u crti sudbine na mome dlanu prepoznaj se :)

samo malo da olakšam dušu. 1oo × sam već pisala o njoj. ali svaki svaki dan sve više i više negativno iznenađuje, razočarava.
volim ju još uvijek. to nije upitno. ali ju ne trpim. vjerojatno se neki od vas pitaju kako mogu voljet nekog a istovremeno ne trpit tu osobu. jednostavno je, nekad smo bile jako dobre frendice, zavoljela sam ju. i onda me razočarala, dirala me tamo di me najviše boli. ali, ljubav ne nestaje tako lako. pa eto, još ju volim.
al ovaj put cijela priča izlazi na vidjelo.
dakle. ja sam upoznala tog sjajnog dečka s kojim sam nakon par mjeseci i prohodala. veza nam je bila savršena prvih godinu dana. doslovce savršena. nije bilo nikakvih prepreka ni ničeg. [svađice ne ubrajam, to je normalno] .. i svo to vrijeme ja i ona bile smo si jako dobre. ne najbolje, ali stvarno super. i nakon tih godinu dana moje i njegove veze počeli su problemi. ona je meni dolazila sa spikom da on nju šmeka, da ju je pokušavao poljubit ali da se ona micala.. i sve te priče su joj bile neuvjerljive i nisu držale vodu. ali ona je to s takvim žarom pričala. kao da je zaljubljena. ali opet, nisam ni pomislila na to da je ona zaljubljena u njega. jer, ona nikad prema ni jednom dečku nije ništa osjećala. najduža veza joj je trajala svega tjedan dana. jednostavno ni na kraj pameti mi nije bilo da bi ona mogla biti zaista zaljubljena u njega, u mog dečka. ili on u nju. i kako su dani prolazili svaki dan bi mi ona dolazila s nekom novom pričom. opet neuvjerljivom. i ja sam njoj sve to vjerovala. i 1oo × sam napadala dečka zbog toga i on bi mi uvijek tvrdio da to nije tako. da kako mogu pomislit da je takav gad da šmeka moju frendicu. i on je zvučao iskreno. vjerovala sam njemu ali njoj ništa nisam govorila. samo sam ju slušala, kimala glavom i mislila si koliko ona zapravo može lagat.
i nakon 5 mjeseci slušanja svega toga, svaki dan, počelo mi je kroz glavu prolaziti to da prekinem s njim. to sam na kraju i napravila [ali to s njom nije bio jedini razlog]. mjesec dana nakon prekida smo se vidjeli. on me molio za poljubac, samo da se prisjeti svega. pričao mi je kako smo u onom trenutku trebali biti zajedno kako bi nam bilo super, ne bi bilo prepreka, ne bi bilo nje. ali meni ponos nije dopuštao da pokleknem. ostala sam jaka i lagano mu objasnila da je gotovo. da tu više nemamo što. i nakon tog dana nisam ga vidjela 4 mjeseca. a ja i ona i dalje smo bile u odličnim odnosima.. njega sam vidjela za Božić, usput. na nekih 5 minuta. ništa više. i bila sam s njom u društvu. i početkom siječnja slavila je rođendan, pozvala me. i tad smo se mi zapravo posvađale. uništila sam joj rođendan. eto, zbog toga najviše žalim. ali pukla sam kad mi se počela naslađivati. da ju je prošlu noć zvao, prepričavao joj snove.. suze su mi samo počele teći niz lice, osjećala sam se užasno, kao zadnja glupača. ali bila sam i tako ljuta na nju. otišla sam sva uplakana i moja naj frendica samnom. i od tad pa do srpnja ove godine ja i ona nismo pričale. a kako je počelo sve to s pričanjem? slučajno. ona i moja naj frendica su si sad kao ja i ona što smo bile nekad. počeli smo izlaziti zajedno. i tako sad izgleda moje šire društvo. svi ljudi koje volim i ona. pričale smo usput, ništa previše. ali jesmo. čak sam ju pozvala na rođendan. rođendan na koji je došao i on [nakon što se 7 mjeseci nismo vidjeli]. sad već moj bivši dečko. i bio je samnom, cijelo vrijeme. i od tog rođendana skoro svaku subotu. onako, usput.
a ona, ona je uvijek u pravu. o čemu god se radilo. uvijek je najpametnija. zna da on mene nikad nije ni volio, zna da ja često s*r*m po njoj. i sve ona zna, jer ona je najpametnija. i opet, to me boli. svađa se samnom preko moje naj frendice jer ona nema muda javit se meni. kad dođem kod nje pobjegne, kad joj se javim ne odgovara. super je ona. ali ima ona još jedan problem. još jednu frendicu. koja je jednom bila s njim [mojim bivšim dečkom] i nju to boli. jer ta njena frendica nju udara tamo gdje ju najviše boli. jer, kako ona ne zna da se je njoj on SVIĐAO!. apsurdno je sad uopće govoriti što ona radi svojim frendicama radi njega. volim kad kaže " nas dvoje smo se dvije godine šmekali ali nismo ništa mogli zbog ____[mene]".
e pa onda, ako je tako. zašto onda nisu ništa nakon što smo ja i on prekinuli. zašto se on sad na neki način vratio meni [kasnije ispričam što je bilo.]? zašto? ako je već sve bilo tako zaljubljeno, divno i krasno kao što ona kaže.? i opravdava se da su mogli nakon što smo mi prekinuli ali da ona nije htjela. super. a ni na rođendan joj nije došao na "vrhuncu njihove zaljubljenosti". ali ona i dalje tvrdi da nikad nije bila zaljubljena. neki to nazivaju ljubavnim trokutom. možda je. možda nije.
prije sam spomenula da se na neki način on vratio meni. pa eto, čujemo se još, zajedno smo svake subote.. rekao mi je sve. da me još uvijek voli, da je mislio da će mu s drugim curama to nestati ali da još uvijek nije. da želi mene. da možemo imati predivnu budućnost zajedno. onako, kao nekad. bez nje. ja sam odbila. i što je on na to rekao "trebaš vremena za razmišljanje, nema veze. pitat ću te opet za par tjedana"
nadam se da ste, vi koji me duže čitate, shvatili da se radi o D. < 3

ok. malo duži post. bila bih zahvalna da pročitate :))

15:05 - Komentari [6] - # - On/Off

<< Arhiva >>