30.10.2004., subota
Fantasy likovi - Ebenezer
Evo jos malo Ebenezera kad se vec tak pokvareno zguro na pochetak :P
Zivot...", razmisljao je Ebenezer, "koja prokleta prevara"...
Noc je visila nad gradom i kishica je lagano kapala po vec ionako prljavim ulicama. Ebenezer je vozio kola za sakupljanje mrtvih. Zapravo, sjedio je na vozackom mjestu i pustio magarca koji je vukao nekim svojim putevima. Na suvozackom mjestu stajale su kopije obavjesti o smrti nekog od gradskih mochnika. Posao je bio do kraja noci pribijati obavjest na vidljiva mjesta pismenog djela grada. Kako se ono grad zvao? Ebenezeru je to uvjek bio problem za zapamtit jer svaki planewalker vidi takvih chuda i bolesnoca pri svojim putovanjima da mu gradovi na prime materialu pocnu izgledat isto.
Bio je to dosadan grad. Svakih tolko mjeseci bi se otvorio pokoj gate prema baatoru ili nekom takvom negostoljubivom krajoliku, no inace je sve bilo nepodnosljivo mirno. Leseva je bilo jako malo, jedva bi se isplatio ovakav posao da se oni brijači na mrtvog boga Myrkula nisu sjetili ovih skupih a beskorisnih obavjesti o smrti. Za neku glupo previsoku cjenu, bogata obitelj bi dobila nekoliko scrollova sa zalopojkama o preminulom, te neke basne o njegovom nevjerojatnom junastvu. Kapi kishe su lagano kapale po papirima i papiri su se mocili, a njihov sadrzaj se polako i nezamjetno brisao. "Sve umire, pa chak i papir...", pomislio je Ebenezer, "Mozda su ipak oni ludi entropicari doomguarda bili u pravu".
Prolazio je po mrachnim ulicama i stao na svojoj prvoj stanici za pribijanje natpisa. Krenuo je pribijati jednu kopiju obavjesti na drvenu ogradu dok se u daljini tiho chula vesela glazba iz birtije koja jos uvjek nije otisla na spavanje. "veselite se, veselite...", mrmljao je Ebenezer, "jos nekolko desetljeca pa bute shvatili da postoji samo jedna stvar kojoj se covjek moze veseliti".
"Smrt..." promrmljao je dok ga je par mladih i pijanih prolaznika cudno gledao. Nastavio je dalje svoje putovanje prema bogatom djelu na uzvisini. Tu je vladala mrkla tishina, cak se ni straza nije previse trudila dolaziti u ove ulice. Tisinu je ubrzo prekinuo Ebenezerov cekic dok je pribijao jednu obavjest na drveni stup. "Tiho tamo dolje, koji to kreten lupa?!??", viknuo je s prozora neki uznemireni trgovac u svilenoj pidjami i kapi s coflekom.
"Daj zashtopaj kanticu, vish da imam posla", otprdio ga je Ebenezer sa ovdje vrlo istaknutim i egzoticnim sigilskim naglaskom."Ooo prokletinjo", odgovorio je trgovac, "pokazi svoje lice da te mogu opisat strazarima!!". Ebenezer je uzeo jos par trenutaka da pribije cavao kolko je to bilo potrebno i jos par trenutaka da nekoliko puta bez efekta udari sa cekicem u stup, a nakon toga je skinuo kapuljacu i pogledao prema prozoru sa svojim mracno crnim ocima i crvenkastim plamenom u njima.
Gospodin na prozoru ga je gledao sekundu-dvije, a nakon toga bez rjeci zatvorio prozor i otisao do svog kucnog oltara pomoliti se da mu stvorenje s ceste ne proba pokucati na vrata il jos gore, ostavit svog magarca ovdje. Ebenezer je uzeo par minuta odmora i usput se tiho i jedva primjetno posvetio mrtvom shtakoru koji je kisnuo kraj ceste. Nakon nekoliko minuta, shtakor je ustao i pogledao ebenezera s pogledom mrtvaca. "Odi ga malo uplashi", naredio je ebenezer, pokazavsi prema kuci trgovca koji je maloprije vikao...
Kola su polako putovala dalje dok se u pozadini cuo panicni vrisak iz jedne od kucha na brdu. Kisha je i dalje nedojebano kapala. Polako je kocija dosla do jednog malo mracnijeg djela grada. Iz parka se culo tiho i iritantno ugodno chantanje boginji Selune, a onda je magarac stao i poceo shnjofati zrak. Ebenezer je pogledao uokolo i ugledao ulov dana - krvavi lesh nekog starog pijanca. Nazalost, djed je vec bio opljackan, cak mu je i bakreni zub bio izvadjen, no Ebenezer ga je ipak zadovoljno smjestio u svoja kola i nastavio voznju ignorirajuci djedova pijana baljezganja o tome kak on nije mrtav il shtomugajaznam.
