10.06.2005., petak
Fantasy price Joze Prdivjetra
Ajmo sad malo tisine, dame i gospodo. Dajte malo mjesta za mene. Da, za mene. A ko sam ja, pitate se? Ja sam onaj koji ce vas uzasnuti do kosti, nasmijati do suza, zbuniti do ludila i napaliti do zaspricane kenjare. Ja sam vasa vecerasnja zabava, a vama kao mojoj dragoj publici, nudim samo najbolje iz svojeg bogatog zivotnog iskustva. Letil sam na zmajevima, podjebavo divove s patuljcima, prizivo duhove sa carobnjacima, pjevo budnice s pobunjenicima, jebo sam vile sa satirima i kuhal sam lasice sa vjesticama. Svaka moja prica je bogatstvo detalja i pregrst osjecaja koji vas prozimlju dok me slusate. Sve sto trazim za ovu noc je tek nekolko novcica u svom sesiru i mozda pusu od ove predivne konobarice koja neda vino na djendo. Shto? Ovo? Da, imam male al zastrasujuce rozhiche na glavi koje sam nasljedil od svog dede. Al ako tu pricu ocete cut, to bu vas kostalo puno vise od to malo novcica koje trazim, a vi ne dajete. Posto osjecam nepovjerenje, samo mi preostaje da vam ispricam jednu pricicu iz svojih mladjih dana kad sam jos zivil u svom selu.
Najme, dio svoje mladosti sam proveo u Glistovu. Glistovo je jedno predivno selo di svi sve znaju il bar tako misle. Selo je uglavnom živilo od proizvodnje vina, a nakon zadnjeg rata s goblinima prek granice, velki dio muškog stanovništva se nikad nije vratil, pa su u selu uglavnom ostale zene i mi djeca. Ukratko, bilo je to najsretnije selo na svjetu. Naravno, jedini ljudi koji su mogli jebat kad im se htjelo, bili su oni s najvecim vinogradima, a mi ostali smo se snalazili kak smo znali i pribjegavali smo najcudnijim metodama zavodjenja vrsnjakinja ili pokoje udovice. Nažalost, u takvoj sredini su svi učili nešto svirat pa mi nasljedjeni muzicki talent nije bio previse od pomoci. Al opet, ja sam bil muljator jos od najmladjih dana pa sam se snalazio. No znate i sami, klincu nikad dosta cura pa sam uvjek trazil ko na onim olimpijadama "brze, vise, jace"
Jedan dan, u selo je stigao neki gradski carobnjak. Odraslima je vec bil, da prostite, pun kurac nekih carobnih putnika, al smo se zato mi klinci i pokoja teta odma sjatili oko kocije i cekali da djedica izidje. Kad je iziso, krenul je drzat neke govore o carobnim svojstvima svojih napitaka, al je sav bil neki nezanimljivi deda, tolko nezanimljiv da su i djeca pocela odlazit. Ja sam ipak osto jer sam nanjusil "e, ovo je garant pravi carobnjak". Evo vam besplatni savjet: Kad vam dodje fino obuceni tocno obrijani gospon i nudi cuda nevidjena svojim pjevnim glasom i tocnim recenicama, to vam je neki muljator koj nudi muda pod bubrege. Ja bi trebo znat. Ko klinjo sam prek zime iso okolo i kao "mladi i perspektivni stvaratelj cuda s onog svjeta" prodal tolko ukiseljenog vina zvanog "carobni ljek protiv zacepljenja crjeva" da sam cjelo proljece mogo jest samo cokoladu. Joj, kaj me mama namlatila kad je saznala, al skrecem s teme...
Djedica je dobrih carolija kuhao, al je bil najgori trgovac kojeg sam ikad vidio. Prvo je nudil neke aspirine i kanestene za koje niko nije pojma imal cem sluze, a dok je stigo do onih stvarno zanimljivih napitaka, vec je pol publike zgubil. Jebiga, najbolji napici su bili i najskuplji, pa smo mi klinci o onom za prolazak kroz kamene zidove il onom za nevidljivost pred curama mogli samo sanjat u tom trenutku. Kad je prodaja zavrsila, ja sam osto kod straznjeg ulaza s jos jednom tetom. Nakon sto je ona obavila kupnju svog napitka za izdrzljivost prilikom bracnih duznosti... Jebiga, gospon carobnjak ima napitke za sto god pozelite, al je stvarno trebo malo popravit sve te rupe po kociji... Ja sam upal nutra.
Jooj sto je tu bilo natezanja, prvo ga odgovorit od toga da me stera van jer sam maloljetan, pa ga nagovorit na neke razmjene usluga jer nemam para, al na kraju, pricljiv sam ja bil malisha i uvjerim ja ljude u svasta. Pristao da ce mi dat bilokoj napitak koji pozelim, al s njim moram sudjelovat u trazenju listova biljke prashilice. Problem je sto ta biljka nije bila s ovog svjeta nego je trebalo prizvati zvjer iz neke "zemlje mlade prasine" i nagovoriti ga da tu biljku pribavi. Dogovorili smo se to obavit u dva ujutro na polju iza starog mlina jer tamo nema nikoga, osim mlinara koj zaspe pijan jos prije ponoci
Posto se nemam kako probuditi u dva ujutro, jedina sansa je bila da ostanem budan do onda. To vam bas i nije lako ak imate mamu koja vjeruje da se podrezivanje grozdja mora ciniti prije izlaska sunca jer inace u zoru suncane vile izidju iz listova i popiju sav mosht iz plodova. I ona isto vjeruje u gluposti, ali nebumo sad opet skretali s teme. Srecom, carobnjak mi je poklonio neki crni napitak za odrzavanje budnosti. Napitak je bil odvratno gorak, al bilo je nesto privlacno u njemu i stvarno mi je pomogao. Do dva ujutro sam samo lagano zjevao dok sam se iskradao iz sobe i krenuo prema mlinu.
