i ostale stvari. Nisam pošteno bila vani više od mjesec dana (to je, za mene, puno).

Ne znam koliko vas će me se sjećati, koliko ću novih ljudi upoznati u daljnjem bloganju...ali iskreno se veselim povratku.