"Svi smo mi vec mrtvi" nepristojno ga je prekinuo Ebenezer i nastavio putovati dok ga je jutarnja zora polako pocela gristi za oci. Promet je vec krenuo ulicama, shtandovi s vocem su vec poceli sa radom, a gradski glasnik je krenuo chitati jutarnje vjesti. Ebenezer je pribio predzadnju obavjest na oglasnu plocu i sa posljednjom kopijom strpljivo stao kraj glasnika. Nekoliko minuta kasnije, glasnik je prepustio rjec Ebenezeru koji je rastvorio obavjest i shvatio da pojima nema o cemu na tom papiru pise. Znao je on citati ali ne toliko brzo da bi mogao kvalitetno procitati obavjest prolaznicima, pa je jednostavno smotao papir i zapoceo svoj govor:
"Cujte, o gradjani u prolazu. Jos jedan od vas je mrtav!! Zivio je predugo, pa je smrt dosla po njega i svojim bolnim rukama ga je odnjela u susret s njegovim precima. Njegovo tjelo sada trune, a crvi i shtakori vec oshtre svoje nemilosrdne zube kako bi rastrgali njegovo prazno i beskorisno tjelo, njegove kosti lezati ce pod zemljom cekajuci onaj dan kad ce se nebo otvoriti, kad ce mrtvi opet hodati... Ili bar onaj dan kad netko gladan provali u groblje i u ocaju pocne kopati trazeci..." ... u tom trenutku je pogledao uplasene prolaznike koji su ga zaobilazili u sirokom luku, a u blizini je strajao kapetan straze koji je taman dovrsavao svoju nocnu smjenu u lokalnoj birtiji i sad se samo primio za glavu, te je tuzno rekao "Ebenezer... Daj odi doma!"
Ebenezer je prekinuo svoj govor i uz jutarnje sunce krenuo na spavanje nazad u mrtvacnicu, vozeci lesh koji je lagano krvario i glasno hrkao. Jos jedna noc je bila gotova, a ko zna sto ga ceka sutra
|
27.10.2004., srijeda
Bollocks!
A jebesh mene. Daklem, danas sam malo gledo svoj blog da mu se divim kak je totalni zakon i skuzio da je link na ps3e.com na postu o ebenezeru osho ukurac pa sam to odma odlucio popravit. I odem ja to popravit, editiram i sve i skuzim da postoji tipka na kojoj pise "sada". Reko zakon tipka, idem ja to stisnut i promjeni mi se tajmer i mislim si da jebesh tajmer a kad ono odeeee i sad mi je text is proslog stoljeca doso kao zadnji text i osho sam na vrh recent postera. I kaj sad? Pasmaters, trebalo bi ugradit tipku "nekad" pa da to sve vrati nazad al jebiga, da se bar malo iskupim, odlucio sam napisat text... Ovaj ovdje koj sad chitate. Priznajte da je bio odlican!!
|
Fantasy likovi - Ebenezer Traq'lig
Ovo je lik radjen za custom-made svijet, iako se njegova povjest odvija u planescapeu.
**Update: Link je sad promjenjen u nekaj na kaj se moze otich
Mali Ebenezer je imao tu nesrecu da je bio rodjen u najgorem djelu Sigila, hive wardu. Roditelje nikad nije poznavao, neki stariji ljudi govorili bi kako su vec odavno mrtvi, pa se je jos od djetinjstva snalazio kako je znao. U sigilu, luksuz znaci prezivjeti. Bio je zato jedan od malih bandita koji su shetali po mracnim ulicama, pljackali lesheve i bili spremni bilo shto napravit za pola novcica ili malo hrane. Kako je stario, tako je upoznavao okolne djelove grada, povremeno bi chak doshao i do velike kovachnice oruzja u lower wardu, no vecinu vremena se drzao svog prvobitnog susjedstva u hiveu jer je tamo bio uglavnom okruzen drugim fiendovima i thieflinzima, pa se nije osjecao kao netko drugaciji.
Cijelo djetinjstvo, gledao je bol, patnju i neimashtinu. Zivot mu je bio bolno iskustvo i zelio ga se rjesiti shto prije to bolje. Tako je pocelo njegovo divljenje dustmenskoj fakciji koja je svoj centar u multiverseu postavila u velikoj mrtvacnici Sigilskog hive warda. Dok su se svi njegovi kolege iz djetinjstva odali kriminalu, prostituciji i prosjacenju, Ebenezer je trazio svoje mjesto za posao u mrtvacnici. Ucio je sakupljati lesheve sa free leaguerima, skidati korisne djelove mrtvih tjela sa lokalnim necromancerima, a izmedju svega toga, divio se lokalnim dustmenskim pijancima koji su satima mogli pricati o tome kako je zivot obicna prevara bozanstava koja su nase slobodne dushe ugurali u ova glupa i beskorisna tjela i kako ta tiranija nece prestati dok napokon svi nebudu mrtvi.
