[ zapravo ni ne znam zašto sam krenula ovo pisati. bit će da je dosada, jer nisam u školi. u ponedjeljak sam imala temperaturu 39,4. nisam bila sva svoja. kaže mama da sam buncala. whatever. temperatura mi prošla. sad imam druge tegobe. aali, da vas ne zamaram time. tiipkat ću jedno svoje iskustvo. anonimna sam, i ovdje mogu napisat što me volja. i stvarno si mogu olakšat dušu. supersam. ]
savršen dan. nikada ga neću zaboraviti. bila je veljača. sve je bilo super. dan sam provela s dečkom. sve savršeno. al negdje oko 19 sati zvoni mi mobitel. zove frendica. ništa neobično. pričamo mi normalno. negdje pred kraj razgovora govori mi kako je teško bolesna. ja ono ŠOK. kaže da ima rak. ja ono wtf. kako? što? ne mogu vjerovati. ne ona, ne moja prijateljica. plakala sam kao nikad u životu. doslovce. sljedećih par dana sam još uvijek bila pod šokom. nisam znala ni gdje sam ni što sam. kad sam se smirila, išla sam izguglati sve o toj bolesti. wikipedia, osobna iskustva..svašta sam pročitala. nekako mi je sve to bilo nepovezano. njezina objašnjena o svemu i ovo što je pisalo na internetu nije se baš podudaralo. znam da wikipedia nije uvijek baš pouzdana ali toliko "rupa" ne može biti. svejedno, mislila sam da "internet griješi". i prolazili su dani, tjedni. nekako sam počela živjeti s tim da mi je frendica teško bolesna. al opet...ponaša se sasvim normalno. baka mi je umrla od raka i cijelu bolest je preležala u krevetu. jedva govoreći. nije se micala odande. a moja frendica sve normalno. ide u školu, izlazi, pije, pleše.. kao i svaki drugi teenager. i tad sam počela sumnjati u sve. kako je sve to moguće. rekla sam mami i ona kaže da je to što moja frendica govori potpuno nemoguće. ne može biti. i tako bi meni frendica svaki dan dolazila s novim pričama. kako je to 5o cm dugo, kako je zloćudan, kako je skoro umrla. i kad bi kao bila na samrti. ne bi je bilo u školi 1 dan. i preživjela bi jer su doktori napravili grešku. pa bi stalno bila na operacijama za koje je 5% mogućnosti da preživi. bla, bla. i tad sam jednostavno prestala vjerovati. jednom sam joj natukla da je nešto nemoguće pa mi je nosila nalaze od doktora koji nisu ni ispravni. ne piše njezino ime i piše "carcinoma". nema pečata bolnice ni ničeg. al ja sam se i dalje pretvarala da joj vjerujem. u početku sam samo ja znala za to. nakon par mjeseci još njezinih prijatelja. nakon još mjeseci su znali skoro svi. to je kao neka "javna tajna". i svi su joj vjerovali osim mene. al nitko zapravo nije znao da ja ne vjerujem. mislim, glupo bi bilo da to sad svima govorim. da nju pokušavam ocrniti. nije ona meni ništa napravila. samo je malo željna pažnje, iako ju traži na krivi način. onda su i drugi počeli istraživati. i u lice joj rekli da joj ne vjeruju. pa je opet nosila nalaze.. plakala jer njoj ne vjeruju. i onda su joj svi opet počeli vjerovati [bar tako njoj kažu]. i sad full rijetko o tome priča. i zapravo samo meni. i nema više komplikacija, doktora ni ničeg. samo par puta spomene da mora piti neke skupe tablete.. i tako nešto.
i ja jednostavno nemam srca reći joj da joj ne vjerujem i da sve to što ona govori zapravo teoretski nije moguće. mislim da zbog toga nisam loša osoba. neću se udaljiti od nje. nije mi ništa napravila. samo sam se zabrinula bez razloga. ona je super frendica. uvijek posluša, ima normalan život. [tu i tamo ima neke mušice, al to je normalno].
*zahvaljujem se onima koji su me poslušali. tj, pročitali post. i appreciate it ;)
P.S. ima netko acc na FormSpring-u?
Post je objavljen 23.09.2010. u 10:53 sati.