[ zapravo ni ne znam zašto sam krenula ovo pisati. bit će da je dosada, jer nisam u školi. u ponedjeljak sam imala temperaturu 39,4. nisam bila sva svoja. kaže mama da sam buncala. whatever. temperatura mi prošla. sad imam druge tegobe. aali, da vas ne zamaram time. tiipkat ću jedno svoje iskustvo. anonimna sam, i ovdje mogu napisat što me volja. i stvarno si mogu olakšat dušu. supersam. ]

savršen dan. nikada ga neću zaboraviti. bila je veljača. sve je bilo super. dan sam provela s dečkom. sve savršeno. al negdje oko 19 sati zvoni mi mobitel. zove frendica. ništa neobično. pričamo mi normalno. negdje pred kraj razgovora govori mi kako je teško bolesna. ja ono ŠOK. kaže da ima rak. ja ono wtf. kako? što? ne mogu vjerovati. ne ona, ne moja prijateljica. plakala sam kao nikad u životu. doslovce. sljedećih par dana sam još uvijek bila pod šokom. nisam znala ni gdje sam ni što sam. kad sam se smirila, išla sam izguglati sve o toj bolesti. wikipedia, osobna iskustva..svašta sam pročitala. nekako mi je sve to bilo nepovezano. njezina objašnjena o svemu i ovo što je pisalo na internetu nije se baš podudaralo. znam da wikipedia nije uvijek baš pouzdana ali toliko "rupa" ne može biti. svejedno, mislila sam da "internet griješi". i prolazili su dani, tjedni. nekako sam počela živjeti s tim da mi je frendica teško bolesna. al opet...ponaša se sasvim normalno. baka mi je umrla od raka i cijelu bolest je preležala u krevetu. jedva govoreći. nije se micala odande. a moja frendica sve normalno. ide u školu, izlazi, pije, pleše.. kao i svaki drugi teenager. i tad sam počela sumnjati u sve. kako je sve to moguće. rekla sam mami i ona kaže da je to što moja frendica govori potpuno nemoguće. ne može biti. i tako bi meni frendica svaki dan dolazila s novim pričama. kako je to 5o cm dugo, kako je zloćudan, kako je skoro umrla. i kad bi kao bila na samrti. ne bi je bilo u školi 1 dan. i preživjela bi jer su doktori napravili grešku. pa bi stalno bila na operacijama za koje je 5% mogućnosti da preživi. bla, bla. i tad sam jednostavno prestala vjerovati. jednom sam joj natukla da je nešto nemoguće pa mi je nosila nalaze od doktora koji nisu ni ispravni. ne piše njezino ime i piše "carcinoma". nema pečata bolnice ni ničeg. al ja sam se i dalje pretvarala da joj vjerujem. u početku sam samo ja znala za to. nakon par mjeseci još njezinih prijatelja. nakon još mjeseci su znali skoro svi. to je kao neka "javna tajna". i svi su joj vjerovali osim mene. al nitko zapravo nije znao da ja ne vjerujem. mislim, glupo bi bilo da to sad svima govorim. da nju pokušavam ocrniti. nije ona meni ništa napravila. samo je malo željna pažnje, iako ju traži na krivi način. onda su i drugi počeli istraživati. i u lice joj rekli da joj ne vjeruju. pa je opet nosila nalaze.. plakala jer njoj ne vjeruju. i onda su joj svi opet počeli vjerovati [bar tako njoj kažu]. i sad full rijetko o tome priča. i zapravo samo meni. i nema više komplikacija, doktora ni ničeg. samo par puta spomene da mora piti neke skupe tablete.. i tako nešto.
i ja jednostavno nemam srca reći joj da joj ne vjerujem i da sve to što ona govori zapravo teoretski nije moguće. mislim da zbog toga nisam loša osoba. neću se udaljiti od nje. nije mi ništa napravila. samo sam se zabrinula bez razloga. ona je super frendica. uvijek posluša, ima normalan život. [tu i tamo ima neke mušice, al to je normalno].
*zahvaljujem se onima koji su me poslušali. tj, pročitali post. i appreciate it ;)

P.S. ima netko acc na FormSpring-u?