Polako je ucio zanat svete duznosti rjesavanja problema prenapucenosti tjelima oslobodjenima blagoslovom kuge, kriminala, starosti ili samoubojstva. Usput je ucio stare nauke upravljanja slobodnim dushama, davanju zivota stvarima i oslobadjanju dusha iz tjela. Prilikom svoje punoljetnosti, odlucio je biti jedan od doprinositelja zajednickom prijateljstvu dustmena i doomguardova. Pridruzio se doomguardskoj strazi i tamo ucio osnove upravljanja oruzjem, izmicanja napadajucim tijelima, te vaznosti entropije kao zadnjeg i savrshenog stanja tvari.
Iako je bio ponosan na svoje strazarske sposobnosti, doslo je vrijeme da se vrati na svoj prvobitni poziv kao jedan od "mrtvih", kako bi ljudi zvali dustmene. No, u sigilskoj mrtvacnici vishe nije bilo mjesta, pa je premjesten u grad Bedlam, koji je ujedno i ulaz u carstvo ludila Pandemoniuma
U Bedlamu je radio svoj zanat, pokapao mrtve, iskapao mrtve, vracao mrtve koji su se odlucili iskopati sami i slicne svakodnevne poslove Bedlamskog grobara. Njegov zivot je napokon imao nekakvog smisla. Radio je posao koji ga je drzao blizu njegovog osjecaja oslobodjenja od zamke zhivota, a usput pridonosio pospremanju onih koji su se iz istog izvukli. Sve do jednog dana...
Centar je primio obavjest o velikom ulovu - deseci mrtvih u jednom hodniku pandemoniuma, rasprsheni po zidovima, stropovima i ostalim detaljima. Nekoliko sakupljaca se okupilo, dobili su kljuc od portala, zacepili su ushi i krenuli u potragu
Na putu su se odupirali vjetrovima i neuspjesno pokushavali pratiti kartu koja je bila vrlo netocna, posebno shto su se tuneli povremeno pomicali, nakretali, otvarali, zatvarali i ubrzo je skupina bila izgubljena. Ebenezer je u jednom trenutku zaostao za grupom i kraj njega se otvorio tunel koji ga je povukao u sebe i odaslao u nepoznato...
Kad se probudio, nasho se je na obali mora uz veliki grad nepoznatog izgleda. Osjecala se veza s astral planeom, no ono shto je bilo cudno, to je da je osjecao ogromne ostatke myrkulove prisutnosti. Bilo je to mjesto izgubljeno duboko u raljama material planea gdje je vrijeme jos uvjek bilo prije vremena
Vidjevsi da nema smisla prestajati sa svojim duznostima, zaposlio se u lokalnoj mrtvachnici gdje je bio brzo prihvacen zbog svoje predanosti grobarskom poslu. Pokushao im je prenjeti mudrost modernog doba - spaljivanja lesheva, oslobadjanja dushe od tjela i prihvacanja novog boga smrti, no njegove ideje su uglavnom ostale neprimjecene i pripisane alkoholnom ludilu. Vidjevsi da uvjeravanje glupih primera nema smisla, nastavio je s dustmenskim pozivom na svoju ruku. Mislio je da ce tuzno bit umrjet okruzen svim tim cluelessima, dok jednog dana nije osjetio vanjskoplanarsku prisutnost. Bio je to jedan od magaraca iz grobarske shtale. Iako ruzniji i jos mrshaviji od drugih, magarac je bio nevjerojatno sposoban, ocito treniran za jahanje, imao je oshtre zube i odlicno je reagirao na sigilski naglasak. Grobari su rekli da je bio nadjen van grada i unajmljen u sluzbu sakupljanja lesheva, no ne izvode ga cesto van jer povremeno zastrasuje ljude, pije njihov alkohol, te uznemiruje klerike i paladine koji rade za sile dobra.
