Kada sam započela s ovim blogom, nije mi ništa bilo važno...samo da ja pišem postove, postove o svom životu. O onome što mi se događalo u školi, tko me iživcirao taj dan i takve stvari.
Kako je vrijeme prolazilo, sve sam više počela pisati, nisam mogla izdržati jedan dan a da ne provjerim što je novo...i onda je moj blog jednostavo postao moj ispušni ventil. Pisala sam o stvarima koje su me mučile, koje su me veselile..ili jednostavno o onome čime sam bila okupirana određenih dana. Uvijek, ali uvijek sam htjela stupiti u neki veći kontakt s ostalim blogerima. Nažalost, to se nikad nije dogodilo. Valjda svi držimo distancu od otkrivanja osnovnih stvari o sebi, ali ipak dijelimo svoj život sa svijetom (realno, ovo može pročitati bilo tko na našoj Kugli).
Razlog zbog kojeg sam ovo sad napisala je vrlo jednostavan. Nakon dugog izbivanja sam se ipak vratila. Nisam mislila da hoću, ali eto, zafalilo mi. :)
Naime, proteklih mjeseci sam se neprestano borila sa školom i eto uspjela sam sve riješiti na vrijeme i kako treba. Mogu reći da sam završila srednju školu (nadam se, obzirom da mi matura ovisi o tome) i sad me čeka novo veliko poglavlje u životu, u koje jedva čekam zaviriti.
Sretna sam jer napokon mogu izaći van na miru, bez da me brinu ispiti i ostale stvari. Nisam pošteno bila vani više od mjesec dana (to je, za mene, puno).
Ne znam koliko vas će me se sjećati, koliko ću novih ljudi upoznati u daljnjem bloganju...ali iskreno se veselim povratku.
Post je objavljen 05.06.2013. u 22:14 sati.