evo. kolko primjećujem od kad je počela škola nitko nema vremena za blog, za posteve.
ista priča je i sa mnom. iskreno, neki dan sam htjela napisati post al nisam znala što da napišem.
i evo, prošlo je dosta dugo od mog zadnjeg posta pa moram nešto napisati.
novosti? i nema baš. škola je počela. skoro svi profesori su nam se promijenili.. atmosfera u školi je ista. ništa novo zapravo.
počela sam se družiti s par novih ljudi, ali ništa posebno.
ok..priznati ću vama. u tajnoj otvorenoj vezi sam. haha. okej, vjerojatno vam se čini komplicirano. ali nije. objasnit ću vam.
taj dečko i ja se volimo :D i on hoće biti samnom. ali prošlo je previše vremena da bih ja znala kakav je on sad, koliko se promijenio. kako će sve to funkcionirati [jer smo već bili zajedno]..i bla, bla. problem je još i jedna cura s kojom sam se posvađala zbog toga [pričala sam vam o njoj] .. i ne želim izazivati neke pobune ili što već zbog veze koja bi mogla trajati kratko. dok ne budem sigurna ne želim da znaju. nisam nikome rekla ništa. samo vama. nadam se da shvaćate zašto želim da bude tajno.
a "otvorena" je čisto da vidim dal će on "imati" koju curu u međuvremenu ili ne. tak da..ovo je samo test. al sve to je ZA SADA!
i ne znam dal dobro postupam ili ne. meni se čini ispravno .. jer razumijem te svoje razloge. haha.
i čisto pričam besmislice. i briga me.
nemam inspirejšon ovih dana. ništa -.-"
i mrzim to. hoću je imati. ali ništa ne ide na silu, zar ne? uh da, hjedoh još reći da sve manje i manje podnosim neke ljude i želim ih nekako izbaciti iz života ali ne mogu. svaki dan i viđam i svaki dan me njihova pojava podsjeti na neke ružne stvari!

The same person who laughs, talks a lot and seems happy, may also be the person who cry's themselves to sleep.

čisto mi dođe onako da zaspem i spavam par dana, tjedan dana čak. i onda se vratim među "žive" i vidim kome sam zapravo nedostajala u tih tjedan dana. nema me ni online, ni na sms ne odgovaram, nema me u školi, nema me vani... zvuči bolesno al htjela bih isprobati taj test. imam jako loše mišljenje o sebi i mislim da i drugi imaju. da se druže samnom iz neke pristojnosti..

P.S. i ljubomorna sam. ljubomorna sam na onaj par koji viđam svaki dan ispred škole. on je tako divan, zgodan i sve. i ona je također divna, otkačena. savršen su par. i samo sam ljubomorna.

P.P.S. i opet glupi post. i nije me briga. pisala sam kako mi je nešto palo na pamet. redosljed niakakav. povezanost također nikakva. al to je moje stanje uma!

* Priznajem_da u zadnje vrijeme staalno slušam TBF. i full su mi divne, realne, savršene njihove pjesme. i žao mi je što sam propustila njihov koncert. i volim "Fantastičnu" i "Trilogiju jada". i jednostavno The Beat Fleet <3

*Priznajem_da volim svoju obitelj unatoč svemu. i sve ono bla, bla što sam napisala u pretprošlom postu.

*Priznajem_da me u životu najviše povrijedila ona cura iz prošlog posta. razlog znate. i da, očito da me najviše boli kad netko dira njega. koliko god mi bio dio prošlosti. i koliko god je prošlo od našeg prekida. i podpriznanje: da, još uvijek ga volim. danas sam shvatila. :S
*Priznajem_da ovdje stvarno svašta mogu priznat jer me nitko ne zna :D i suuper mi je to. i trebaju mi ova priznanja. i + svega imam inspiracije :D

*Priznajem_da sam spavalica. da bih bez beda mogla odspavat 2 dana u komadu :S

*Priznajem_da me nervira to što me opsjedaju dva prvašića. ne zbog toga što su mlađi nego..jednostavno, dosadni su!

*Priznajem_da sam nekad pušila. čak i bila ovisna na neki način. ali prestala sam. odjednom. i kul. i sad zapalim svako tolko. :S samo ne želim ponovno stalno pušit. :S:S

*Priznajem_da sam full iskomplexirana. ima mali milijon stvari koje bih mijenjala na sebi.

*Priznajem_da imam dvije "tihe patnje". i da si za jednu nikad neću oprostiti. mogla sam, ali nisam -.-"

*Priznajem_da mi je simpatično gledati prvašiće po školi :D djeluju full izgubljeno... i prisjećam se svojih prvih dana [kad sam bila ista kao oni, možda i izgubljenija]

*Priznajem_da smo se ja i M. lani izgubili u Londonu. i bila sam sretna radi toga :S jer sam bila s njim.