Povremeno, kad situacija nalaze, a magarac je slobodan, Ebenezer dobije dozvolu da ga izvede, prosheche, mozda ga cak i povede na pokoju duzu expediciju u druge gradove. Jedino shto je ta vrsta magarca ociti kljuc za neke od zlijih portala, pa magarac povremeno otidje iz ovog svjeta u neki drugi. Ponekad prodju dani ili tjedni dok se ne vrati natrag. Nitko nezna shto on u to vrijeme radi, nit itko zeli znat. Vazno da magarac dodje nazad spreman dalje obavljat svoj posao. A Ebenezer i dalje mirno prolazi gradom, izvikuje ljudima da iznesu svoje mrtve i tako ih podsjecha da ce prije il kasnije njihova ovisnost o zivotu napokon prestati
|
12.10.2004., utorak
Samo kratko
Zadnja 2 dana su mi bili valjda najgori ove godine, al ipak se desilo neshto da me razveselilo. Malo sam gubil vrjeme na poslu i pogledo keywordove od svog bloga u statcounteru i nasho nesto predobro. Stisnite tu:
NJEMACKO JAHANJE MAGARACA
Enjoy :)
|
07.10.2004., četvrtak
Fantasy likovi - Jacob Telecaster (Spitfire)
Poshtovana gospodo,
Vrlo mi je drago da ste se meni, kao jednom od proslih uchitelja mladog Jacoba Telecastera, obratili za savjet i informacije o njegovom odnosenju prema autoritetima. Ne iznenadjuju me vase price o nesreci u laboratoriju, kvaru u ventilaciji i povezivanju mladog Jacoba sa nestancima ispitnih pitanja. Mladic je odrastao u nepogodnim uvjetima, a k tome je jos i crvenokos, tako da nije jako cudno sto je porastao u ovakvu osobu.
Nemogu nikako reci da je on najgori huligan kojeg je ova skola imala, no siguran sam da je najgori huligan koji se poslje nase skole uspio upisati na odjel kozmoloskih znanosti vaseg uglednog fakulteta. Dijete je od prvog dana pokazivalo znakove hiperaktivnosti, protivljenja uciteljima, te ismijavanja cijelog nastavnog sistema. Nekako smo se nosili s njime dok je bio dijete, no nakon nekog vremena, poceo je pokazivati interes za magiju, sto je imalo neprikladne posljedice na neke skolske prostorije i opremu, a nakon sto ga je udarila bozja kazna preuranjenog puberteta, mladic je postao nezaustavljiv.
Njegov skolski dosje je prevelik da bi se ista od toga isplatilo prepisivati, a cuo sam da ni gradska straza nema puno manje papirologije s njegovim imenom. Na zalost, mladi Jacob je oduvjek pokazivao iznenadjujuce dobro znanje i svoje ocjene je drzao visoko iznad skolskog prosjeka, tako da ga nismo zeljeli izbacivati iz skole. Nakon nekog vremena, poceli smo tolerirati i njegove izostanke, misleci da ce napokon shvatiti u cemu je problem ili bar zaostati u gradivu i tako ispasti iz visokog skolskog prosjeka, no on je uporno prolazio sve ispite sa dobrim ocjenama, iako cesto s minimumom teorijskog znanja. Posebno neprikladno bilo bi izbaciti ga, nakon sto je njegov likovni rad "nindje koje mlate zombi robote okruzene sisatim crvenokosim intelektualkama" proslavio nasu skolu u mnogim amaterskim likovnim galerijama. Imali smo i mi pokoju prijavu mjesanja u ispitna pitanja noc prije ispita, no to nije imalo prevelikog utjecaja na njegove ocjene, ali bi se razredni prosjek nakon takvih dogadjaja neprirodno jako podizao.
Sve sto mogu reci je da sam sretan sto je mladi Jacob napokon gotov sa nasom skolom, tako da se mozemo vratiti ostalim huliganima koje je tehnicki puno lakse izbaciti iz iste. Zao mi je da cujem kako i kod vas ima problema s autoritetom, no sve sto mogu savjetovati je da ga maknete od teorije, a i nastave opcenito, te ga posaljete da svoje magicne i okretne sposobnosti nauci koristiti u praksi, po mogucnosti u samoubilackoj misiji ili bar dovoljno daleko da nemoze ometati vas normalni fakultetski rad. Neznam puno o vasoj grani znanosti, no znam da ima vise nego dovoljno smrtonosnih planeova, te da bi i on i vi bili puno sretniji da ga posaljete na jednog od njih
Ispricavam se na poduzem pismu i pokojem ispadu ljutnje, no njegove sale i posalice su psihicki povrjedili mnoge od nas, ukljucujuci moju dragu kujicu Fifi. Zahvaljujuci mladom jacobu i njegovim eksperimentima sa medjuzivotinjskim druzenjem, mogu vam ponuditi nekoliko stenadi. Zasad su samo bebe od cetiri godine, imaju 6 nogu, dvije ruke, a snop vatre ce ih ciniti odlicnim paziteljima kuce za 50ak godina kad porastu.
Ako imate jos kakvih prohtjeva, ne ustrucavajte se traziti me bilo sto, a ja cu biti vise nego sretan da vam pomognem udaljiti malog gada od naseg edukacijskog sistema kojeg bog iz nepoznatih razloga ovako nemilosrdno kaznjava.
Sa stovanjem,
Prof. Demuri Janikovszky,
ucitelj biologije u osnovnoj skoli "Clark Kent"
|
|
