Ovo je lik radjen za custom-made svijet, iako se njegova povjest odvija u planescapeu.
**Update: Link je sad promjenjen u nekaj na kaj se moze otich
Mali Ebenezer je imao tu nesrecu da je bio rodjen u najgorem djelu Sigila, hive wardu. Roditelje nikad nije poznavao, neki stariji ljudi govorili bi kako su vec odavno mrtvi, pa se je jos od djetinjstva snalazio kako je znao. U sigilu, luksuz znaci prezivjeti. Bio je zato jedan od malih bandita koji su shetali po mracnim ulicama, pljackali lesheve i bili spremni bilo shto napravit za pola novcica ili malo hrane. Kako je stario, tako je upoznavao okolne djelove grada, povremeno bi chak doshao i do velike kovachnice oruzja u lower wardu, no vecinu vremena se drzao svog prvobitnog susjedstva u hiveu jer je tamo bio uglavnom okruzen drugim fiendovima i thieflinzima, pa se nije osjecao kao netko drugaciji.
Cijelo djetinjstvo, gledao je bol, patnju i neimashtinu. Zivot mu je bio bolno iskustvo i zelio ga se rjesiti shto prije to bolje. Tako je pocelo njegovo divljenje dustmenskoj fakciji koja je svoj centar u multiverseu postavila u velikoj mrtvacnici Sigilskog hive warda. Dok su se svi njegovi kolege iz djetinjstva odali kriminalu, prostituciji i prosjacenju, Ebenezer je trazio svoje mjesto za posao u mrtvacnici. Ucio je sakupljati lesheve sa free leaguerima, skidati korisne djelove mrtvih tjela sa lokalnim necromancerima, a izmedju svega toga, divio se lokalnim dustmenskim pijancima koji su satima mogli pricati o tome kako je zivot obicna prevara bozanstava koja su nase slobodne dushe ugurali u ova glupa i beskorisna tjela i kako ta tiranija nece prestati dok napokon svi nebudu mrtvi.
Polako je ucio zanat svete duznosti rjesavanja problema prenapucenosti tjelima oslobodjenima blagoslovom kuge, kriminala, starosti ili samoubojstva. Usput je ucio stare nauke upravljanja slobodnim dushama, davanju zivota stvarima i oslobadjanju dusha iz tjela. Prilikom svoje punoljetnosti, odlucio je biti jedan od doprinositelja zajednickom prijateljstvu dustmena i doomguardova. Pridruzio se doomguardskoj strazi i tamo ucio osnove upravljanja oruzjem, izmicanja napadajucim tijelima, te vaznosti entropije kao zadnjeg i savrshenog stanja tvari.
Iako je bio ponosan na svoje strazarske sposobnosti, doslo je vrijeme da se vrati na svoj prvobitni poziv kao jedan od "mrtvih", kako bi ljudi zvali dustmene. No, u sigilskoj mrtvacnici vishe nije bilo mjesta, pa je premjesten u grad Bedlam, koji je ujedno i ulaz u carstvo ludila Pandemoniuma
U Bedlamu je radio svoj zanat, pokapao mrtve, iskapao mrtve, vracao mrtve koji su se odlucili iskopati sami i slicne svakodnevne poslove Bedlamskog grobara. Njegov zivot je napokon imao nekakvog smisla. Radio je posao koji ga je drzao blizu njegovog osjecaja oslobodjenja od zamke zhivota, a usput pridonosio pospremanju onih koji su se iz istog izvukli. Sve do jednog dana...
Centar je primio obavjest o velikom ulovu - deseci mrtvih u jednom hodniku pandemoniuma, rasprsheni po zidovima, stropovima i ostalim detaljima. Nekoliko sakupljaca se okupilo, dobili su kljuc od portala, zacepili su ushi i krenuli u potragu
Na putu su se odupirali vjetrovima i neuspjesno pokushavali pratiti kartu koja je bila vrlo netocna, posebno shto su se tuneli povremeno pomicali, nakretali, otvarali, zatvarali i ubrzo je skupina bila izgubljena. Ebenezer je u jednom trenutku zaostao za grupom i kraj njega se otvorio tunel koji ga je povukao u sebe i odaslao u nepoznato...
Kad se probudio, nasho se je na obali mora uz veliki grad nepoznatog izgleda. Osjecala se veza s astral planeom, no ono shto je bilo cudno, to je da je osjecao ogromne ostatke myrkulove prisutnosti. Bilo je to mjesto izgubljeno duboko u raljama material planea gdje je vrijeme jos uvjek bilo prije vremena
Vidjevsi da nema smisla prestajati sa svojim duznostima, zaposlio se u lokalnoj mrtvachnici gdje je bio brzo prihvacen zbog svoje predanosti grobarskom poslu. Pokushao im je prenjeti mudrost modernog doba - spaljivanja lesheva, oslobadjanja dushe od tjela i prihvacanja novog boga smrti, no njegove ideje su uglavnom ostale neprimjecene i pripisane alkoholnom ludilu. Vidjevsi da uvjeravanje glupih primera nema smisla, nastavio je s dustmenskim pozivom na svoju ruku. Mislio je da ce tuzno bit umrjet okruzen svim tim cluelessima, dok jednog dana nije osjetio vanjskoplanarsku prisutnost. Bio je to jedan od magaraca iz grobarske shtale. Iako ruzniji i jos mrshaviji od drugih, magarac je bio nevjerojatno sposoban, ocito treniran za jahanje, imao je oshtre zube i odlicno je reagirao na sigilski naglasak. Grobari su rekli da je bio nadjen van grada i unajmljen u sluzbu sakupljanja lesheva, no ne izvode ga cesto van jer povremeno zastrasuje ljude, pije njihov alkohol, te uznemiruje klerike i paladine koji rade za sile dobra.
Povremeno, kad situacija nalaze, a magarac je slobodan, Ebenezer dobije dozvolu da ga izvede, prosheche, mozda ga cak i povede na pokoju duzu expediciju u druge gradove. Jedino shto je ta vrsta magarca ociti kljuc za neke od zlijih portala, pa magarac povremeno otidje iz ovog svjeta u neki drugi. Ponekad prodju dani ili tjedni dok se ne vrati natrag. Nitko nezna shto on u to vrijeme radi, nit itko zeli znat. Vazno da magarac dodje nazad spreman dalje obavljat svoj posao. A Ebenezer i dalje mirno prolazi gradom, izvikuje ljudima da iznesu svoje mrtve i tako ih podsjecha da ce prije il kasnije njihova ovisnost o zivotu napokon prestati
Post je objavljen 27.10.2004. u 07:49 sati.