*Priznajem_da sam jaako nesigurna u sebe. da sam ponekad nepopravljivi pesimist. da sam uvijek vesela. da ne volim ljude koji imaju pištavi glas. da volim vikati. da se sve ovo ne slaže baš jedno s drugim.

*Priznajem_da želim smršaviti. i to nekih 1o kg. haha.

*Priznajem_da želim pirss! na obrvi. na jeziku. i na nosu. želim i tetovažu na gležnju.

*Priznajem_da mrzim umišljene šminkerice koje pred ogledalom provode 3 sata kako bi bile savršene. i ne, to nije ljubomora. to je gađenje. i mrzim njihove glupe spike "jučer sam bila vani, pila sam. sutra idem opet i opet cu pit". i mrzim njihove glupe statuse. -.-

*Priznajem_da uvijek pričam sa svima koji mi se jave. koliko god dosadni bili -.- makar odgovaram onako preko one stvari, ali odgovaram.

*Priznajem_da obožavam svog best frenda. jer je savršen. haha. ii sve je. i obožavam ga. <3 i bila sam zaljubljena u njega kao mala.

*Priznajem_da mi se sve više i više ljudi sviđa. fizički samo. nekad sam jedva nalazila nekog ko mi se sviđa.

*Priznajem_da imam zgodnog profesora iz tjelesnog. rawr ^^ ali cijela škola "trči" za njim ... hahha.

*Priznajem_da se ponekad bojim Roma. onako, kad su u skupinama. i kad se vraćam sama kući. ili tako nešto.

*Priznajem_da mrzim kad netko ne razlikuje č i ć. mrziim -.-

*Priznajem_da me sitnice mogu povrjediti. ali da to uvijek zadržavam za sebe. i rijetko pokazujem svoje osjećaje drugima.

*Priznajem_da obožavam Linkin Park. i za 5 dana izlazi njihov novi album. <3

*Priznajem_da sam rockerica. iako se ne oblačim strogo rockerski. i mrzim, ali mrzim kad me osuđuju zbog toga. tipa "kakva si ti to rockerica u bijelim tenisicama" [a te bijele tenisice nosim samo kad imam tjelesni po rasporedu xD]

*Priznajem_da se dosta njih "fura" na mene. i znam da ovo ispada umišljeno, al nije. NIKAKO! Primjetila sam par cura koje su praktički iste ja ali od nedavno. :S

*Priznajem_da NE LAŽEM! Ne sjećam se kad sam zadnji put lagala. :S zaista. ako mi se nešto dogodilo ili bou. prešutim. ne spominjem to. pa da govorim "ništa, ništa".

*Priznajem_da ne volim biti u centru pažnje. i da me nervira kad netko glumi neku depru samo da bi tog/tu pitali "što ti je" .. pa da bi on/a rekao/la "ništa" i tako do iznemoglosti.

*Priznajem_da znam razliku između zavisti i ljubomore. ljubomorna jesam, kad nekog zaista volim..smeta mi kad netko nešto "čeprka" po toj osobi. Zavidna NISAM. nikad nisam zavidila nekom jer ima ljepšu majcu/hlače/cipele/kuću/dečka od mene. to NIKAD!

*Priznajem_da me nervira kad mi seru zbog dečka npr. [tipa, on ti je ružan..ba kako možeš bit s takvim. jbt, gle kako se oblači..bla,bla.]. ljudi moji, UKUSI SE RAZLIKUJU I O TOME SE NE RASPRAVLJA :D

*Priznajem_da obožavam ovaj blog. i ne namjeravam prestat pisat. ddd. i da mi se čisto jebe što mi prošli post [post na kojem sam se najviše trudila] ima najmanje komentara. ii mrzim odbrojavanja. ii kad komentiraju bez da pročitaju post. -.-

*Priznajem_da ne volim kad mi netko dira D. užasno sam ljubomorna što se toga tiče. makar to ne pkazujem. ali kad saznam da je bio s nekom ili nešto potpuno poludim. i znam da to nije baš "zdravo" ali jebiga. -.-. ii to znate samo vi i moja naj frendica. haha. nikad mu nisam ni srala radi toga. možda sam trebala.

