Danas na putu prema poslu, najavili su da je poceo hrvacki radijski festival i da su jucer svirali mnogobrojni muzicari. Nakon toga su ih krenuli nabrajat i trnci su me prosli kad sam pomislio "isuse boze, pa ja znam sve te pjesme"!!! Kako ih znam? Poslusajte pricu jednog mucenika biblijskih proporcija.

Najme, na poslu otkad sam dosho, obavezno bi pitchio neki radio pripizdina, a na putu do posla bi jos obaveznije pitchio narodni radio. I dosta je kaj cim cujem neku takvu stanicu da si pozelim iscupat ushi i objesit si ih oko vrata kao dokaz invaliditeta uzrokovanog ozljedom na radnom mjestu, al zadnjih mjesec-dva je bas postalo nepodnosljivo. Sve je zakuho svima nam mili hrvacki radijski festival koji je sve stanice natjero da cjeli mjesec pitche istih jebenih 20 proljeva. Tak da kad me neko pita, znam kompletan text pjesme od gorana "dabog da na staklo stao" karine ili ivane "silovali ju setom mikrofona za bubnjeve dabogda" bamfich

Al ima i oke pjesama, tj. bile su mi prolazno loshe prva dva tjedna dokad sam ih cuo minimalno 15 puta, nakon toga su me i one pocele izludjivat. Jedna je bil onaj kreten jacquzer s nekom pjesmom di on vice "eeee poludiii" il nekaj i neki crnjo pitchi u pozadini. Skroz oke pjesma za cut ju jednom il nikad vise. Steta sto sam ju dosad cuo 647 puta and counting. Druga skoro oke pjesma je bila od arsena dedica s onim kretenom. Ta mi je pjesma tolko usla u uha da sam nakon toga poceo primati telepacke signale dedicevih traumi sa snimanja. Jedan od primljenih razgovora mi se je posebno urezao u pamcenje i nocima vec sanjam tu horor scenu prema kojoj se cijeli film brain dead moze proglasit obiteljskim filmicem s par prijazno prikazanih ogrebotinica. Razgovor je isao otprilike ovako:
Arsen: Ali gospodine Burnac, ovo nije studio za snimanje, ovo je prostorija za vrsenje nuzde
Mladen: Cekaj sad, moram se skoncentrirat... Mnjjnjnnnnjjjjjer ti ljuubis drugogaaa *flop* aahh, to je to. Aj mi molimte dodaj jos laksativa da mogu bolje otpjevat drugu kiticu.

I sad ti radi tamo. Jos kad niko ne gleda ja nadobudno okrenem na otvoreni radio il nekaj tak slusljivo, al cim se ja pomaknem na 7 metara i vratim, opet cujem milozvuk tipa "neeema vishe zoree!! Neema vishe daaana!! Neema vishe otvorenog radijaaaaa!!!!1". Uzas. Jos se sjetim prije godinu dana u ovo doba. Bil sam nezaposlen i u kurcu, al sam bar mogo zivit u uvjerenju da je tony cetinski mrtav, a crvena jabuka u sibiru iskopava naftu lopatom i tako odradjuje kaznu za onu pjesmu "ima nesto od srca do srca". Al neee, bog stvarno voli imat smisla za humor kad sam ja u pitanju.

Jebiga, sve sto mi preostaje je nac nekog sudskog tumaca i pitat jel se zadavanje teskih psihickih ozljeda glazbom moze racunat kao napastovanje na radnom mjestu