Dok sam dosel, carobnjak je vec poceo pripremat opremu za prizivanje. Poljevo je neke soli usput u bradu pjevajuci neku magicnu molitvu iako, jebes mu sve, cinilo mi se da je pjevo jednu od onih mornarskih pjesama da razbije nervozu. Kad je sve poslozio, probudio me je i dao mi papir sa rjecima koje smo morali recitirat. I krenuli smo stvarno vikat nesto tipa "o svjete prasine mlade koja medju nama jos nije..." nesto-nesto kad je odjednom lupio grom iz vedra neba, pa je zapalio i srusio krilo vjetrenjace. Carobnjak je viknuo meni da nastavim recitirat dok je on gasio vatru koja se pocela siriti po njegovim stvarima. Iduce sto sam znao, njegova zapaljena torba na podu je prasnula tolko jako da smo poletili ko vjetrom odneseni. Nakon sto se sve smirilo, soli su jos tinjale, a iz dima je izisla nekakva zvjer. Nije se cinila prasnjava. Cinila se vise pepelasta i blago je tinjala u ritmu sa uzarenim stvarima po podu. Odjednom je carobnjak viknuo "ovo nije zvjer iz zemlje mlade prasine, ovo je neko cudoviste, mozda iz samog pakla, bjezmo!!".
Dok smo trcali i hvatali dah, pitao sam dedu carobnjaka sto ce se iduce desit, a on me probao smirit tak sto je reko da je dovoljno odvlacit mu paznju da ne napadne na selo, bar dok ne izidje sunce jer ce se u zoru vratiti tamo otkud je i dosao. "Sunce?", mislil sam si... "Stara ce me zadavit ak me prije zore ne nadje u krevetu!!!". Neznam jel da vise brinem zbog toga il zato kaj me zapaljena divlja zvjer naganja po shumi.
Jel vas zanima dalje sto se desilo? E pa saznali bute ak ubacite pokoj novcic u sesir koji polako lebdi medju vama, a dokle ja idem nekaj popit, vidimo se uskoro.
|
03.06.2005., petak
Hrvatski Radijski Festival
Danas na putu prema poslu, najavili su da je poceo hrvacki radijski festival i da su jucer svirali mnogobrojni muzicari. Nakon toga su ih krenuli nabrajat i trnci su me prosli kad sam pomislio "isuse boze, pa ja znam sve te pjesme"!!! Kako ih znam? Poslusajte pricu jednog mucenika biblijskih proporcija.
Najme, na poslu otkad sam dosho, obavezno bi pitchio neki radio pripizdina, a na putu do posla bi jos obaveznije pitchio narodni radio. I dosta je kaj cim cujem neku takvu stanicu da si pozelim iscupat ushi i objesit si ih oko vrata kao dokaz invaliditeta uzrokovanog ozljedom na radnom mjestu, al zadnjih mjesec-dva je bas postalo nepodnosljivo. Sve je zakuho svima nam mili hrvacki radijski festival koji je sve stanice natjero da cjeli mjesec pitche istih jebenih 20 proljeva. Tak da kad me neko pita, znam kompletan text pjesme od gorana "dabog da na staklo stao" karine ili ivane "silovali ju setom mikrofona za bubnjeve dabogda" bamfich
Al ima i oke pjesama, tj. bile su mi prolazno loshe prva dva tjedna dokad sam ih cuo minimalno 15 puta, nakon toga su me i one pocele izludjivat. Jedna je bil onaj kreten jacquzer s nekom pjesmom di on vice "eeee poludiii" il nekaj i neki crnjo pitchi u pozadini. Skroz oke pjesma za cut ju jednom il nikad vise. Steta sto sam ju dosad cuo 647 puta and counting. Druga skoro oke pjesma je bila od arsena dedica s onim kretenom. Ta mi je pjesma tolko usla u uha da sam nakon toga poceo primati telepacke signale dedicevih traumi sa snimanja. Jedan od primljenih razgovora mi se je posebno urezao u pamcenje i nocima vec sanjam tu horor scenu prema kojoj se cijeli film brain dead moze proglasit obiteljskim filmicem s par prijazno prikazanih ogrebotinica. Razgovor je isao otprilike ovako:
Arsen: Ali gospodine Burnac, ovo nije studio za snimanje, ovo je prostorija za vrsenje nuzde
Mladen: Cekaj sad, moram se skoncentrirat... Mnjjnjnnnnjjjjjer ti ljuubis drugogaaa *flop* aahh, to je to. Aj mi molimte dodaj jos laksativa da mogu bolje otpjevat drugu kiticu.
I sad ti radi tamo. Jos kad niko ne gleda ja nadobudno okrenem na otvoreni radio il nekaj tak slusljivo, al cim se ja pomaknem na 7 metara i vratim, opet cujem milozvuk tipa "neeema vishe zoree!! Neema vishe daaana!! Neema vishe otvorenog radijaaaaa!!!!1". Uzas. Jos se sjetim prije godinu dana u ovo doba. Bil sam nezaposlen i u kurcu, al sam bar mogo zivit u uvjerenju da je tony cetinski mrtav, a crvena jabuka u sibiru iskopava naftu lopatom i tako odradjuje kaznu za onu pjesmu "ima nesto od srca do srca". Al neee, bog stvarno voli imat smisla za humor kad sam ja u pitanju.
Jebiga, sve sto mi preostaje je nac nekog sudskog tumaca i pitat jel se zadavanje teskih psihickih ozljeda glazbom moze racunat kao napastovanje na radnom mjestu
|
|