*Priznajem_da volim "slobodu" u vezi. ne na način da se možemo vucarati sa drugima nego da ne visimo jedno drugom stalno za vratom. da se dopisujemo 24/7... i to. malo slobode. frendovi i to ipak na prvom mjestu :D

*Priznajem_da mi užasno falii 8.razred. i da sam si sa svim dečkima ostala u odličnim odnosima. ama baš svima. a cure i dalje ne volim baš. uopće nemamo zajedničkih tema. nikako. sve su neke glupe šminkerice -.-

*Priznajem_da pretpostavljam da sam vam već dosadila. ali briga me. bit će još par priznanja u ovom postu. i vjerojatno ću u još kojem postu imati ovu "temu". xD

*Priznajem_da pišem dnevnik. makar dosta rijetko. ali pišem. prvi put sam nešto upisala u njega nakon što sam ušla u vezu s D. i znam točno vrijeme kad smo odlučili bit u vezi. i priznajem da sam tada mislila da je cijeli svijet moj.

*Priznajem_da bi me baš brigalo da neka moja frendica ide s nekim od mojih "bivših". samo nek mi D-a ne diraju :D

*Priznajem_da znam da krcam s tim D-om. al jebiga. moram. moj blog.hahah.

*Priznajem_da nemam neku formiranu ekipu. družim se sa par ljudi. pa tih par ljudi imaju neku svoju ekipu. pa se svi skupimo. pa je to kao "naša" ekipa. i takvih "ekipa" imam gdje god dođem. uvijek imam s kim biti.

*Priznajem_da me UVIJEK netko šmeka. ali uglavnom neki mlađi od mene. i neke propalice. seljačine. [ružno za reć, al užas su. karakterno]

*Priznajem_da je D. mlađi od mene. i briga me.

*Priznajem_da mi ponekad naj frendica ide na živce. jer imam feeling da mi laže i preuveličava. a laž je jedina stvar zbog koje bih se mogla odreći neke drage osobe -.- . i znam da je glupo što govorim da ponekad ne vjerujem NAJ FRENDICI. ali .. bou :S

*Priznajem_da me nitko ne poznaje 1oo%. naj frendica me poznaje najviše. a to će biti nekih 65%. i ima jaaako pun ostvari koje nitko ne zna i nikad neće saznati.

*Priznajem_da nas je sad u razredu 3 manje nego lani :S i da mi fale sve 3 cure koje su otišle. ali ne pišem im na fejs [na wall] one srcedrapajuće poruke. tipa, vrati se. fališ. ništa nije isto bez tebe. bla, bla. isfuravanje samo.

*Priznajem_da mislim da sam dosta drugačija od ljudi iz moje okoline. imam full drugačiji pogled na život.

*Priznajem_da me nervira kad me zezaju zbog veličine mojih grudi. [malo su poveće -.-]. i kad mi kažu da nosim otvorene majce. a NE. ove manje sisate nose full otvorenije majce pa im nema što ispasti van pa seru meni ako nisam zakopčana skorz do grla. i napominjem, NE NOSIM full otvorene majce. normalne, samo zbog povećih sisa to izgleda otvorenije. i nervira me to. i hoću manje sise -.-

*Priznajem_da se sad idem istuširat i pripremit za u školu sutra! pozdrav :D

samo malo da olakšam dušu. 1oo × sam već pisala o njoj. ali svaki svaki dan sve više i više negativno iznenađuje, razočarava.
volim ju još uvijek. to nije upitno. ali ju ne trpim. vjerojatno se neki od vas pitaju kako mogu voljet nekog a istovremeno ne trpit tu osobu. jednostavno je, nekad smo bile jako dobre frendice, zavoljela sam ju. i onda me razočarala, dirala me tamo di me najviše boli. ali, ljubav ne nestaje tako lako. pa eto, još ju volim.
al ovaj put cijela priča izlazi na vidjelo.
dakle. ja sam upoznala tog sjajnog dečka s kojim sam nakon par mjeseci i prohodala. veza nam je bila savršena prvih godinu dana. doslovce savršena. nije bilo nikakvih prepreka ni ničeg. [svađice ne ubrajam, to je normalno] .. i svo to vrijeme ja i ona bile smo si jako dobre. ne najbolje, ali stvarno super. i nakon tih godinu dana moje i njegove veze počeli su problemi. ona je meni dolazila sa spikom da on nju šmeka, da ju je pokušavao poljubit ali da se ona micala.. i sve te priče su joj bile neuvjerljive i nisu držale vodu. ali ona je to s takvim žarom pričala. kao da je zaljubljena. ali opet, nisam ni pomislila na to da je ona zaljubljena u njega. jer, ona nikad prema ni jednom dečku nije ništa osjećala. najduža veza joj je trajala svega tjedan dana. jednostavno ni na kraj pameti mi nije bilo da bi ona mogla biti zaista zaljubljena u njega, u mog dečka. ili on u nju. i kako su dani prolazili svaki dan bi mi ona dolazila s nekom novom pričom. opet neuvjerljivom. i ja sam njoj sve to vjerovala. i 1oo × sam napadala dečka zbog toga i on bi mi uvijek tvrdio da to nije tako. da kako mogu pomislit da je takav gad da šmeka moju frendicu. i on je zvučao iskreno. vjerovala sam njemu ali njoj ništa nisam govorila. samo sam ju slušala, kimala glavom i mislila si koliko ona zapravo može lagat.
i nakon 5 mjeseci slušanja svega toga, svaki dan, počelo mi je kroz glavu prolaziti to da prekinem s njim. to sam na kraju i napravila [ali to s njom nije bio jedini razlog]. mjesec dana nakon prekida smo se vidjeli. on me molio za poljubac, samo da se prisjeti svega. pričao mi je kako smo u onom trenutku trebali biti zajedno kako bi nam bilo super, ne bi bilo prepreka, ne bi bilo nje. ali meni ponos nije dopuštao da pokleknem. ostala sam jaka i lagano mu objasnila da je gotovo. da tu više nemamo što. i nakon tog dana nisam ga vidjela 4 mjeseca. a ja i ona i dalje smo bile u odličnim odnosima.. njega sam vidjela za Božić, usput. na nekih 5 minuta. ništa više. i bila sam s njom u društvu. i početkom siječnja slavila je rođendan, pozvala me. i tad smo se mi zapravo posvađale. uništila sam joj rođendan. eto, zbog toga najviše žalim. ali pukla sam kad mi se počela naslađivati. da ju je prošlu noć zvao, prepričavao joj snove.. suze su mi samo počele teći niz lice, osjećala sam se užasno, kao zadnja glupača. ali bila sam i tako ljuta na nju. otišla sam sva uplakana i moja naj frendica samnom. i od tad pa do srpnja ove godine ja i ona nismo pričale. a kako je počelo sve to s pričanjem? slučajno. ona i moja naj frendica su si sad kao ja i ona što smo bile nekad. počeli smo izlaziti zajedno. i tako sad izgleda moje šire društvo. svi ljudi koje volim i ona. pričale smo usput, ništa previše. ali jesmo. čak sam ju pozvala na rođendan. rođendan na koji je došao i on [nakon što se 7 mjeseci nismo vidjeli]. sad već moj bivši dečko. i bio je samnom, cijelo vrijeme. i od tog rođendana skoro svaku subotu. onako, usput.
a ona, ona je uvijek u pravu. o čemu god se radilo. uvijek je najpametnija. zna da on mene nikad nije ni volio, zna da ja često s*r*m po njoj. i sve ona zna, jer ona je najpametnija. i opet, to me boli. svađa se samnom preko moje naj frendice jer ona nema muda javit se meni. kad dođem kod nje pobjegne, kad joj se javim ne odgovara. super je ona. ali ima ona još jedan problem. još jednu frendicu. koja je jednom bila s njim [mojim bivšim dečkom] i nju to boli. jer ta njena frendica nju udara tamo gdje ju najviše boli. jer, kako ona ne zna da se je njoj on SVIĐAO!. apsurdno je sad uopće govoriti što ona radi svojim frendicama radi njega. volim kad kaže " nas dvoje smo se dvije godine šmekali ali nismo ništa mogli zbog ____[mene]".
e pa onda, ako je tako. zašto onda nisu ništa nakon što smo ja i on prekinuli. zašto se on sad na neki način vratio meni [kasnije ispričam što je bilo.]? zašto? ako je već sve bilo tako zaljubljeno, divno i krasno kao što ona kaže.? i opravdava se da su mogli nakon što smo mi prekinuli ali da ona nije htjela. super. a ni na rođendan joj nije došao na "vrhuncu njihove zaljubljenosti". ali ona i dalje tvrdi da nikad nije bila zaljubljena. neki to nazivaju ljubavnim trokutom. možda je. možda nije.
prije sam spomenula da se na neki način on vratio meni. pa eto, čujemo se još, zajedno smo svake subote.. rekao mi je sve. da me još uvijek voli, da je mislio da će mu s drugim curama to nestati ali da još uvijek nije. da želi mene. da možemo imati predivnu budućnost zajedno. onako, kao nekad. bez nje. ja sam odbila. i što je on na to rekao "trebaš vremena za razmišljanje, nema veze. pitat ću te opet za par tjedana"
nadam se da ste, vi koji me duže čitate, shvatili da se radi o D. < 3

ok. malo duži post. bila bih zahvalna da pročitate :))